fbpx

Antun Vrančić: Najutjecajniji Hrvat na ugarskom dvoru

Antun Vrančić: Najutjecajniji Hrvat na ugarskom dvoru

Ulica Antuna Vrančića smještena je u gradu Zagrebu pored Gupčeve zvijezde i Zdravstvenog veleučilišta Zagreb. Osim u Zagrebu, Ulica Antuna Vrančića  nalazi se i u Šibeniku.  Vrlo vjerojatno su se mnogi od vas prošetali ili prolazili autom kroz  Vrančićevu ulicu u jednom od tih gradova, no većina nije upoznata s radom i djelom Antuna Vrančića. U nastavku saznajte nešto o njemu.

Životni put

Antun Vrančić, hrvatski crkveni prelat, diplomat i pisac rođen je 1504. u Šibeniku, a preminuo je 1573. izvan svoje domovine, u gradu Prešovu u Slovačkoj. Uvršten je među najistaknutije ličnosti hrvatske povijesti 16. st. Poznat je i pod latiniziranim imenima Antonius Vrancius, Wrancius, Verantius i Werantius, pod talijanskim imenom Antonio Veranzio te pod mađarskim Verancsics Antal. Vrlo mlad otišao je u Ugarsku gdje je bio pod okriljem biskupa Petra Berislavića, rođaka svoje majke. Postao je skradinski kanonik i vespremski arhiđakon. Nakon smrti Petra Berislavića, prešao je u krug Ivana Zapolje koji mu je omogućio studij u Padovi, Beču i Krakovu. Dolaskom na dvor Ivane Zapolje, započinje i njegova politička, odnosno diplomatska karijera. Obavljao je diplomatske misije u vodećim europskim državama kao što su Češka, Poljska, Francuska, Italija. Ipak, glavna misija mu je bila u Turskoj.

Bio je i u službi Ferdinanda I. Habsburgovca,  gdje  je bio  kraljev pregovarač u Carigradu. Svakako treba napomenuti kako je on na indirektan način zaslužan za održavanje primirja s osmanskom silom za vrijeme svog boravka u Turskoj u periodu od 1553. do 1554. Nakon smrti Ferdinanda I. , Vrančić je bio u ulozi carevog savjetnika. Ponovno je od 1567. do 1568. bio u Turskoj na svojoj drugoj carigradskoj misiji, ovoga puta u službi Maksimilijana II.-og.  Vrlo brzo nakon toga, njegova karijera se nalazi na uzlaznoj putanji te je postavljen za kraljevskog namjesnika Ugarske.

Uzimajući u obzir da je Vrančić obavljao i političke i crkvene zadatke, posljedično tome dobivao je i nove crkvene titule. Postao je ostrogonski nadbiskup i primas ugarske Crkve.

Od pisama do elegije

Vrančić se okušao u raznim književnim žanrovima, autor je putopisa po europskim zemljama, pisao je stihove na latinskom, bavio se i arheologijom te je sastavio i biografiju svog patrona Petra Berislavića.  Osim toga, u  Nišu i Istambulu je prepisivao antičke natpise na latinskom jeziku i skupljao grčki i rimski kovani novac. Cijeli spisateljski opus objavila je Mađarska akademija znanosti sredinom 19. st.

Najvredniji dio Vrančićeva stvaralaštva jest golemi epistolarij kojega tvori preko 1000 pisama. U njima je progovorio o svim suvremenim događajima, o mnoštvu doživljaja i intrigantnim odnosima u kući i izvan nje. Jedno od najljepših pronađenih pisama je ono ljubavne tematike upućeno Mlečanki Magdaleni Millaversi. Pisma se odlikuju vrsnim ciceronovskim izrazom, a dopisivao se s najistaknutijim humanistima kao što su Erazmo Roterdamski, Aonio Paleario, Nikola Zrinski i Philip Melanchthon. Uz korespondenciju s poznatim humanistima, pronađena su i sačuvana pisma članovima njegove obitelji, ocu Frani, braći Mihovilu, Petru i Ivanu, ujaku Ivanu Statiliću i nećacima Faustu i Kazimiru. Osobito je zanimljiva korespondencija s bratom Mihovilom jer su koristili šifrirano pismo.

Prilikom pisanja svojih radova, iskazivao je svoju sklonost povijesnim i znanstvenim istraživanjima što se posebno očituje u geografsko-etnografskom djelu De situ Transylvaniae, Moldaviae et Transalpinae (Položaj Erdelja, Moldavije i Vlaške).

Na hrvatskom je jeziku sačuvana samo Molitva koju složi i govori svaki dan Anton Vrančić, arhibiskup ostrogonski. Sastoji se od ispovijedi i zaziva Boga u kojem Ga moli za snagu kako bi se odupro zemaljskim porocima. 

Djelo Vita Petri Berislavi (Životopis Petra Berislavića) donosi povijesno okruženje u kojem je Petar Berislavić stvarao te ga smješta u kronološki okvir i iznosi osnovne biografske podatke o njemu uz opis njegovog banovanja i utjecaja u prijelomnim trenucima hrvatske povijesti. Premda postoje insinuacije da Vrančić nije autor ovog biografskog djela, već Ivan Tomko Mrnavić, ipak se Vrančić smatra autorom čijim se tekstom Mrnavić poslužio prilikom pisanja svojeg djela.

Objavio je i dvije pjesničke zbirke: Elegiae (Elegije) i Otia(Pjesme u dokolici). Obje zbirke su tiskane u Krakovu no zbirka Elegiae se smatra izgubljenom. Zbirka Otia sastoji se od četrdeset i jedne pjesme, većinom od epigrama različite tematike – političke, satiričke ili erotske. 

Najveći dio rukopisa Antuna Vrančića se čuva u Nacionalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti, a ostatak u Nacionalnoj i sveučličišnoj knjižnici u Zagrebu.

Od Budima do Ankare

Vrlo značajna su i njegova putopisna djela Iter Buda Hadrianopolim (Putovanje iz Budima u Drinopolje) i De itinere et legatione sua Constantinopolitana cum fratre Michaele dialogus (Razgovor s bratom Mihovilom o putovanju i poslanstvu u Carigrad).  Naime, Vrančić je putovao u Drinopolje kako bi postigao primirje između Ferdinanda Habsburškoga i Sulejmana Veličanstvenoga te u tom putopisu opisuje što je sve vidio tijekom svog putovanja. S druge strane, Razgovor uz putopisne elementedonosi informacije vezane za odgoj i obrazovanje Mihovilovog sina Fausta, poznatog hrvatskog izumitelja, polihistora i jezikoslovca.

U Ankari su on i flamanski humanist Busbecq, pronašli autobiografski spis rimskog cara Augusta Res gestae divi Augusti (Junačka djela božanskog Augusta), kasnije nazvan Monumentum Ancyranum (Spomenik iz Ankare). Riječ je o natpisu u mramoru, grčkom i latinskom tekstu u kojemu se opisuje Augustov život, a sadrži i popis njegovih djela i pothvata za vrijeme vladavine. Svrha natpisa je bila promidžbena, naime, pomoću njega se rimskoj javnosti prikazivala idealizirana slika Augustove vladavine.

Pokopan je, prema vlastitoj želji, u crkvi Sv. Nikole u gradiću Trnavi, nedaleko Bratislave (Slovačka). Hrvatska pošta je u sklopu edicije Znameniti Hrvati izdala i prigodnu poštansku marku.

Antun Vrančić će ostati upamćen kao veliki hrvatski humanist i  diplomat, a ujedno i kao  stric leksikografa i izumitelja Fausta Vrančića na kojeg je imao značajan utjecaj.

Izvor:

Vrančić, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.

Virtualna.nsk.hr

Carigradska pisma Antuna Vrančića

Magazin.hrt.hr

Anamarija Bačvar

Studentica diplomskog studija kroatologije i hrvatskog latiniteta. Veliki zaljubljenik u hrvatsku kulturu, jezik i književnost.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *