fbpx

Barbara Celjska: Najbogatija kraljica u kasnom srednjem vijeku koja svoje blago i danas čuva u tunelima ispod Medvedgrada

Barbara Celjska: Najbogatija kraljica u kasnom srednjem vijeku koja svoje blago i danas čuva u tunelima ispod Medvedgrada

Barbara Celjska bila je kći grofa Hermana II. Celjskog i grofice Ane von Schaunberg. Herman II. sudjelovao je u boju kod Nikopolja, gdje je pridonio da ugarsko-hrvatski kralj Sigismund I. Luksemburški ne padne u tursko zarobljeništvo. Stoga ga je kralj imenovao hrvatskim banom, pa je Herman II. od 1406. do smrti nosio titulu grof celjski i zagorski, ban dalmatinski, hrvatski i slavonski.

Sigismund i Barbara vjenčali su se nakon 11 godina zaruka

Sigismund I. Luksemburški dobio je ženidbom ugarsko i hrvatsko prijestolje. Nakon smrti supruge, kraljice Marije iz roda Anžuvinaca, on se zaručio Hermanovom kćeri, mladom Barbarom izvanredne ljepote, kojom se konačno, nakon jedanaest godina zaruka, vjenčao 1406. Pored titule hrvatskog bana kralj Sigismund I. je grofu Hermanu II. Celjskom iste godine podijelio i pravo da imenuje zagrebačke biskupe. Vjenčanjem s Barbarom ostvario je Žigmund rodbinske veze s više hrvatskih dostojanstvenika: s Nikolom Gorjanskim, palatinom ugarskim, s Nikolom Frankopanom, knezom krčkim, senjskim i modruškim, te s Nikolom Nelepićem, knezom kninskim i cetinskim.

Najbogatija kraljica u kasnom srednjem vijeku

Od 1419. Barbara nosi naslov i češke kraljice, a od 1433. (kad je njezin suprug okrunjen za njemačko-rimskog cara) i carice. Po suprugovoj smrti preselila se u Poljsku, a potom u Melnik u Češku. Udovica je postala u 46. godini te time i najbogatija kraljica u kasnom srednjem vijeku. Pred kraj života boravila je u dvorcu Hradec Kralové, gdje se posvetila alkemijskim radovima koji su joj uskoro priskrbili reputaciju velike učenosti. Umrla je od kuge u sedamdesetoj godini života, a pokopana je u Pragu.

Crna kraljica i dan danas čuva Medvedgrad

Priče o Barbari Celjskoj duboko su ukorijenjene među stanovnicima sjeverozapadne Hrvatske. Prenosi se, među ostalim, da je i sebe i zagrebačku utvrdu Medvedgrad, kojom je upravljao njezin brat Fridrik, dala vragu kako bi spasila svoje blago od turskih napada. I da zbog toga ni u smrti nije našla mir, već se pretvorila u zmijsku kraljicu koja i danas čuva silno bogatstvo u tunelima između Medvedgrada i crkve sv. Marka na Gornjem gradu.

O Barbari Celjskoj piše i August Šenoa

August Šenoa spojio je turopoljsku predaju o Crnoj kraljici s motivima remetske priče o ivanjskome zmijskom sastanku, što je razvidno iz njegove pjesme Zmijska kraljica, u kojoj Šenoa zbori o gospi Bari.

Al i sad jošte, kad pred Ivanje
Za Okić-goru klonu svjetlo danje,
Vrh crne hridi sjedi crna žena.
I dođe noć. Odasvud vjetar struji,
To sikće zrakom, vitla se i huji.
Fiuče, cvili, reži, prepliće se.
Na tisuće se rujne oči krijese.
Sve gujsko pleme leteć amo grne;
Tu poput kose savija se crne.
Niz obraze joj podrhtava blijede
I crnoj ženi, crno srce jede.
……………
Još djed i unuk, otac, sinak zna,
Ta sjena da je zmijska kraljica

Tugomira je nosila na ramenu, a povezivali su je i s grofom Vladom Drakulom

Imala je dugu crnu kosu i stalno je hodala odjevena u crno, s crnim rukavicama na rukama na kojima je najčešće stajao crni gavran. Navodno je ptica na njenu zapovijed kopala oči i kandžama ranjavala sve koji su se zamjerili Crnoj kraljici, a priča se da joj je zapravo bio ljubav koja je kletvom pretvorena u gavrana. Zvala ga je Tugomir. Povezivali su je i s crnom magijom, a neki čak pričaju da je bila vampirica te u vezi s transilvanskim grofom Vladom Drakulom. Sigurno je, međutim, da je poslužila kao inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanu za njegov roman Carmilla, jedno od najranijih djela vampirske tematike.

Alkemijski laboratorij u Samoboru

Barbara Celjska boravila je većinom u Samoboru, gdje je u podrumu svog
dvorca uredila alkemijski laboratorij.

Njezini su pokusi ostali zabilježeni u zapisima češkog alkemičara Johanna von Laaza, koji ju je posjetio u dvorcu iznad Samobora u čijem je podrumu imala laboratorij. Nije čudno što ga je smjestila u kraju koji je u 15. stoljeću obilovao bakrom. Jer znala je od bakra s arsenom napraviti srebro te od srebra zlato, a tim su kovinama, piše također Laaz, brojni ljudi prevareni.

Već od 1210. godine vadila se bakrena ruda u mjestu Rude, 5 km jugozapadno od Samobora. Taj rudnik je danas, premda je eksploatacija bakrene rude prestala, poznat pod imenom sv. Barbara, zaštitnica rudara. Sve do 1777. godine, kada je sačuvana jamska karta, to je bio jedan od najvećih rudnika bakra u ondašnjoj Austro-Ugarskoj.

Izvori:

  • Snježana Paušek-Baždar, »Barbara Celjska, alkemičarka«, u: Greta Pifat-Mrzljak (ur.), Znanost u Hrvata I (Zagreb: Klovićevi dvori, 1996), p. 82.
  • Večernji list
  • FOTO: Pixabay

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *