Ana Roje: Balerina, koreografkinja i pedagoginja koja je isticala da plesač može ostarjeti, ali umjetnik nikada ne stari

Ana Roje: Balerina, koreografkinja i pedagoginja koja je isticala da plesač može ostarjeti, ali umjetnik nikada ne stari

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Ana Roje hrvatska je balerina, koreografkinja i pedagoginja. Talentirana, marljiva i predana svom životnom pozivu. Plesu, baletu, umjetnosti. Od 1962. do 2005. godine stipendiju, koja nosi njeno ime, dodjeljivala je Bermudska baletna udruga, a od 2005. Bermudska nacionalna plesna zaklada. Isto tako, njezino ime našlo se i u nazivu Međunarodne ljetne baletne škole u Kaštelima i u dalekom Hamiltonu (Bermudski otoci).

Anino ime nalazi se i u godišnjoj Nagradi Ana Roje i Oskar Harmoš za najbolju žensku i mušku baletnu ulogu, koju od 1996. godine dodjeljuje zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište, dok splitski HNK od 2003. godine (od 2006. bijenalno) uručuje Nagradu Ana Roje za najbolje umjetničko ostvarenje u baletu. Od kud Bermudi u Aninoj životnoj priči? Tko je Oskar Harmoš? Kako je izgledao Anin životni put, koji je rezultirao da navedene nagrade nose baš njeno ime, saznajte u nastavku.

Skriveni talent

Ana Roje rođena je 1909. godine u Splitu. Od malena zaljubljena u ples, samoinicijativno se javila na audiciju u splitsko kazalište, bez pripreme i znanja svojih bližnjih. Vođena talentom, ljubavlju prema plesu, umjetnosti, oduševila je prisutne. Tako je 1926. godine nastupila u plesnim točkama u operetama Bajadera i Grofica Marica I. Kálmána i Kraljica lopte I. Tijardovića.

Novootkriveni Anin talent nagradilo je tadašnje vodstvo splitske općine i nekoliko privatnih osoba, osiguravši joj stipendiju da ode učiti balet, u tradiciji ruskog baleta, kod svjetski poznate rusko-hrvatske balerine Margarite Froman. U razdoblju od 1927. do 1929. godine u HNK u Zagrebu učila je i kod Olge Orlove, dok je u Baletnom studiju plesala u manjim ulogama.

Oskar Harmoš, Beograd, London, Paris…

U Zagrebu je Ana upoznala baletnog plesača, koreografa i pedagoga Oskara Harmoša. Ana s Oskarom nastupa od 1928. godine na samostalnim plesnim večerima u Splitu, Zagrebu, Šibeniku i Osijeku, a 1937. godine gostuju u Indiji, Kini i Japanu. Između njih serodila ljubav, koju su okrunili i brakom.

Od 1930. do 1933. godine Ana nastupa u Beogradu kao solistica baletnoga ansambla u Narodnom kazalištu, a ujedno i uči balet u Nine Kirsanove, Nataše Bošković i privatno u Jelene Poljakove. Svoje usavršavanje nastavlja u Londonu, od 1933. do 1936. godine u Nicolasa Legata. Ana je u njegovom baletnom studiju bila jedina asistentica, a nakon Nicolasove smrti 1937. godine postala je baletna pedagoginja. U Legatovoj baletnoj trupi Ana je vješto interpretirala njegove koreografije, a posebno se pamti njen solo-ples Smrt labuda.

Izvedbom plesa Dalmantinka, na glazbu Ive Tijardovića i u vlastitoj koreografiji, 1937. godine osvojila je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju u kazališnom plesu u Parizu. Bila je članica i baletna pedagoginja trupa Ballet russe de Paris i Ballet russe de Monte Carlo s kojima je nastupala u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj, a s Ballet russe de Basil na turneji u Australiji i Novom Zelandu.

Koreografkinja, pedagoginja, primabalerina

Godine 1939., zajedno s Oskarom Harmošem, Ana u Zagrebu otvara privatni baletni studio. Bila je koreografkinja, pedagoginja i primabalerina baletnih ansambala u kazalištima u Splitu (1940 do 1941. te od 1953. do 1958. godine) i u Zagrebu (1941 do 1953. godine). Paralelno, od 1953. do 1958. godine vodila je vlastitu Internacionalnu baletnu školu Roje-Harmoš u Kaštel-Kambelovcu, a od 1950 do 1953. godine poučavala u Legatovoj baletnoj školi te za njegovu baletnu trupu koreografirala Jugoslavenske plesove.

U Baletu zagrebačkog HNK s Oskarom je koreografirala niz baletnih stavaka i baleta u kojima je i nastupala. Primjerice, kao Mlada dama (Weber, Poziv na ples), Čista duša (M. P. Musorgski, Noć na pustoj gori), Ljubav (Čajkovski, Život/Peta simfonija, praizvedba) i Marija (B. V. Asafjev, Bahčisarajska fontana) za koju je osvojila Nagradu Vlade FNRJ 1948. godine. Tu su i Španjolka (Ravel, Bolero), te nastupi u operama Morana (J. Gotovac), Sunčanica (B. Papandopulo) Adriana Lecouvreur (F. Cilèa) i mnoge druge uloge.

Ana je plesala u Harmoševim koreografijama kao Jela (F. Lhotka, Đavo u selu), Odetta (Čajkovski, Labuđe jezero), Biljana (S. Hristić, Ohridska legenda) i Kraljevna (Trnoružica), a u koreografijama Margarite Froman nastupila u završnom kolu opere Ero s onoga svijeta, Jakova Gotovca. Izdvaja se i uloga Julije (S. Prokofjev, Romeo i Julija,) za koju je osvojila Nagradu Vlade FNRJ 1949. godine.

Godine 1941. u splitskom HNK, zajedno s Oskarom Harmošem, koreografirala prvu predstavu novonastalog baletnoga ansambla, koji je pedesetih godina izrastao u snažni ansambl. Osim što je koreografirala, Ana je neumorno i nastupala. Izdvajaju se nastupi u baletima i plesnim točkama, primjerice Valpurgina noć (C. Gounod, iz opere Faust), Chopiniana/Les Sylphides (Chopin, pas de deux i solo), Slike s izložbe (Musorgski), uloga Žene (Gotovac,Orači) i Jela (Đavo u selu) te plesni prizori u operama Carmen (G. Bizet) i Aida (G. Verdi) čija se koreografija izvodila na splitskom ljetnom festivalu do 1996. godine. Najzapaženija Anina uloga u splitskom kazalištu svakako je uloga Giselle (Adam) u koreografiji A. Dolina.

Bilo kuda, balet i ples svuda

Kraj pedesetih godina Ana doživljava životni zaokret. Nakon rastave od Oskara Harmoša, zbog njegovih preljuba, Ana napušta svoju rodnu zemlju i odlazi u Hamilton, na Bermudskim otocima, svojoj učenici i prijateljici Patriciji Deane-Gray. Tamo je živjela od 1959. do 1966. godine, radeći ono što najbolje zna. Godine 1959. osnovala je ljetnu baletnu školu i festival Bermudski baletni tjedan, u sklopu kojega je krajem 1960. godine posljednji put javno nastupila. Od 1962. godine s novonastalim ansamblom Bermudski balet realizirala je niz koreografija, a 1972. godine potaknula je osnivanje Bermudskoga građanskoga baleta.

Nadodajmo da je kao baletna pedagoginja održala 1954/55. godine šestomjesečni tečaj u školi Ballet russe de Monte Carlo u New Yorku, poučavala u Baletnoj školi Brae Crest u Lincolnu, bila ravnateljica Odjela za balet u Školi modernoga plesa u Lexingtonu, Massachusetts, dok je u Baletnoj školi Harriet Hoctor u Bostonu 1966. godine otvorila i do 1989. vodila vlastitu Baletnu školu Ane Roje koja je djelovala do 1994. godine.

Nakon povratka u domovine, 1970. godine, osnovala i do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća vodila ljetnu Internacionalnu baletnu školu Ana Roje u Primoštenu, kojem je obnovila rad škole iz Kaštela. Škola je zatvorena početkom Domovinskog rata. Ana je i dalje radila, sve dok se nije oboljela od Alzheimerove bolesti. Preminula je u ožujku 1991. godine u Šibeniku.

Anin trag u povijesti

Nastupila u igranom filmu Barok u Hrvatskoj, Oktavijana Miletića iz 1942. godine.

U svojim koreografijama često je promicala hrvatsku glazbu i nacionalne plesove. Održala je mnogobrojna predavanja te pisala u listovima kao što su Dance Magazine (New York), Slobodna Dalmacija i Vjesnik. Njezine fotografije kao demonstratorice baletne tehnike uvrštene su u knjigu Ballet School J. Gabriela.

Od 1959. godine počasna je predsjednica Udruženja baletnih umjetnika Hrvatske te je dobitnica je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1978. godine. U bogatoj karijeri podučavala je mnogo balerina i baletana, među njima i Aleksandru Danilovu, Aliciju Markovu, Tamaua Tumanovu, Nataliju Krasovsku i Igora Juskeviča.

Povodom stogodišnje obljetnice njena rođenja 2009. godine u Primoštenu, Zadru i Slavonskom Brodu postavljene su izložbe njezinih fotografija te su joj u Hamiltonu i Splitu posvećene baletne predstave. Iste godine predstavljena je knjiga Ana Roje, plesača i baletnog kritičara Mladena Mordeja Vučkovića i glazbenog kritičara i publicista Davora Schopfa, koja je nastala u suradnji s Aninom učenicom i prijateljicom Patricijom Deane-Gray.

Anino ime nalazi se i u godišnjoj Nagradi Ana Roje i Oskar Harmoš za najbolju žensku i mušku baletnu ulogu koju od 1996. godine dodjeljuje zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište, dok splitski HNK od 2003. godine (od 2006. bijenalno) uručuje Nagradu Ana Roje za najbolje umjetničko ostvarenje u baletu.

Izvori


“Ana Roje, balerina koja je najviše na svijetu voljela Manuš”, Jutarnji list, 16.10.2009., pristup 23.04.2021.

Marijana Pintar, “Ana Roje”, Hrvatski biografski leksikon online, pristup 23.04.2021.

Roje, Ana, Hrvatska enciklopedija, online, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristup 23.04. 2021.

Preporuka za čitanje

 Davor Schopf, Mladen Mordej Vučković, Ana Roje, Zagreb, Zaposlena, 2009.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori