Ana Ude: U našem je mentalitetu da sve ono što ne poznajemo dovoljno, vrednujemo slabije

Ana Ude: U našem je mentalitetu da sve ono što ne poznajemo dovoljno, vrednujemo slabije

Ana Ude rođena je Čakovčanka te jedna od naših ponajboljih i najaktivnijih vizažistica. Ususret Malom festivalu, Igor Baksa razgovarao je s Anom o influencerima, kulturnim sadržajima na društvenim mrežama te predrasudama o atipičnim zanimanjima – poput nezavisnih kazališnih djelatnika, ali i influencera. U nastavku pročitajte što je saznao.

Cijeli program Malog festivala pronađite na poveznici, a sve dodatne informacije, intervjue i ulaznice potražite na Web stranici Malog teatra.

Kazalište, pogotovo nezavisno, dijeli sličnu percepciju o sebi u javnosti kao i influenceri. I jedne i druge promatraju kao neradnike, uhljebe i druge nimalo laskave, a još manje istinite, društvene konstrukte. S kakvim si se sve poteškoćama susretala u svojoj influenserskoj djelatnosti? Možeš li ju usporediti s kazališnom djelatnošću?

Smatram da je kod nas jako često svaka nekonvencionalna djelatnost, ona koja se ne odrađuje u uvriježeno radno vrijeme u već desetljećima poznatim uvjetima, krivo shvaćena jer u našem je mentalitetu da sve ono što ne poznajemo dovoljno, vrednujemo slabije.

Ali iskreno, ne razmišljam o tome puno jer na taj način ne bih ništa uspjela napraviti, a pogotovo zaraditi za život. Ono što me najviše ometa jest što kolege u mom poslu sami sebi spuštaju ljestvicu na način da prihvaćaju poslove za kompenzaciju ili izuzetno nisko plaćene pa onda često brandovi odabiru prema tome i ne dobiju za uzvrat dobro odrađenu promociju, a kvalitetni ljudi u mojoj branši ostaju zanemareni. 

Kakva je razina kulturnog obrazovanja, opće kulture, među influencerima? Može li se kroz sadržaje koji se prezentiraju kroz “vaše” kanale, planirano i svjesno nuditi kvalitetni kulturni sadržaji?

Teško mi je generalizirati jer je ovdje zaista najšareniji spektar i ljudi i poslova i tematika kojima se bavimo, ali dapače da ima kvalitete kao i u svakom zanimanju, i u radu i u ljudima koji ovo rade. 

Možemo li influencerstvo promatrati u kontekstu društvene odgovornosti ili je doista riječ samo o kanalu za promociju sadržaja i proizvoda koji nude najviše novca za reklamu?

Apsolutno sve što se obavlja javno bi se trebalo raditi a društvenom odgovornošću, ali opet, to je stvar pojedinaca. I pružatelja sadržaja pa tako i gledatelja. Svatko je ok najprije odgovoran za sebe i svoje. 

Kako se postaje influencerom? Kako je moguće dostići više desetaka tisuća pratitelja? Postoji li neka formula za to? Drugim riječima, što mora napraviti i poduzeti onaj tko danas odluči postati influencerom?

Kontinuiran rad prvenstveno donosi rezultate, ja osobno nisam u ovo ulazila s namjerom da od toga napravim karijeru, ali kad sam shvatila da ljude na neki način iz određenih razloga zanimam i da mi se često obraćaju za savjet ili preporuku, a s druge strane, to su prepoznali i brendovi, nekako mi je bilo prirodno to prihvatiti kao dio svog posla i života. 

S bivšim suprugom Filipom imaš prekrasnu djevojčicu Evu koja je nedavno navršila 4 godine. Kako spajaš majčinstvo s influencerskim obavezama? Nije li naporno u svakom trenutku razmišljati koja bi situacija iz privatnog života mogla biti zgodna za objavljivanje na društvenim mrežama? Doduše, većina ljudi radi tu istu stvar, pa nisu influenceri.

Kao što sam rekla, kod mene se sve desilo spontano i trajalo je godinama dok nisam počela zarađivati od društvenih mreža, a kad je Eva došla, već sam bila uhodana i samo se majčinstvo uklopilo u već postavljene okvire, a plasiram sadržaj koji smatram primjerenim i nikad ne forsiram dijete na to da sudjeluje. Često želi biti dio fotke ili videa i ja ne vidim u tome nešto loše. Kad nije raspoložena, odradim to sama ili jednostavno preskočim planiranim post, ali najčešće je sve ono što objavim zaista dio našeg svakodnevnog života samo na brzinu zabilježeno.

Nisam tip osobe koja je toliko posvećena tome da bih mogla odlaziti na mjesta ili raditi stvari samo zato što znam da bi ta fotka dobila više lajkova. To mi je kao da nosim fejk brendiranu torbicu. 

Kakve sadržaje konzumiraš sa svojom djevojčicom? Držiš li je podalje od mobitela i ostalih ekrana ili misliš da bi i ona jednog dana mogla biti influencerica?

Mislim da je sve ok dok je u granicama normale. Niti joj išta branim, niti forsiram, nudim joj sadržaj koji smatram primjerenim za njenu dob, a definitivno je još premala da bih razmišljala o ikakvoj njenoj karijeri. Nek je dijete što duže. 

Manji postotak ljudi zna da si zapravo poduzetnica. Koliko ti je korona pomrsila planove za razvijanje svog poduzetničkog plana?

Moj primarni posao je šminkanje i da, korona ga je srozala na minimum minimuma upravo zbog nedostatka događaja za koje se žene inače uređuju, tako da sam pogotovo iz tog razloga trenutno najviše okrenuta marketingu na društvenim mrežama. 

Što misliš o Malom festivalu, zašto si uopće odlučila sudjelovati u promociji nezavisnog kazališta?

Volim kazalište i znam koliko je trenutno zapostavljeno, a uvijek ću rado dati podršku nečemu što smatram kvalitetnim sadržajem. Sretna sam što imam platformu putem koje mogu ljude uputiti i na nešto drugo osim koju kremu za lice da koriste. 

Intervju vodio: Igor Baksa

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori