fbpx

Andrea Tintor: Ženskoj publici su dosadili standardni ljubavni romani zasićeni stereotipima i patrijarhalno utemeljene priče

Andrea Tintor: Ženskoj publici su dosadili standardni ljubavni romani zasićeni stereotipima i patrijarhalno utemeljene priče

Razvoj popularne kulture počinje tridesetih godina prošlog stoljeća kada se još naziva i masovna kultura. To je kultura koju ljudi proizvode sami za sebe te je u direktnoj opoziciji s visokom kulturom (kazalište, opera). Kako se razvijaju mediji i komunikacija tako proizvodi pop-kulture postaju dostupniji i rašireniji, te danas živimo u vremenu kada je popularna kultura inkorporirana u svaki dio našeg života – glazbu koju slušamo, filmove koje gledamo, tabloidne članke koje čitamo, knjige u knjižnicama koje posuđujemo. Najjasnija definicija bi bila: popularna kultura je svima dostupna kultura čiji je sadržaj određen dnevnim interakcijama, potrebama i željama publike te uključuje različite svakodnevne životne prakse – od prehrane i mode, do masovnih medija i različitih oblika zabave poput filma, televizije, glazbe, stripa i književnosti. Upravo je književnost tema današnjeg intervjua. O “chick-lit” romanima razgovarat ćemo s Andreom Tintor, kolumnisticom, PR i brending konzultanticom.

Što su to “chick-lit” romani, kako i kada oni nastaju te što je u fokusu radnje jednog takvog romana? 

Sedamdesetih godina stvorio se prazan prostor za novu vrstu literature jer su feministički pokreti sve više jačali. Chick-lit romani su romani nastali iz novinskih kolumni i časopisa. U to vrijeme kolumne su pisane na tjednoj ili dvotjednoj bazi te su najčešće bile u epizodama. Ženskoj publici su pomalo dosadili standardni ljubavni romani zasićeni stereotipima i patrijarhalno utemeljene priče te su se željele identificirati sa stvarnim osobama, u ovom slučaju kolumnisticama. S vremenom, dnevnički zapisi (kolumne) bivaju ukoričeni kao zbirka kolumni, a iz toga nastaju romani.

View this post on Instagram

redefining the archetype of a businesswoman 👠 Upravo sam završila pisati intervju za @beli.zagreb.grad u kojem me @barbaragrgich po prvi put pitala pitanja koja ne nitko do sad još nije pitao – isključivo o pop-kulturi i chick-lit književnosti. Prva konotacija na chick-lit je uvijek "književnost za kokoši" ili "trivijalne knjige za more". Prilikom istraživanja upravo ove tematike, većina autorica u Hrvatskoj grozi se pojma chick-lit, dok neke odlaze toliko daleko da su se u intervjuima odmaknule i od žanra i od feminizma. Danas je feminizam u trendu, pa me zanima kakvi bi sad bili odgovori na ista pitanja. Zanimljivo mi je to odbijanje povezivanja s chick-litom kod nas, a autorica 'Seks i grada' se slavi u svakom časopisu i na svakom portalu… Smatram da je to do mentaliteta, okruženja i prihvaćanja odgovornosti, borbe s vlastitim ženskim identitetom. Jednako je i s prezentacijom poslovne žene te kako bi ona u stvarnosti trebala izgledati, bez ženstvenosti, u odijelima… Prvi dojam je gotovo uvijek pogrešan jer dolazi od naših osobnih uvjerenja, vrijednosti, odgoja i okruženja, a ne doista prema onome što osoba jest i koja je njena ekspertiza. Ljudi vide ono što žele vidjeti, što su naučeni gledati – uniformiranost. U tradicionalnom poslovnom svijetu ženama nije dozvoljeno opsovati, odjenuti ružičastu haljinu, biti istetovirana, ne šminkati se jer se takve pojave smatraju neprofesionalnim i infantilnim. Vrijeme je da prestanimo suditi knjige po koricama ili žanru, a osobe prema vizualnoj konstrukciji. dodatna literatura za ovu tematiku je biografski dokumentarac “The Real Story of Paris Hilton” koji je otkrio do sada nepoznate činjenice o Paris Hilton: zlostavljanje u djetinjstvu, problematične tinejdžerske godine i ono što će zapravo šokirati mnoge – činjenica da je sama stvorila karakter "priglupe plavuše" i ne govori infantilnim glasićem čisto da propitamo vlastite predrsude koje imamo o osobama koje ovlaš susretnemo po medijima.

A post shared by Andrea Tintor (@andreatintor) on

Chick-lit roman pisan je od žena ženama, u modernim romanima u glavnoj ulozi je djevojka ili žena u ranim dvadesetim do četrdesetih godina u potrazi za vlastitom srećom. Fokus radnje najčešće je rješavanje određenog ženskog problema, primjerice stereotipizacija na poslu i prikaz njene borbe s društvenim normama.

Koji su primjeri “chick-lit” romana u hrvatskoj književnosti?

Prvi roman u hrvatskoj književnosti koji je svrstan u chick-lit je roman Dubravke Uglešić Štefica Cvek u raljama života koji je otvorio prostor hrvatskim spisateljicama za nove, moderne ljubavne priče i književne forme. Još od srednjoškolskih dana pamtim da je mama čitala Slavenku Drakulić, Arijanu Čulinu, Vedranu Rudan… Zanimljivo je da u hrvatskoj književnosti ima jako malo izvornog chick-lita kao što su to američki primjeri romana Seks i grad adaptiran za televiziju, a kasnije i film ili Dnevnik Bridget Jones.

View this post on Instagram

5 lekcija o pisanju (kolumni) koje te Carrie Bradshaw (i ja) može(mo) naučiti ✍️ Jedan od najdražih trenutaka tinejdžerskih godina bilo je gledanje različitih popularnih serija i razvijanje vlastitih scenarija kako bi mi život mogao izgledat ako se uhvatim građenja karijere poput fiktivnih likova s malog ekrana I tako gledajući Carrie zapitala sam se što je zajedničko njoj i domaćim kolumnisticama koje sam čitala kroz fakultetske dane te što mogu naučiti od njih!? Za osobu poput mene, koja definitivno inspiraciju nije pronalazila u njenim cipelama nego pisanju, serija je bila prvi poticaj da se i sama uhvatim olovke i papira, kasnije laptopa i Worda. Jedino što sam na svojim počecima mogla učiniti je uzeti fragmente onoga što sam vidjela u fikciji i pokušati to pretvoriti u stvarnost, a ovo su neke od lekcija koje sam putem i pisanjem naučila od Carrie Bradshaw. Pronađi svoj glas i emocije – stil i glas razvijaš konzistentnim pisanjem, stvaranjem i radom. Kao što Carrie ima svoju rečenicu, svoj stil i svoje unutarnje monologe koje je kroz epizode pretočila u kolumnu, tako možeš izgraditi ono što će biti jedinstveno za tebe – pisanje u prvom licu, direktno obraćanje čitatelju, poštapalica, završne riječi teksta… Piši o temama koje te motiviraju – što je ono o čemu bi mogao pričati ili pisati danima? Kakav tip sadržaja zaokuplja najviše tvoje pažnje? Konzistentnost je ključ …piše ti osoba koja je konzistentnost otkrila nakon četiri godine pisanja. Sva fikcija je zapravo autorova realnost, budi autentična – Ponekad će čitatelji misliti da je sve fikcija ili da je sve stvarnost, jedinu istinu znaš ti i uživaj u tome. Kreiraj osobni brend – komuniciraj svoju autentičnost, uloži u vizualni identitet i fotografije, budi pronicljivo provokativna, daj sebe u pisanje… …samo kreni pisati, ostalo ćeš već s vremenom posložiti! 🙌 📸 @irma.jpg

A post shared by Andrea Tintor (@andreatintor) on

Jedan od chick-lit romana koji u fokusu ima grad Zagreb, kao što su u svjetskim romanima New York ili Paris, je roman Maje Milčec Odakle da počnem. Također, htjela bih izdvojiti rubne primjere chick-lita poput zbirki kolumni Jelene Veljače i Rujane Jeger, Andree Andrassy, romana spisateljice Milane Vlaović Kovaček… Autorice koje su na globalnoj književnoj sceni obilježile chick-lit književnost su Sophie Kinsella, Melissa Banks, Candice Bushnell, Jennifer Winer, Laura Zigman i Lindsey Kelk.

Odbijaju li današnje autorice povezivanje s “chick-lit” romanima? 

Prva asocijacija na sam pojam chick-lit je “književnost za kokoši”, “književnost za razbibrigu” čime se automatski cijeli žanr stavlja u negativan kontekst jer razlikuju ozbiljnu (ruske romane) i trivijalnu literaturu (krimići, ljubavni romani…). Prilikom istraživanja upravo ove tematike, većina autorica u Hrvatskoj grozi se pojma chick-lit, dok neke odlaze toliko daleko da su se u intervjuima odmaknule i od žanra i od feminizma. Danas je feminizam u trendu, pa me zanima kakvi bi odgovori bili na ista pitanja.

U SAD-u je situacija ipak malo drugačija, autorice su svjesne za koga pišu knjige, da su u fokusu problematike kao ženski identitet, seksualnost, materijalna kultura te s pojmom chick-lit nemaju problem. Godinama pratim spisateljicu Lindsey Kelk i djevojka je ponosna na svaku knjigu koju napiše i objavi, likove koje je kreirala… Ona živi svoj rad. Zanimljivo mi je to odbijanje povezivanja s chick-litom kod nas, a autorica Seks i grada se slavi u svakom časopisu i na svakom portalu… Mislim da je to do mentaliteta i prihvaćanja odgovornosti, borbe s vlastitim ženskim identitetom.

Dijeliš li mišljenje da je književna hiperprodukcija uzrokovala pad vrijednosti književnih djela, posebice beletristike? Ako da, koji je razlog tome?

Ne, jer ono što je danas visoka kultura nekad je bila popularna. Primjerice Mozart je u svoje vrijeme bio ismijavan i smatran popularnom glazbom, jazz je bio popularna glazba svog vremena… U mom osobnom vrednovanju ne postoji polarizacija vrijedno/bezvrijedno, već je li nečiji rad ispunio svoju svrhu. Mnoga književna djela nisu bili klasici svog vremena, danas jesu.

Ono što po meni knjigu čini vrijednom je njena moć koliko će opstati živjeti kroz vrijeme, a što će se za trideset, sto godina smatrati vrijednim ne vjerujem da ćemo doživjeti. Danas imamo toliko mogućnosti da sami sebi trebamo odabrati sadržaj koji koristi našim interesima, poslu, hobijima…

Zašto je većina mjesta radnje “chick-lit” romana smještena u urbano područje, umjesto ruralnog?

Publici se “prodaje” ono što im je nedostižno, a opet nadohvat ruke. U chick-lit romanima je to glamurozni stil života, filmska ljubavna priča, emocije… Život u ruralnom području je mirniji, ne donosi sa sobom toliko izazova poput gradova, pogotovo svjetskih metropola. Iako bih rekla da je rodna problematika i stereotipizacija puno jača u ruralnim, tradicionalnim okruženjima. Za romane koji propitkuju upravo stereotipe i patrijarhalno društvo, u ruralnom okruženju nema mjesta.

View this post on Instagram

O koračanju kroz život / U trenucima kad sam postavila temelje posla, kreirala rutinu kojom sam napokon zadovoljna – morala sam napraviti prisilnu pauzu. I dok sam se mentalno jačala, fizički sam usporila i tek nakon tri tjedna, kad pogledam sadržaj koji je iz svibnja prebačen u lipanj, sastanke, obaveze – proradila je anksioznost. Normalno je da tijelo i um trebaju vremena za oporavak, ali objasni to mom umu koji trenutno ne surađuje s tijelom jer je – bistar i motiviran, ali ne i fokusiran jer ponovno slaže prioritete. Prečesto se uhvatimo tematike kako trenirati glavu da se "pokrene" jer je tijelo sposobno, a ja sam se ironično našla u košmaru fizičke nesposobnosti i mentalne ambicije. Nakon odgledanog dokumentarca The Last Dance i shvaćanja kako se osjećam zapitala sam se kad sam postala osoba koja želi iskočit iz kože jer ju potreba za rastom i napretkom gura naprijed!? Rekla bih da to nije naučeno već urođeno. U jednom trenutku aktiviramo klik, instinkt za preživljavanje, te postajemo svjesni da okolnosti neće utjecati na ono tko smo i put kojim idemo. Pauze zapravo ne postoje – ili mišići jačaju jer ih koristiš ili slabe jer ih ne koristiš. Ili napreduješ ili nazaduješ – nema stagnacije. Nemoj se dovesti u situaciju da moraš gledati oslabljene mišiće, propuštene prilike kako bi shvatio da moraš nešto poduzeti. ✨ 📸 @irma.jpg

A post shared by Andrea Tintor (@andreatintor) on

Koji su zagrebački “chick-lit” romani i po čemu su specifični?

Jedan od romana koji se istaknuo kao “prvi hrvatski chick-lit roman” o čemu bi se dalo diskutirati je li doista prvi ili je to bilo u svrhu PR kampanje, je roman autorice Sanje Srdić Jungić Zvijezde među nama. Radnja romana ipak nije smještena u Zagrebu pa se vraćam na Maju Milčec i Jelenu Veljaču. Maja je pogodila opisati uzročno – posljedičnu vezu između događaja koji proživljava glavni lik (prekid – potraga za identitetom) i odnos s gradom Zagrebom, dok Jelena Veljača kroz cijeli kreativni opus živi Zagreb. Chick-lit romani i zbirke kolumni koje u fokusu imaju grad Zagreb opisuju grad kroz ljude, pejzaž, kafiće, događaje da čitatelj dobije cjelovit dojam kakav je život u Zagrebu.

Koji je tvoj omiljeni zagrebački “chick-lit” roman koji bi preporučila našim čitateljima?

Ambiciozno je od mene reći da sam kroz godine pročitala sve što se dalo pročitati od hrvatskog chick-lita, onog što je “pravi” chick-lit, rubni, zbirke kolumni… Svaka knjiga mi je pridonijela, osobno i profesionalno, no ono što su moje želje je da više autorica i čitateljica usvoji ovaj žanr kao pozitivan, bez negativnih konotacija. Jedini i po meni, ispravan način na koji ćemo se u stvarnom svijetu boriti protiv stereotipa, patrijarhalnih normi koje nas okružuju je da budemo ponosne na svoj rad bez srama.

Hrvatska chick-lit književnost ne može se istraživati ako nema dovoljno materijala za istraživanje, ako ne postoje radovi koji će s vremenom biti sve bolji, a chick-lit scena evoluirati. Same autorice moraju prigrliti pojam feminizma te odgovornost prema publici jer je to jedan od načina da chick-lit romani budu sredstvo slanja poruke o važnosti emancipacije i ravnopravnosti ženskog glasa, kako u književnosti, tako i u svakodnevici.

FOTO: Irma Vargić

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *