fbpx

Andautonija: Grad po mjeri rimskog čovjeka

Andautonija: Grad po mjeri rimskog čovjeka

Svoj razvoj Andautonija duguje onome što bismo mi danas nazvali dobrom lokacijom, a to je povoljan položaj u plodnoj posavskoj ravnici. Ovaj se antički grad smjestio na mjestu današnjeg sela Ščitarjeva, jugoistočno od Zagreba, u blizini Velike Gorice. Važnost ove lokacije uz rijeku Savu prepoznata je još i u prapovijesno vrijeme.

U rimsko doba Andautonija je tako bila jedna od postaja zabilježenih na Antoninovom itineraru, a koja se nalazila na važnoj cesti između Petovija (Poetovium, danas Ptuj) i Siscije (Siscia, danas Sisak).

Brzi put razvoja

Postoji pretpostavka da se grad razvio iz ranog vojnog logora koji je u vrijeme rimskih osvajanja mogao biti smješten na rijeci Savi, ali ona za sada nije dobila svoju znanstvene potvrde.  Prema raspoloživim podacima ovo se naselje očito relativno brzo razvilo u grad sa statusom municipija (rimskog grada s vlastitom samoupravom). Smatra se da je Andautonija ovaj viši upravno-administrativni status dobila za Flavijevaca (krajem 1. st. po Kr.), kada je i započelo razdoblje procvata Panonije. 

Andautonija pogled iz zraka na dio gradske ulice i okolne građevine (Izvor: Arheološki muzej u Zagrebu)

Kriminalni dosje

Municipalni status podrazumijevao je gradsku samoupravu unutar koje je postojalo gradsko vijeće s vijećnicima, a njihov je broj bio propisan statutom. Budući da je Andautonija ulazila u manje gradove rimskog svijeta treba očekivati da broj gradskih vijećnika nije bio velik.

Da bi netko mogao uopće ući u gradsko vijeće morao je zadovoljiti veći broj uvjeta. Tako su u gradsko vijeće mogli ući samo muškarci koji nisu smjeli imati ono što bi danas nazvali kriminalnim dosjeom. Ipak što više upoznajemo rimski svijet jasno je da su Rimljani bili vrlo fleksibilni po tom i nekim drugim pitanjima.

Ilustracija života u rimskom gradu (Izvor: screenshot Lost World Of Pompeii, Youtube)

Od gradskih se vijećnika očekivalo da imaju odgovarajući imetak jer se gradske službe nisu plaćale, a vijećnici su unatoč tome morali u grad ulagati vlastita sredstva. Svi smo svjedoci kako je danas način javnog financiranja upravo obrnut. Na prvi pogled se čini da je takav angažman bio izrazito neprofitabilan, no sa sobom je donosio i niz mogućnosti bogaćenja što je bilo u skladu s pragmatičnim duhom rimskog svijeta.

Skladište u Pompejima (Izvor: Facebook)

Visok standard života

Najvažniji objekti su se, kao i u drugim rimskim gradovima, nalazili uz glavne gradske komunikacije. Ako ste bili pripadnik ondašnje elite vrlo je vjerojatno da biste jednu od svojih nekretnina nastojali smjestiti u blizini foruma (glavni gradski trg).

Naime, na forumu su bile koncentrirane najvažnije gradske funkcije, a nekretnine u blizini ovakvih  lokacija doprinosile su ugledu. Imati nekretninu u blizini središta bila je stvar prestiža. U rimsko vrijeme status se najvećim dijelom pokazivao nekretninama, dok ga današnji bogataši iskazuju na znatno raznolikije načine. Danas se smatra da se forum ovog rimskog grada nalazio negdje u okolici seoske crkve sv. Martina biskupa na položaju koje se zove Gradišće.

Arheološka istraživanja Andautonije koja su započela još u drugoj polovici 19. st. rezultirala su brojnim arhitektonskim i dekorativnim ostacima koji pokazuju da je ondašnji privilegirani svijet svoje domove ukrašavao mozaicima, zidnim slikama i štukaturama. Ostaci ovih privatnih objekata opremljeni sustavom hipokausta (sustava podnog grijanja) jasno ukazuju na visok životni standard povlaštene populacije rimskog svijeta.

Ostatak hipokausta u sklopu termi u Andautoniji  (Izvor: Facebook)

Ulice rimske Andautonije

Ulice u Andautoniji su imale kolnike, nogostupe i odvodne kanale, kao i, uostalom, ulice drugih gradovi rimskog svijeta, a njihova je opremljenost uvelike ovisila o njihovom položaju u gradskom tijelu. To je u osnovi značilo da, što ste živjeli na boljoj lokaciji, to ste imali na raspolaganju bolje opremljen ulični sustav. Uostalom, ni danas nisu sve ulice opremljene istim pogodnostima; negdje tako, primjerice, imate pločnike, a negdje morate hodati kolnikom, neke su ulice široke, neke uske i slično. 

Ulica koja je vodila u grad (Izvor: A Taste of Roman Town, Andautonia, Youtube)

Rekonstrukcija povijesti

Danas je u Andautoniji najbolje istražen objekt javnih termi (javnog kupališnog kompleks) koje su sagrađene u prvoj polovici 2. stoljeća. Njihova gradnja na mjestu starije gradske nekropole pokazatelj je dugog kontinuitata grada i njegova širenja. Terme su doživjele uništavanje, kao i, uostalom, čitav grad, što se, kako se čini, dogodilo za Markomanskh ratova u drugoj polovici 2. st., a obnovljene su kao i grad u 3. stoljeću. Andautonija je u rimsko vrijeme bila znatno bliže rijeci Savi, a zbog toga je u nekoliko navrata teško stradala u poplavama. Upravo je ta nesigurnost imala za posljedicu širenje grada na relativno uskom, ali povišenom prostoru, u smjeru sjever – jug.

Južno od grada su se nalazila lučka postrojenja s pripadajućim objektima što je moralo biti povezano s robno-novčanim prometom i uopće funkcioniranjem grada.

Zahvaljujući do sada provedenim istraživanjima jasno je da je Andautonija bila  manje-više standardiziran rimski mali grad koji je egzistirao od 1. st. do kraja 4. st ili početka 5. st., kada stradava u provalama barbara. Povijest Andautonije rekonstruiramo na osnovi arheoloških nalaza koje se uklapaju u postojeću sliku starovjekovne povijesti ovog prostora.

Pogled na arheološki lokalitet (Izvor: Arheološki muzej u Zagrebu)

Prisutnost kultova

Kao i diljem rimskog svijeta, i ovdje su se štovala različita božanstva. Zanimljivo je za izdvojiti štovanje lokalnog božanstva koje se nazivalo Savus ili pak reljef koji je bio posvećen božici Nemezi, a čije se štovanje povezuje s gladijatorima. Upravo zbog ovog reljefa smatra se da je ovdje mogao postojati i amfiteatar. Ostaci amfiteatra do sada nisu nađeni i moguće je da, ukoliko je zaista ovdje egzistirao, bio građen od drveta odnosno od građe koja je u međuvremenu propala, no s obzirom na kontinuirane obnove i gradnje za očekivati je da bi se ovdje drvena građa vrlo brzo zamijenila kamenom. Naime, na području Andautonije drvo se koristilo sve do 2. st., a tek nakon toga počinje upotreba kamena kojega je, također, bilo u izobilju te se dopremao s Medvednice.

Ilustracija gladijatora u areni (Izvor: screenshot Lost World of Pompeii, Youtube)

Etnička slika

O etničkoj slici ovdašnjeg svijeta najbolje svjedočanstvo pružaju analizirani epigrafski spomenici iz  1. i 2. st., a koji ukazuju na Italike kao onu populaciju koja je činila znatan dio ovdašnjeg stanovništva.

Reljef posvećen božici Nemezi (Izvor: Arheološki muzej u Zagrebu)

Arheološki park

Danas je ovaj prostor nadomak Zagreba koncipiran kao arheološki park u kojem posjetitelji kroz sačuvane ostatke arhitekture i razne organizirane aktivnosti mogu dobiti određeni dojam života u rimskom gradu. Park je ove godine zbog pandemije koronavirusa umjesto 1. svibnja svoja vrata posjetiteljima otvorio nešto kasnije, 16. svibnja.

Prigodom otvaranja nije bilo tradicionalne manifestacije, a zasada nema ni standardnih radionica i igraonica. Park će biti otvoren sve do 31. listopada, subotom i nedjeljom od 12 do 18 h. Redovna cijena ulaznica je 20 kn, snižena je za nezaposlene, kao i za učenike i studente za koje iznosi 15 kn, dok je cijena obiteljske ulaznice 40 kn.

Prigodan plakat s Arhimirom, muzejskom maskotom (Izvor: Arheološki muzej u Zagrebu)

Andautonija je svojom veličinom, kako se čini, bila dovoljno velika da ispuni potrebe ondašnjeg čovjeka rimskog svijeta, a opet dovoljno mala da tom istom čovjeku omogući da zadrži svoju individualnost i prepoznatljivost u masi svojih sugrađana. Želite li vidjeti kako je to izgledalo dođite na lice mjesta.

  • Literatura:
  • Zoran Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb, 1991.
  • Dorica Nemeth-Erlich, Dora Kušan Špalj, Dvije tisuće godina Andautonije: od rimskog grada do arheološkog parka, Zagreb, 2007.

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *