Antonella Šantek: Lakoća postojanja i igra je ono čime se trenutno bavim, a to dolazi od unutarnjeg mira i unutarnje sigurnosti

Antonella Šantek: Lakoća postojanja i igra je ono čime se trenutno bavim, a to dolazi od unutarnjeg mira i unutarnje sigurnosti

Antonellu Šantek, autoricu projekta Lutajuća knjiga i veliku humanitarku imali ste priliku upoznati prošle godine na našem portalu. U međuvremenu, ostvarila je brojne suradnje, organizirala umjetničke radionice za sve uzraste, ali i nastavila svoj humanitarni rad u Udruzi Fajter. Na čemu je sve radila, kako se trenutno osjeća i koji su joj planovi za budućnost, saznajte u nastavku.

Antonella, posljednji smo put razgovarale u svibnju 2020., dva mjeseca nakon što je pokrenut ovaj portal. Koliko su se stvari u tvom životu promijenile od tada? Kada bi samoj sebi mogla poslati jedan savjet u prošlost – koji bi savjet poslala?

Baš se lijepo razvija ovaj portal i drago mi je da si me opet pozvala. Puno sam sretnija i opuštenija i samopouzdanija, a i na tome sam radila ovih godinu dana.

Mala, opusti se! – to je lekcija koju bih si dala, ali opet vjerujem da nas iskustvo čini mudrijima – pogotovo neugodna iskustva, tu se najviše uči. Tako da ništa ne bi mijenjala, jer me sve dovelo do današnjeg trenutka.

Lakoća postojanja i igra je ono čime se trenutno bavim, a to dolazi od unutarnjeg mira i unutarnje sigurnosti koje sam stekla kroz ovo nesigurno vrijeme. Osjećam se blagoslovljeno da živim u ovome vremenu i toliko učim o sebi.

Sve češće i češće vidim tvoje nove radove po zagrebačkim ulicama, na raznim izložbama, radionicama i u izlogu knjižara i obrta. Radiš li više u odnosu na prošlu godinu?

Svake godine u svakome pogledu, sve više i više napredujem. Da, radim definitivno, lijepo se razvija ova ideja na meni nenadane načine. Baš sam sretnica!

Lijepo je imati mogućnost izražavati se i da se to nekome sviđa, a kamoli i živjeti od toga. Ja sam odrasla s drugačijim uvjerenjima, tako da što se više ja mijenjam i imam povjerenje u sebe i to što radim, to se mijenja i moj život.

Najviše me vesele suradnje s drugim umjetnicima jer mi je to najzabavnije i najviše me opušta. Evo da navedem par predivnih ljudi: Voona, Nastja Kulović spisateljica ( radimo Ljubavne oglase) i Leon GSK grafiter (Punk ulica) koji su divni umjetnici i prijatelji, a ono što zajednički stvaramo je za mene velika čarolija i bogatstvo koje imam.

Kako sam spomenula, tvoji radovi krase izlog knjižare Vuković&Runjić te se u njoj mogu i kupiti radovi posvećeni belom Zagreb gradu. U kojem je trenutku došlo do suradnje? Kako si odabrala teme i što najviše cijeniš kod kolega iz Vuković&Runjić?

Za vrijeme adventa prošle godine došlo je do suradnje. Javili su mi se da uredim izlog, jer su me pratili na Instagramu. S oduševljenjem sam prihvatila izazov jer volim uređivati izloge i vizualan sam tip. Radovi su se divno uklopili, a ja sam se sprijateljila s njihovim timom i najviše s Ivom Cikojević s kojom i surađujem. Divna je i strastvena duha, a knjižara je nesvakidašnja, namijenjena za intelektualce i prave ljubitelje knjiga.

U međuvremenu sam na proljeće napravila razglednice s tematikom grada Zagreba, s mojom prepoznatljivom tehnikom. Tim Vuković Runjić odmah nakon tiskanja su odlučili i prodavati kod sebe, što mi je iznimno drago. Još se razglednice mogu naći i u Maksimirskoj cesti u Bookari i naručiti putem maila lutajucaknjiga@bond-squad.hr

Održala si i nekoliko Lutajućih radionica? Kako izgleda koncept jedne takve radionice?

To mi je novi smjer rada, jer volim raditi s ljudima. Tu sam kao doma. Ove godine sam imala radionice s baš svim uzrastima, što mi je bilo nešto novo. Dobro sam se snašla, tako da se prilagođavam grupi koja je preda mnom, od djece od 6 godina do umirovljenika.

Koncept je zamišljen na način da se sudionici upoznaju s uličnom umjetnosti i da naprave svoju vlastitu Lutajuću knjigu. Teme su vezane za čitanje, muziku, kazalište, ljubav, prijateljstvo, obitelj… Sav materijal donesem ja, oslikava se podloga neke knjige, izvlače se poruke i lijepe sličice i dodaci koje donesem. Poanta je igra i bezbrižnost, koja nam je danas svima potrebna.

Djeca  najviše uživaju u šljokicama i naljepnicama, tinejdžeri u prilici da se mogu izraziti i da ih netko podržava baš takve kakvi jesu, a umirovljenici da se mogu podružiti i popričati s nekim. Uživam u svakome trenutku dok to vodim, učim od svakoga polaznika. Predivno nešto.

Radionice se održavaju u kulturnim centrima i knjižnicama po Hrvatskoj, tako da su besplatne za polaznike i njihove korisnike.

Tvoje se izložbe mogu vidjeti i u knjižnicama grada Zagreba. Na koji način ih dogovaraš? Dolaze li oni tebi ili se ti obratiš njima?

Imam svoj divan tim koji mi dogovara radionice i izlaganja, a ja radim ono što znam najbolje – slikam.

Gdje bi u Zagrebu još voljela održati izložbe svojih radova?

U nekom kazalištu, jer obožavam prostor kazališta, napravila bih instalacije i svašta nešto, cijeli događaj, čitanje poezije, predstave i predstavljanje knjiga i živu izložbu, kao dramsko likovnu igru s glumcima. Očekujem da mi život nosi tako nešto.

Sve ostale želje za izložbe sam ostvarila. Najviše ipak uživam na ulici jer volim njenu slobodu, nestalnost i nepredvidivost.

Kakva je situacija s Udrugom Fajter? Dolazi li do poboljšanja? Na čemu je još potrebno poraditi te kako mi, kao narod, tome možemo pomoći?

Mile i ja divno se slažemo, radimo i dalje naravno. Donatora je sve više, a i suradnji. U komunikaciji smo i sa Ministarstvom socijalnog rada kao vanjski suradnici.

S obzirom na to da sam jako zadovoljna s izabranim gradonačelnikom, smatram da ćemo imati puno više utjecaja na sam sustav jer je prije bila nepostojeća radi negiranja izazova beskućništva. Imamo i novi tim mladih ljudi, stvari se slažu polako, ali sigurno. Ne odustajemo ni ja ni Mile, bez obzira na vanjske situacije jer to je zadatak naših duša.  

Beskućnika će uvijek biti, ali mi smo ti koji će pomoći drugome čovjeku da što prije stane na svoje noge i da tu bude sustav i zakon koji štiti naše građane, jer zato i sustav postoji, samo smo negdje putem to zaboravili.

Ljudi imaju dovoljno znanja. Ono što je potrebno je osvještavanje, da je poanta života suosjećanje i ljubav. Pomaže se odlukom. Svjesnom odlukom koju donosite svaki dan da koga god susretnete ostavite mu nešto lijepo u duši, što god mislite da je toj osobi pored vas potrebno. Ne treba vam udruga Fajter da bi činili humanitarna djela, samo slušajte svoje Srce i odgovor će doći. 

Osobno sam se upustila u humanitarni rad kada sam u potpunosti zavoljela i prihvatila sebe, tako da je po meni to prvi korak.

Kako ti se čini stanje na hrvatskoj kulturnoj sceni, sada, kada je pandemija u zatišju?

Svako vrijeme nosi svoje izazove. Kultura je živa i bila je živa i u pandemiji. Dolaze novi ljudi i nove ideje, veselim se novoj sezoni, mislim da smo svi puni žara i projekata. Imamo jako divne i talentirane ljude oko nas, koji žele pokazati svoju svjetlost.

Osobno sam puno zahvalnija na ljudima koji me okružuju i što ih mogu vidjeti uživo te divnoj umjetnosti koja se jedinstveno izražava kroz sve nas. Puno više cijenim kulturne događaje jer sam uvidjela koliko su mi potrebni da bi živjela ispunjen život.

Koje izložbe, predstave i koncerte do kraja ljeta planiraš pogledati?

Redovno posjećujem Ljetne noći Teatra EXIT, tako da me tamo možete naći. Od izložbi najčešće se zaletim u galeriju Forum i u Laubu.

Super su mi koncerti u ALU bila sam na četiri njih ovo ljeto. Organizacija je odlična, mislim da smo izvukli najbolje od ove godine, a i ja sama više cijenim prisutnost umjetnika koju sam prije shvaćala zdravo za gotovo.

To je jedino što imam u planu, ostatak ljeta sam na moru i u prirodi, manje u gradu (osim kad lijepim Lutajuću), tako da ostalo prepuštam životu da me odvede.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednja knjiga koju si držala u rukama? William Buhlman: Avanture izvan tijela (o astralnom putovanju).

Posljednja rečenica iz knjige koju si posljednju držala u rukama? Krajnja avantura pred vama je, a vi nemate što za izgubiti osim vlastitih ograničenja.

Idući koncert na koji planiraš otići: Ne planiram, u trenutku odlučim. Zadnje sam bila na Urbanu u ALU, bilo je fantastično, obožavam sve što radi, jako je poseban.

Voliš li više petak popodne ili nedjelju ujutro? Nedjelja ujutro, idem na plac ili idem trčati. Obožavam nedjelju!

Dvije riječi za kraj: Ne žuri.

Izvor fotografija: Antonella Šantek

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori