fbpx

Ane Čerjan: Tradicionalno dubrovačko ‘penganje’ jaja dobilo je zagrebačku notu

Ane Čerjan: Tradicionalno dubrovačko ‘penganje’ jaja dobilo je zagrebačku notu

Ane Čerjan je učiteljica koja trenutno online radi mentalnu aritmetiku za djecu. Studirala je u Zagrebu na Učiteljskom fakultetu. Veliki je zaljubljenik u Zagreb, iako ispočetka to nije bilo baš tako.

Znate, mi djeca iz malih gradova, kad dođemo u tako veliki grad se izgubimo. Pa nam fali more, pa nam fali društvo, pa bi htjeli šetat svojim gradom, pa je u Zagrebu smog, pa je snijeg, bljuzga… Pa koji tramvaj ide amo, koji ide tamo…

Sve je to puno za jedno malo biće koje se našlo samo u velikom gradu. Ali onda, malo po malo, počneš otkrivati… Čari života u domu, čari kazališta, kina, muzeja i galerija kojih ima mali milion, čari ljepota Zagreba, čari Adventa, čari koncerata i događanja, čari priča koje ti nikad nitko o Zagrebu nije rekao…

I malo po malo, zaljubiš se… Malo po malo, Zagreb ti priraste srcu… Malo po malo, postane ti drugi dom.

Zlatno doba studiranja

Ane kaže kako je odlazak u Zagreb ispao najljepše iskustvo koje jedna osamnaestogodišnja osoba može iskusiti.

Anina studentska soba

U početku je teško, nećemo se lagati. Novo mjesto, novi ljudi, ti sam, mlad, neiskusan. Ali toliko toga ti donese, da se više početka ni ne sjećaš, a kraj ne želiš da dođe.

A onda kad se sjetiš svih onih studentskih dana, doma i druženja na Cvjetnom, Savi i Šari… hrane iz menze, pizze iz brze, kolača iz slaste, faksa, ispita, slavlja, druženja, izlazaka, koncerta, proba, zbora, asistiranja Klincima s Ribnjaka, izleta, Novigradskog proljeća, škole u prirodi, srijeda u Medi, cimera i docimera, ekipe s Erasmusa i jednom godišnje, tradicionalnog dubrovačkog rođendana za koji bi i mjesec dana prije krenule pripreme, da na vrijeme stigne paket dubrovačkih delicija za potpunu proslavu, shvatiš da ti sve to nedostaje.

Jedva dočekaš da se uspiješ zaletjeti gore na dan-dva ili nečiju svadbu, da prošetaš svim onim najdražim ulicama i trgovima i ispuniš se onom toplinom koju ti izazove oko srca. Pa se trudiš svim silama javiti se svim prijateljima koje imaš, iako si svjestan da u 48 sati ne stanu baš svi. Ali obećaš – vratit ću se, vidjet ćemo se, ne brinite! Tako i bude.

Pogled na Zagreb iz Anine studentske sobe

Tradicija na novi način

Penganje jaja tradicionalni je dubrovački običaj, no ove godine, Ane je dubrovačkoj tradiciji dala i zagrebačku notu.

S obzirom na trenutnu situaciju u cijelom svijetu s koronavirusom, imam osjećaj da je puno toga stalo, ali isto tako svi imamo puno više vremena za svoje misli, hobije i za sve ono za što nikad nemamo vremena.

Nedavno su me jako potresle fotografije iz Zagreba kojeg je pogodio potres, a s obzirom da kod nas u Dubrovniku nešto češće trese, dobro znam taj osjećaj nemoći pred nečim što ne očekuješ.

To jutro sam poslala valjda najviše poruka ikad da se uvjerim da su svi moji dobro! Srce mi se stegnulo, taj osjećaj kad želiš pomoći, a nemaš kako… Pa sam odlučila na neki svoj način odati počast gradu koji mi je drugi dom.

Jako mi se svidjela ilustracija koju je napravila Matea Bolčević, jednostavna, a puna simbolike, pa sam je iskoristila za dizajn jaja. Kod penganja jaja teško je pengati neke moderne motive, pa mi je ovo bio i svojevrsni izazov, ali mislim da je bio uspješan.

Penganje je tradicija koja se u Aninoj obitelji prenosi s koljena na koljeno, pa je tako i ona to naučila od svog tate.

Negdje sa sedam godina sam prvi put primila penicu u ruke, a dan danas koristim istu koja me nikad nije iznevjerila. Kod mene u obitelji pengaju svi – i mama, i brat i ja!

Proces penganja

Penganje je proces nanošenja vrućeg pčelinjeg voska na jaja, koja se onda kuhaju u korama crvenog luka. Za penganje vam treba, i to je ono najvažnije, pravi pčelinji vosak. Dobar vosak znači da će i dizajn ispasti onako kako ga napengate, loš vosak se može otopiti, razmrljati, ili čak ne ostati na jaju.

Kada ste nabavili vosak, trebat će vam naravno jaja (što veća i svjetlija, to bolje – Ane koristi sirova), drvena olovka ili drvce od loze, glavičasta iglica i posuda ili zdjelica za vosak.

Od glavičaste iglice i drvca ili olovke se pravi penica, tako da se glavičasta iglica zabode u drvce (ili u drvenu olovku). Ane još dodatno koristi penicu načinjenu od pribora za tuš – s njom ispisuje poruke jer ostavlja tanji trag.

Savjet zlata vrijedan – neka vam jaja uvijek budu sobne temperature! Na hladna jaja se vosak slabo prima, tako da je najbolje ako namjeravate ujutro pengati jaja, navečer ih izvaditi iz hladnjaka.

Dolje stavite svijeću, gore vosak i penganje može početi!

Kada se vosak otopi, igla se namače u vrući vosak i brzim i spretnim potezima nanosi na jaje.

Tu treba pustiti maštu na volju i imati mirnu ruku, a što više jaja napengaš tako postaješ i bolji. Većinom krećem s točkom u sredini, pa dalje gradim dizajn.

Jaja se nakon penganja stavljaju se u lonac sa hladnom vodom u kojoj su se kuhale kore od luka i kuhaju se na laganoj vatri dok vosak ne otpadne s jaja. Na mjestima gdje je bio vosak ostaje prirodna boja jaja, a ostatak jaja bude lijepe bordo crvene boje.

Darivanje jaja

Prvo jaje na Uskrs se darivalo najdražoj osobi, a tek onda drugim dragim ljudima. Pengana jaja nose broje poruke i ovise o tome tko jaje dobiva. Nerijetko su se otkrivale simpatije, skriveni osjećaji, pa su i poruke bile u takvom tonu: 

Ovaj cvijetak bijele boje, tebe ljubi srce moje.

Ovo jaje mali dar, a velika ljubav.

Malo jaje našarat ću, koga volim, regalat ću.

Ovo jaje na dar ide, da ga tvoje oči vide.

Srce moje i tvoje u ljubavi stoje.

Uzmi dragi jaje malo, pa i mene zlato pravo.

A na sami Uskrs…

Što se tiče tradicije na sam blagdan Uskrsa, Anina obitelj svoj uskrsni doručak nosi na blagoslov u košari na uskrsno jutro, a uz pengana jaja košarica sadrži slatki kruh – pincu (sirnicu) i sol. Neki nose i kruh, šunku, meso, ali oni ne. 

Za uskrsni ručak u kući Čerjan bude pečena janjetina i krumpir, a nakon ručka idu kod svoje rodbine kako bi darivali jaja.

Imamo jako puno male djece u obitelji, pa se oni posebno vesele našim penganim jajima.

Aninoj obitelji, ali i svima vama koji pratite Beli Zagreb Grad želimo sretne i blagoslovljene blagdane!

Foto: Ane Čerjan
Instagram profil: @a_cerjan

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *