fbpx

Amar Bukvić: Živi smo kad stojimo na sceni, a kad nismo na sceni, što je zbilja tužno za reći, ne postojimo

Amar Bukvić: Živi smo kad stojimo na sceni, a kad nismo na sceni, što je zbilja tužno za reći, ne postojimo

„Mladi, obrazovani i ekološki osviješteni. Recikliraju, gledaju dokumentarce i art filmove, čitaju knjige o pravim stvarima, voze se biciklima i kupuju od onih koji ne izrabljuju. Ali, voze se i automobilima, kupaju u kadi i ponekad ostave vodu da curi bez prave potrebe.

Može li se imati dijete i istovremeno biti ekološki osviješten, tek je jedna od dvojbi koja će se pojaviti kada jednoga popodneva On „predloži dijete“, a Ona se previše brine, previše razmišlja i ima veliku, zaista veliku potrebu razgovarati o svemu, razmotriti stvari, jer sve učinjeno mora biti i dobro promišljeno.

Pluća su duhovit, emotivan, ponekad i brutalno iskren mentalni slalom generacije kojoj je propitivanje imperativ, a nesigurnost odavno postala stil življenja. Slalom prepun sumnji, strahova i potrebe za bliskošću u kojem se neka vrata promaše, na nekima se izgubi previše vremena, dok se neka zahvate baš onako kako treba, u pravom trenutku, na pravom mjestu, kada se ipak dogodi Život.“

Ovim je riječima redateljica Aida Bukvić uvela u nagrađivanu predstavu Pluća u koprodukciji Teatra Exit i Gradskog kazališta Sisak, a nama su glumci Jadranka Đokić i Amar Bukvić odgovorili na pokoje pitanje o predstavi!

Kakav je osjećaj vratiti se na kazališne daske u barem prividnoj i relativnoj normalnosti?

Jadranka: Definitivno nije zabavno izbivati toliko sa scene, ali ono što je dobro, donijelo je novo uzbuđenje, čak i tremu. Koncentracija publike potpuno je drugačija nego ranije, osjećam njihovu podršku i iskreno zanimanje za sadržaj koji su došli primiti, kao da su bliži nego prije, bez obzira na sve mjere.

Amar: Sada je ta neka novo normalna situacija u kojoj publika zbilja onako žestoko nama plješće i taj pljesak onda odzvanja kao da je 500 ljudi jer ljudi su na neki način zahvalni nama što mi igramo i što se trudimo da situaciju nekako prikažemo normalnom. A s druge strane, onda mi plješćemo publici jer smo joj beskrajno zahvalni što dolazi i u ovakvoj situaciji, što nas čini živima jer mi kad stojimo na sceni smo živi, a kad nismo na sceni, što je zbilja tužno za reći, ne postojimo.

Prepoznajete li se u Njemu i Njoj u nekim karakteristikama ili situacijama?

Amar: Taj tekst je toliko životan i aktualan, on počinje kao jedna situacija dvoje mladih ljudi pa onda tu dolaze standardne svađe i razlike koje imaju ljubavni parovi. Ja sam otac dvoje male djece tako da prolazim sve to s njima i zapravo vidim ono što oni propituju i tu onda dolazi do tog glavnog pitanja treba li raditi djecu za ovaj svijet u kojem se sada nalazimo, nadalje kako se odnositi prema njima i kako ih uputiti na pravi put, i u tome se prepoznajem, što je zapravo i čar te predstave, ta životnost i mogućnost prepoznavanja u njoj.

Je li u ovim vremenima O-Kojima-Se-Ne-Govori predstava postala manje ili više aktualna?

Jadranka: Fantastično bilježi ovaj trenutak. Simpatični nesporazumi, nervoza, napetost i nesigurnost koja je upisana izrazito snažno podsjećaju upravo na sve ovo što sada živimo. Odlika ovog teksta i predstave jest da je svevremenska, probleme koje ispostavlja i propituje su stalni. Jako će puno godina proći da na primjer pitanja o brizi za okoliš postanu zastarjela, pitanja o smrti, rađanju ili stalnoj želji za onim savršenim trenutkom u kojem dvoje ljudi žele istu stvar u isto vrijeme su vječna.

Miroslav Arbutina – Arbe

Propitivanje je važan motiv predstave, mislite li da je propitivati korisno u životu (barem dozirano) ili blažen onaj koji ne propituje?

Amar: Zavidim ljudima koji uživaju i idu kroz život bez propitivanja, naravno da je propitivanje sastavni dio života, barem kod nekih, i ovdje bih napomenuo jednu zanimljivu rečenicu iz Pluća da ako ne postoje ljudi koji čitaju knjige, koji razmišljaju, koji pokušavaju pomoći drugim ljudima, ako takvi ljudi i njihovi geni nestanu, što će nam ostati? Ne bih išao do te krajnosti da bih rekao da ljudi koji ne propituju i idu tako slobodno kroz život da su neinteligentni, to su po meni ljudi koji možda inteligentno zapravo štede sami sebe zbog mogućnosti pretjeranog propitivanja koje može odvesti do negativnih posljedica. Kao zaključak, propitujem ja, propituje On, propituje Ona, mislim da svi propitujemo.

A propitivanje u kazalištu?

Amar: Sastavni je dio kazališta, kazalište se bavi propitivanjem, svaka predstava propituje neke probleme, tako da je to neminovno, ili kako mi volimo reći u glumačkom procesu kopanje, što dublje i dublje kopanje u lik, opravdavanje lika, potraga za time zašto je nešto tako kako je.

Imate li najdraži trenutak svog lika?

Jadranka: Nakon svega što su prošli, najdraži trenutak mi je pred kraj predstave u kojemu se spaja njegovo shvaćanje njenih potreba i njegove želje za istim. Ona čuje sve što je od njega ikada željela čuti o njemu i postaje im oboma potpuno jasan smjer kojim žele skupa ići. Najljepše.

Amar: Zadnji monolog kad, spoiler alert, On preuzme inicijativu, kaže da sad je dosta i da sad idu do kraja, sad će kupiti knjige i naučiti kako biti roditelji. Ta rečenica mi je divna jer svatko zapravo nauči kako biti roditelj jer biti roditeljem nije usađeno u tebi, zapravo je, ali je nešto što učiš i svakim novim danom postaješ.

Što ste naučili u procesu rada na ovoj predstavi (osim toga da je ekološka osviještenost zakon, što ste sigurno i prije znali)?

Amar: Aida, Jadranka i ja stalno smo bili zajedno, pogotovo kad je prva premijera bila u Sisku, i tako smo se i šalili da smo poslije te predstave zbilja i postali ekološki osviješteni. Ne možeš baš sad sam sebi pljuvati u usta, nešto raditi s jedne strane, a s druge upravo suprotno, tako da sam se ja poslije te predstave baš počeo truditi po pitanju ekološke osviještenosti, dobro, nisam baš kao Leonardo di Caprio, on je zbilja poseban što se toga tiče, što je super.

Moram napomenuti da je on možda i jedini od svih najutjecajnijih ljudi i glumaca koji samo o tome govori i piše, o ekološkim problemima, o tome kamo naša planeta ide s globalnim zatopljenjem, životinjama i tako dalje. To je glavni problem, i možda zbilja i korona i sve što se događa je zbog toga, tako da mislim da bismo se trebali truditi početi sada raditi na tome, svijet za one koji dolaze, ali čovjek misli da neće to njega, neće ni našu djecu, to će biti za 300 godina.

Što nas Pluća mogu naučiti?

Amar: Svemu, to je, kao što smo napomenuli, toliko jedna životna predstava koja zaista ide od početka do kraja. Duhovita je i točna, i toliko propituje sve. Mislim da nas može puno toga naučiti i svi ljudi koji su je pogledali toliko su oduševljeni što se u tako malom periodu toliko mnogo stvari kažu o jednom životnom procesu dvoje ljudi. Naučit će i nova publika, samo da dođe, zato ih i pozivamo!

Mi vas također ovim putem pozivamo da dođete u subotu, 7. studenog, u 20 sati u Teatar Exit u Ilici 208! Ulaznice su dostupne na blagajni Teatra Exit te na online platformi ulaznice.hr.

Fotografije: Miroslav Arbutina – Arbe

Karla Kostadinovski

Studentica je hrvatskog jezika i književnosti te češkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od malih se nogu bavila lutkarskim kazalištem i bila je članica Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih te dramskog studija Teatra Tirena. Godine 2018. pridružila se kulturnoj redakciji Radio Studenta i do jeseni 2020. bila je glavna urednica i voditeljica emisije o kazalištu Generalna proba. S kolegicama iz redakcije osnovala je Facebook grupu Umjetnost dolazi vama, platformu za online dijeljenje kulturnih sadržaja. U sezoni 2018/2019. radila je u Službi marketinga, prodaje i odnosa s javnošću Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, prije nego što je otišla jedan semestar studirati u Prag. U sezoni nakon počela je raditi u Teatru &TD, gdje još uvijek radi, i bavi se digitalnim marketingom kazališta te kao asistentica u PR-u. Od sredine 2020. godine počinje novinariti za portal Kulturnog centra Mesnička te sudjelovati u izradi programa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *