fbpx

August Cesarec: Rat naroda s narodom je ludorija, ali rat naroda s vlastodršcima opravdan je

August Cesarec: Rat naroda s narodom je ludorija, ali rat naroda s vlastodršcima opravdan je

August Cesarec rođen je u Zagrebu 1893. godine u obitelji Augusta Cesarca, stolarskog radnika, poznatog starčevićanca i Kornelije, rođene Senk. Pohađao je Kaptolsku nižu dječačku školu.

Član Komunističke partije od osnutka, kasnije (1937.) je kao dopisnik izvještavao iz Španjolskog građanskog rata i o tome je pisao u knjizi Španjolski susreti. Knjiga susreta s ljudima i gradovima.

U pripovijetki Iz svijeta potlačenih, koju objavljuje 1910. vidljiva je socijalno-kritična književna tendencija, a to će ostati bitnim obilježjem njegova književnoga i publicističkog rada do kraja života.

Rat naroda s narodom je ludorija. Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je. I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom.

Cesarec i zatvori, zatvori i Cesarec

Od đačkih je dana bio gorljivo predan socijalističkoj ideji zbog čega je pod stalnom policijskom paskom i više puta je zatvaran, a 1912. godine uhićen je i optužen za sudioništvo u atentatu na kraljevskog povjerenika Slavka Cuvaja. Osuđen je na 5 godina pa na tri godine robije. Robiju je izdržavao u kaznionici Srijemska Mitrovica. Godine 1914., nakon 21 mjeseca izdržane kazne, zbog oboljenja od tuberkuloze pušten je uvjetno s robije.

Kao maturant, August Cesarec bio je uhićen, na dan atentata protivu komesara Cuvaja, i bačen u Mitrovicu, gdje je ležao sve do uoči rata (1914). Bolestan, tuberkulozan, i slomljen, on je onda počeo kao politički sumnjivac, i austrijski soldat bez čina, onaj teški križni put po soldačkim bolnicama, i kasarnama, koji je trajao sve do oktobra Osamnaeste, dakle pune četiri godine. Za vlade zagrebačkog Narodnog Vijeća bio je opet uhićen, još kao politički sumnjiv austrijski vojnik, a nekoliko mjeseci poslije toga prisiljen da skloni za granicu, u emigraciju, pred progonima tadanje demokratsko-socijaldemokratske koalicije, opet kao politički sumnjivac. Vrativši se iz inozemstva još bolesniji kući, on je intenzivno radio književno i publicistički, više plijenjen i cenzuriran nego objavljivan. Onda je uhićen ponovno, za Alijagićeva vješanja, pa nakon nekoliko nedjelja pušten, ganjan po raznim austrijskim patentima, praćen detektivima, preslušavan vječno na policiji, premetan perijodički uvijek, po nekom sistemu, dok nije konačno otputovao u Moskvu. A sada imade eto čast da opet sjedi pri sudbenom stolu u Zagrebu. U mariborskom policajnom zatvoru bio je držan kao običan policajni kažnjenik, izoliran, prisiljen na robijašku hranu u pritvoru, zajedno sa šiberima i varalicama; a sada, mjesto da sjedi kao kulturan radnik u kakvoj evropskoj biblioteci, on, jedan od naših najistaknutijih mlađih književnih radnika, trune u zatvoru u nepomičnoj jalovosti samice.

Miroslav Krleža o Cesarcu i njegovim zatvorima – Slučaj Augusta Cesarca, Nova Evropa, br. 16, 1. lipnja 1923.

Vjera u komunističku ideju

Za vrijeme NDH zatočen je u Kerestincu odakle je pobjegao u organiziranom bijegu. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i svi su preživjeli bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Pogubljen  je zajedno s ostalim drugovima u zagrebačkoj Dotršćini 17. srpnja 1941. godine.

Na zidu prije smrti ostavio je poziv i usklik: 

U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!

A. Cesarec – zatvor u Kerestincu

Izvori:

Klementina Katic

Klementina Katic

Zaljubljenica u Vintage, Fotografiju i Putovanja, koja se u slobodno vrijeme bavi kaligrafijom (Calligraphy) i citanjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *