Albina: Vjerujem da me samokritičnost može zadržati čvrsto na zemlji

Albina: Vjerujem da me samokritičnost može zadržati čvrsto na zemlji

Nekoliko tjedana uoči sudjelovanja na Dori 2021., na kojoj će se 13. veljače pjesmom Tick-Tock natjecati za titulu predstavnika Hrvatske na Izboru za Pjesmu Eurovizije, Albina je objavila No More Tears, englesku verziju njenog zapaženog debitantskog singla Imuna na strah. Razgovarali smo s Albinom i saznali više o novoj pjesmi, ali i o planovima za budućnost.

Šira publika poznaje vas po sudjelovanju u trećoj sezoni hrvatskog showa The Voice u kojem ste stigli do finala i osvojili treće mjesto. Dali ste već velik broj intervjua na tu temu nakon završetka showa, međutim kako biste opisali to iskustvo sada, godinu dana kasnije? Koje su vam prve asocijacije na backstage?

Kada gledam unazad godinu dana, prije svega mi je nevjerojatno koliko se toga izdogađalo po pitanju mog glazbenog napretka. Naravno, ta cijela faza počela je završetkom Voicea, showa koji za mene predstavlja neku prekretnicu u definiranju svog izričaja među mladim talentiranim ljudima. Uvijek se lijepo sjetiti svakodnevnih proba, druženja, ekipe i dobih izvedbi. Takvo iskustvo teško se zaboravlja.

U listopadu ste objavili prvi debitantski singl Imuna na strah, koji je dospio u Top 20 na HR Top 40 listi najemitiranijih pjesama, a nedavno je stigla i engleska verzija, No more tears. Što je bilo zahtjevnije, pjevati pjesmu na hrvatskom ili engleskom jeziku? Mislite li da se ograničavate pjevajući na hrvatskom jeziku? Biste li otišli van graditi karijeru kada bi vam se za to pružila prilika?

Moram priznati da, kada sam prvi put čula instrumental pjesme, odmah sam je zamislila na engleskom jeziku. Međutim, nakon što sam dobila Tihanin tekst na hrvatskom  i nakon što sam pjesmu otpjevala, sve je nekako sjelo na svoje, a ono što je najvažnije – imala je poruku. Ništa manje mi nije draga ni verzija na engleskom, za koju je Tihana napisala tekst s Maxom Cinnamonom.

Jako bih voljela graditi karijeru doma, tj. na domaćoj sceni, ali ni u kojem slučaju se ne bih ograničavala ako vidim da priča koji gradimo seže i van granica.

Osim glazbe, bavite se i plesom. Upravo ste za prvu pjesmu, Imuna na strah, izabrali penjanje po svili. Koje emocije izražavate plesom? Što su vaši najveći strahovi i mislite li da su strahovi općenito iracionalni?

Odmalena sam se bavila raznim aktivnostima, pa tako i plesom. Jako se dobro osjećam kada imam priliku spojiti pjesmu, ples i glumu. Rekla bih da taj spoj u meni budi neku otkačenu, samouvjerenu i snažnu verziju mene. Tada svi strahovi ostaju po strani, a ja se osjećam jako poletno i nepobjedivo, što bi se reklo.

Ove godine gledat ćemo vas na Dori 2021., gdje ćete se 13. veljače natjecati za titulu predstavnice Hrvatske na Euroviziji i to s pjesmom Tick-Tock. Možete li nam otkriti više detalja o samom nastanku ove pjesme?

Otkada Branimir i ja surađujemo, a to je evo već skoro pa godinu dana, razmišljalo se o prijavi na Doru, ali isključivo uz dobru pjesmu koju ću ja kao izvođač moći iznijeti. S obzirom na to da na Doru idemo, ta pjesma i priča se dogodila; radi se o pjesmi koja je i moderna i autentična i ima osvajajuću energiju. Jedva čekam da ju publika čuje.

Nominirani ste za prestižnu medijsku nagradu Zlatni studio u kategoriji najboljeg novog lica na glazbenoj sceni. Kakav je bio osjećaj kada ste doznali? Jeste li očekivali takvo nešto?

Iako nisam ušla u najuži krug izbora, prvenstveno sam iznenađena nominacijom. Nisam to očekivala, pogotovo jer iza sebe imam tek jedan singl. Svakako je jako lijep osjećaj vidjeti se uz bok nominiranih – predivnih, talentiranih mladih ljudi. Zahvalna sam što su me kolege i publika prepoznali i nagradili moj trud.

Za sebe kažete da ste veoma samokritična i veliki perfekcionist. Odmaže li vam to ili pomaže s obzirom na posao kojim se bavite?

Istina, jako sam samokritična i to mi uvelike otežava zapravo sve što radim u životu. Iako se to možda na van ne vidi i ne osjeti, ljudi koji su imali priliku raditi sa mnom, bilo u glazbi, bilo na faksu, znaju o čemu govorim, haha. Iako, kako vrijeme ide i kako stječem sve više iskustva, nemam vremena za psihološke igrice sama sa sobom, haha.

Sve u svemu, vjerujem da me samokritičnost može zadržati čvrsto na zemlji, unatoč, nadam se, budućim uspjesima.

Započeli ste glazbenu karijeru, ali osim toga studirate engleski jezik i književnost i povijest na Filozofskom fakultetu u Splitu. Vidite li se jednog dana i u toj profesiji? Što mislite o hrvatskom sustavu obrazovanja? Možete li istaknuti najveću prednost i najveću manu našeg obrazovnog sustava u odnosu na inozemne?

Uvijek sam govorila kako ću obrazovanje završiti i znala sam da neću odustati, ma kako god se situacija s glazbenom karijerom odvijala. Evo trenutno sam 4. godina i jako sam ponosna, ali i zahvalna kolegama i profesorima koji su mi izišli u susret tijekom ovogodišnjih i prošlogodišnjih zbivanja i izostajanja u datom rasporedu. Nemam neke velike zamjerke, možda zato što sam na dvije strane pa ne stignem doživjeti eventualne propuste našeg obrazovnog sustava; ali ono što oduvijek mislim jest da bi trebalo reducirati edukacijske priručnike tj. literaturu, koja često zna biti prepuna viška informacija, te pojačati praktični dio edukacije, naravno – ovisno o kojem se fakultetu radi.

Za kraj, jedno klasično. Imate li u planu nove projekte u budućnosti?

Moj trenutni plan, na koji sam dosta fokusirana, jest Dora 2021., a nakon toga ćemo vidjeti; ali svakako imamo konkretnih planova, vjerujem da ćemo u ovoj godini imati i moj prvi album.

Nekoliko brzopoteznih:

Tim Vanna ili tim Massimo?

Hmm, u oba tima sam stekla prekrasna iskustva, ali nekako prvi je prvi; Tim Vanna. Najviše se čujem upravo s natjecateljima iz mog prvog tima, a i nekako tu su postavljeni temelji.

Glazbenik s kojim biste voljeli surađivati?

Voljela bih surađivati s puno naših mladih glazbenika; ZsaZsom, Nikom Turković, Matijom Cvekom… ima ih jako puno 🙂

Glazbeni uzor?

Adele, Aitana, Laura Pausini, Dua Lipa – znam, sve su različite, ali od svake po nešto 🙂

Zadnja pjesma na playlisti?

My Immortal – Evanescence.

Omiljeno mjesto u Zagrebu

Bundek.

FOTO: Mislav Žabarović

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori