fbpx

Vika Engel Mošinsky: Jedna od najvećih osobnosti u povijesti hrvatske operne scene

Vika Engel Mošinsky: Jedna od najvećih osobnosti u povijesti hrvatske operne scene

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Vika Engel Mošinsky bila je operna pjevačica, umjetnica posebnih glasovnih mogućnosti, vrsna interpretatorica i jedna od najvećih osobnosti u povijesti hrvatske operne scene. Točno mjesto njenog rođenja nije utvrđeno, ali se pretpostavlja da je Sevnica (Slovenija) ili Sisak. Godinu znamo, to je 1885. godina.

Rođena je u židovskoj obitelji trgovca Josipa Engela i Jozefine rođene Deutsch. Imala je dvije sestre, Danicu i Marjanu (udana Febo, također operna pjevačica koja je nastupala u Osijeku), te brata Milana, Carla, Slavka i Bertolda. Građansku školu završila je u rodnom mjestu, a zatim odlazi na daljnje obrazovanje u Zagreb.

Vikin glas sačuvan je na pločama Odeona za koji je snimala u Beču 1912. godine.

Početak umjetničkog djelovanja

U glazbenoj školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu, Vika je učila pjevanje kod Mare Schneider-Kiseljak, a zatim u klasi Leonije Brückl. Obrazovanje je nastavila na Konzervatoriju u Beču u klasi Philipa Forstina.

Pozornost publike privukla je već 1905. godine kada je nastupila na Purimskoj zabavi, u organizaciji Kluba hrvatskih sveučilištnih građana Židova, u Offenbachovoj opereti Zaruke kod svjetiljaka.

Vika je diplomirala tri godine kasnije, 1908. godine, s odličnim uspjehom. Iste godine osvojila je Mozartovu nagradu na natjecanju mladih pjevača u Theateru an der Wien, pjevajući i glumeći groficu u Figarovom piru. Ono joj priskrbilo angažman u Komičnoj operi u Berlinu, gdje se istaknula i postigla uspjeh ulogom Marthe u d’Albertovoj operi U dolini.

U njenom pjevanju pokazuje se toplina čuvstva i jak temperament a k tome dolazi još i idealna pozorišna pojava što sve proriče mladoj konzervatoristici u budućnost. (…) Kritika jednoglasno konstatira prekrasan glas, školu, pozorišnu pojavu sve u superlativima. Od nje se za budućnost očekuje mnogo.

Ženski list, 1.2.1933., str 10.

Gradila je karijeru na svjetskim pozornicama

U berlinskoj Komičnoj operi Vika se zadržala do 1910. godine. U tom razdoblju otpjevala je i odglumila mnoge operne uloge. Primjerice, Genoveva u Pelleasu i Melisandi Claudea Debussyja, Olivia u operi Blizanci Karla Weisa, Mercedes u Carmen, Orlowsky u Šišmišu i druge.

Godine 1910. Vika odlazi u Kraljevsku dvorsku operu u Hannoveru, gdje se zadržala godinu dana, ostvarivši mnoge glavne uloge. Tempo joj je bio nemilosrdan, znala je pjevati dan za danom, čak i preko dvadeset predstava mjesečno!

Ona je bila pravi ženski satan, sa bezdušnom koketerijom i zatravljujućom erotikom što hvata muška srca. Temperament, gipkost, živa i vanredno izrazita mimika njezine su naročite odlike.

Gospodjica Engel je stvorena za ovu ulogu te je od početka do konca rijetko zanimivo djelo. Već svojom gipkom vanjštinom, rasnim temperamentom i svojom glumom pružila je nešto što sam rijetko kad vidio.

Kritike na Vikinu izvedbu Carmen, izvor: Ženski list, 1.2.1933., str 10.

Nakon Hannovera,Vika Engel ponovno dolazi u Beč, točnije angažira ju Pučka opera u Beču. Ravnatelj Raine Simons posebno je cijenio njen glas i talent, stoga je Vika u tri sezone odigrala brojne uloge, primjerice uloga Venere u Tannhäuseru, Maddalena u Rigolettu, Doris u igrokazu Napjev alpskih kravara i dr.

Kritika je stavlja u prvi red sadanjih bečkih pjevačica po njenim glumačkim i pjevačkim kvalitetama, pa upravo ističe da je njezin temperamenat i bogata individualnost doprinjela velikom uspjehu opere.

Hrvatska pozornica : kazališni list s dnevnim programom, br.8, listopad 1912.

Povratak u Zagreb

Sadike u operi Ljubavni okovi Eugena d’Alberta Vika je odigrala na praizvedbi 1912. godine u Beču. S tom operom gostovala je i u Zagrebu iduće godine, gdje se opera izvela pod naslovom Kći mora.

Do 1914.  godine u Beču odigrala je još nekoliko znamenitih uloga, poput Aide, Gostioničareve kćeri u operi Kraljevska djeca Engelberta Humperdincka, Rosalinde u Šišmišu, Euridike u Ofenbachovoj opereti Orfej u podzemlju i zaista brojne druge uloge.

Uslijedio je poziv Richarda Straussa na Münchenske svečane igre, no 1914. godine izbija Prvi svjetski rat, a Vika se odlučuje vratiti u Zagreb, gdje ju je angažirala zagrebačka Opera.

Tu nastupa redom u svim operama i postizava u publici pravo oduševljenje. Nastupa u Manon, Bosonoga plesačica od Albinija, Lotta, Luiza, Isolda, Jenufa, Čedo zapada, Kavalir s ružom, Vilin veo od Konjivića, u Porinu od Lisinskog, Amneris, Brunhilda, Ortruda, Saloma.

Ženski list, 1.2.1933., str 10.

Vika Engel Mošinsky

Godine 1915. Vika se udaje za dr. Ivu Mošinkog, sina Adolfa Mošinskog, hrvatskog političara i zagrebačkog gradonačelnika od 1892. do 1904. godine. Zajedno su živjeli u vili u Jurjevskoj ulici.

Život u Zagrebu donio joj je bogat društveni život, a 1916. godine ugošćuje Richarda Straussa s kojim je surađivala na njegovom djelu Kavalir s ružom. Od 1919. godine nastupala je kao gost u zagrebačkoj Operi, a zatim je boravila u Beču gdje se usavršavala kod Aglaie Argeni.

Nakon 1922. godine dobila je poziv od Felixa Weingartnera, koji je tada vodio bečku Pučku operu, da nastupi na premijeri njegove opere Genesius. Iako je imala veliku želju da nastupi, Vika je teško oboljela. Službeno je umirovljena 1927. godine, no ipak je 1928. i 1929. godine nastupila još šest puta, glumeći Sentu u Ukletom Holandezu. Nakon toga više nije nastupala.

Odlazak dive

Vika Engel Mošinsky umrla je 1943. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Budući da je od udaje 1915. godine bila pokrštena, za vrijeme NDH bila je pošteđena rigoroznih mjera progona.

Ipak, preminula je sasvim zaboravljena u javnosti.

Vikin trag u povijesti

Vika se isticala prvenstveno svojim glasom, koji je brisao granice između soprana i mezzosoprana, te joj omogućio da stvori zavidnu međunarodnu karijeru, ugled i priznanja.

Uz glas, ističe se njezina glazbenost, sceničnost i gluma zbog čega su njene interpretacije uvrštavane među najbolje interpretacije toga doba.

Hrvatsku opernu i kazališnu umjetnost oplemenila je ulogama opernih junakinja aktualnoga svjetskog repertoara i tako donijela dašak svjetske scene u Zagreb.

Vika je jedinstvena glazbeno-scenska umjetnica očaravajuće osobnosti koja joj je omogućila da ostane zapamćena kao jedna od najvećih osobnosti u povijesti hrvatske operne scene.

Predamnon su snopovi revija, novina, slika, članaka i kritika o pjevačici , gdji Viki Engel. Listam po njima i čini mi se da putujem oko svjetske karijere jedne umjetnice. Od početka do — vrhunca. Svršetka nema. Ova karijera nije bila nikad svršena — nego iznenada prekinuta. I gledajući te slike, kritike i svu tu slavu ove karijere čini se, kao da gledam u raskošni bogato kultivirani perivoj kojeg su iznenada napustili, a sad je putevima porasao bršljan koji priča o bogatoj prošlosti.

Ženski list, 1.2.1933., str 10.

Izvori

Hrvatski biografski leksikon

Marija Barbieri, “VIKA ENGEL-MOŠINSKY”, Opera.hr, pristup 15.10.20.

Ženski list, 1.2.1933.

Židovski biografski leksikon

Naslovna foto: Pixabay

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *