fbpx

Andrija Štampar: Liječnik koji je napravio niz spektakularnih pomaka u javnom zdravstvu

Andrija Štampar: Liječnik koji je napravio niz spektakularnih pomaka u javnom zdravstvu

Andrija Štampar hrvatski je liječnik koji je djelovao u cijelom svijetu i za sobom ostavio impresivnu ostavštinu.

Obiteljska povijest

Poznati hrvatski liječnik Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. godine u Brodskom Drenovcu kraj Slavonskog Broda kao drugo dijete seoskog učitelja Ambroza. Štampari su inače potjecali iz ličkog sela Čanka. Andrijina je baka u Slavoniju stigla pješice, napustivši muža, a sina Ambroza nosila je na ramenima. U Brodskom Drenovcu radila je kao sluškinja u jednoj imućnoj seljačkoj obitelji. Bogati seljaci zavoljeli su malog Ambroza, Andrijinog oca, te su mu platili školovanje za učitelja. Djetinjstvo u malom slavonskom selu sigurno je utjecalo na daljnju karijeru Andrije Štampara.

Ljubav prema medicini

Štampar je maturirao 1906. godine u vinkovačkoj gimnaziji. Već kao gimnazijalac objavljivao je vrlo ozbiljne medicinske tekstove.

Medicinu je diplomirao u Beču 1911. godine. Nakon toga, godine 1912. radio je u Gradskoj bolnici u Karlovcu, a sljedeće tri godine kao općinski liječnik u Novoj Gradiški.

U to vrijeme tijekom jednog boravka u Zagrebu upoznao je i vrlo brzo oženio lijepu varaždinsku krojačicu Mariju Mešnjak. Prvih nekoliko godina nisu smjeli imati djece jer je doktor Štampar tada radio na rendgenu i svakodnevno bio izložen zračenju.

Obitelj se iz Nove Gradiške 1918. godine na kratko vrijeme preselila u Zagreb, gdje je Andrija Štampar radio kao savjetnik pri Povjerenstvu za socijalnu skrb u Zagrebu.

U svibnju 1919. godine, Štampara liječnika s bečkom diplomom , koji se već dokazao na terenu, beogradske vlasti zovu da preuzme mjesto načelnika Odjela za rasnu, javnu i socijalnu higijenu pri tadašnjem Ministarstvu narodnog zdravlja. U to je vrijeme utemeljio zdravstveni ustroj u tadašnjoj Jugoslaviji, organiziravši 250 higijenskih ustanova (Centralni higijenski zavod u Beogradu, Školu narodnog zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, niz domova narodnog zdravlja, brojne ambulante, školske poliklinike, bakteriološkie stanice, antituberkulozne i dr.).

Zavod za javno zdravsto dr. Andrija Štampar; Izvor: wikipedia.org

Temelji javnog zdravstva i socijalne medicine

Andrija Štampar napravio je niz spektakularnih pomaka na području javnog zdravstva. Počeo je prevoditi postulate koje je osmislio još 1911. godine kao bečki student.

Svojim je programom nastojao ostvariti da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj.

Intenzivno je surađivao sa Zdravstvenom organizacijom Lige naroda. Stupioje u kontakt s Rockefellerovom zakladom, koja je zahvaljujući dugogodišnjem prijateljstvu Štampara s američkim uglednicima, u Kraljevinu Jugoslaviju usmjerila znatna financijska sredstva, među ostalima i za gradnju zgrade današnje Škole narodnog zdravlja Dr. Andrija Štampar u Rockefellerovoj ulici.

Sukob s jugoslavenskim monarhom

Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature, Štamparovu karijeru u Beogradu prekinuo je kralj Aleksandar koji ga je 1930. godine najprije degradirao, a već sljedeće godine umirovio. Kralju se navodno zamjerio kada mu se zahvalio na mjestu ministra unutarnjih poslova, ali i odbio sudjelovati u nekim poslovima.

Sukob s jugoslavenskim monarhom odrazio se i na njegovoj znanstvenoj karijeri. Naime, Andrija Štampar je još 1922. godine počeo predavati socijalnu higijenu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, a 1930. godine je izabran za redovitog profesora higijene i socijalne medicine što mu je Beograd potvrdio tek 1939. godine.

U cijeloj situaciji je paradoksalno da je prisilna mirovina zapravo označavala početak njegove velike međunarodne karijere.

Međunarodna karijera nakon mirovine

Doktor Andrija Štampar odlučio se aktivirati u Zdravstvenoj organizaciji Lige naroda. U sljedećih pet godina u tri je navrata boravio u Kini. Prvi put pomagao je u suzbijanju zaraza nakon velikih popolava, a u sljedeća dva boravka predvodio je delegaciju koja je diljem zemlje otvarala brojne zdravstvene institucije.

Dekan Medicinskog fakuteta u Zagrebu

U Zagrebu je 1939. godine napokon preuzeo mjesto redovitog profesora, a ubrzo je izabran i za dekana Medicinskog fakulteta. Nakon što je započeo Drugi svjetski rat, Andrija Štampar je po nalogu Gestapa uhićen i interniran u Austriju. U zatvoru u Grazu boravio je do kraja Drugog svjetskog rata.

1945. godine, ponovno je imenovan profesorom na Medicinskom fakultetu i rektorom Zagrebačkog sveučilišta, a od 1952. do 1957. godine bio je dekan Medicinskog fakulteta.

Štampar je organizirao zdravstveni sustav, koji je postao dostupan svima. Osnovao je i Višu školu za sestre u Zagrebu i Medicinski fakultet u Rijeci.

Osnivanje Svjetske zdravstvene organizacije

Andrija Štampar imenovan je članom Pripremnog odbora za stvaranje Svjetske zdravstvene organizacije. Sudjelovao je na osmišljavanju nacrta njenog Ustava, a 1946. godine u New Yorku je imenovan predsjednikom Interimne komisije, kako se Svjetska zdravstvena orgnizacija zvala do njena službenog utemeljenja 1948. godine u New Yorku.

U vrijeme dok je na njenu čelu bio doktor Andrija Štampar, Svjetska zdravstvena organizacija riješila je problem i uspostavila sustav pomaganja ekonomski slabije razvijenih zemalja.

Presjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj sjednici Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948. godine, nakon čega je kao izaslanik Svjetske zdravstvene organizacije proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.

Najveće međunarodno priznanje za svoj rad Štampar je primio 1957. godine kada mu je na Osmom redovitom zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije u Meksiku uručena nagrada Léon Bernard, najznačajnije priznanje za zasluge na polju javnoga zdravstva.

Principi dr. Andrije Štampara koji su i danas temelj javnog zdravstva i socijalne medicine:

  1. Važnije je informiranje naroda od zakona.
  2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima.
  3. Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovom unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike.
  4. Socijalna terapija bitnija je od individualne.
  5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku.
  6. Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih.
  7. U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu.
  8. Liječnik treba biti narodni učitelj.
  9. Pitanje narodnog zdravlja je od većeg ekonomskog nego humanitarnog značenja.
  10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija.
  • Izvori:
  • štampar.hr,
  • telegram.hr
Dunja Kušan

Dunja Kušan

Magistra novinarstva s adresom u Norveškoj. Sakupljačica sretnih trenutaka, lijepih riječi, misli i slika. U svakodnevnoj šetnji Zagrebom, pišući o njemu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *