Barbara Suhodolčan: Daleko smo od europskog standarda što se tiče statusa klasične glazbe

Barbara Suhodolčan: Daleko smo od europskog standarda što se tiče statusa klasične glazbe

Poznata operna pjevačica Barbara Suhodolčan, inače kćer legendarnog Rajka Suhodolčana, odlučila je krenuti još jednim putem o kojem sanja. Uz klasičnu glazbu, kojom se nikad neće prestati baviti, Barbara je odlučila krenuti i putem pop karijere. ‘Ne fališ mi ti’ naziv je njezinog prvog singla i spota, ali i povod za naš današnji razgovor. Čime bi se bavila da nije operna pjevačica, što to znači biti samostalni umjetnik, što je naučila u Kini, ali i brojne druge zanimljivosti saznajte u nastavku.

Na početku samog školovanja niste znali što je uopće opera. Započeli ste pjevati s praktički, dječjim glasom, no onda ste u trećem razredu srednje škole otkrili da je opera nešto najljepše na svijetu. Da sada ispred sebe imate malu Barbaru koja je upravo izašla iz osnovne škole – što biste joj rekli – zašto treba upisati glazbenu srednju školu i što će je sve čekati u svijetu opere?

Kao Barbara koja sam danas, sa svime što sam prošla, sa svim školovanjima, usavršavanjima, iskustvom, putovanjima, maloj Barbari bih rekla da nema ljepšeg zanimanja na svijetu nego biti operna pjevačica i da se svaka suza, znoj, trema i odricanje isplate. U svijetu opere i klasike svakog čekaju velika razočaranja i velika odricanja, ali isto tako će se osjećaji zahvalnosti, ljepote i ispunjenja višestruko vratiti već jednim nastupom na pozornici.

Zašto ste se odlučili biti samostalna umjetnica i možete li našim čitateljima objasniti u kakvom su odnosu status samostalnog umjetnika i stalni radni odnos?

Volim slobodu koju mi pruža biti samostalna umjetnica, to što mogu biti sama svoj šef, sama odlučivati gdje ću, kad i za koga nastupati. Volim imati kontrolu nad svime što radim i biti uključena u svaki aspekt svog posla.

Jedino sam tako sigurna da će sve biti kako sam ja zamislila, a u slučaju da prođe loše, ne mogu kriviti nikog drugog, osim sebe.

Puno putujem, poslovno i turistički, što ne bih mogla u tolikoj količini da sam negdje u stalnom radnom odnosu. Status sam dobila 2019.-te godine u HZSU-u, u kategoriji Koncertna pjevačica klasične glazbe. Kao samostalni umjetnik mogu nesmetano honorarno raditi gdje god hoću u zemlji i svijetu, a trenutno mi to jako odgovara.

Jednom ste prilikom, u Podcast Inkubatoru izjavili kako se za određene uloge zna prijaviti i preko 2.000 ljudi. Kako ste se u početku nosili s audicijama, a kako se nosite danas? Što Vam stvara najveći presing i što biste promijenili u procesu audicija da ste u suprotnoj ulozi?

Kao i sve u životu, nikad na početku nije lako. Ali, s vremenom i iskustvom one prve boljke nestanu. Na prvim audicijama boriš se s tremom, strahom, pjevačkom tehnikom, razmišljaš o pravilnom disanju, o tome gdje držiš ruke, pa razmišljaš tko te gleda, što oni sad misle, prolazi ti tisuću pitanja glavom, na kraju se najmanje koncentriraš na ono najbitnije, a to je samo pjevanje i interpretacija.

Danas, kad već imam puno utakmicama pod nogama, na audicije dolazim potpuno spremna i sigurna, uvijek otpjevam doista najbolje što mogu i znam, ali za doći do tog stadija, doista se mora proći stotine nastupa i audicija. Definitivno bih promijenila način na koji se žiri odnosi prema natjecateljima. Svakako bih svakome tko dođe na audiciju posvetila određeno vrijeme i pozornost, što je vrlo rijetko u realnosti.

Čime se bavite kada se ne bavite pjevanjem? I čime biste se bavili da se ne bavite pjevanjem kao svojim poslom?

Moram reći da sam doista presretna što se bavim pjevanjem, jer osim što to doista i je moj posao, neizmjerno uživam u tome. Sjećam se da mi je želja kao maloj bila medicina, odnosno kirurgija. To me neko vrijeme privlačilo, ali drago mi je da sam otišla na ovu stranu! J

Bavim se svim i svačim, planinarim, plešem, obožavam društvene igre, družim se sa svojim, ali i tuđim psima, učim jezike, kuham, a iznad svega, puno, puno putujem. Jako puno u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj. Velikim dijelom moja putovanja budu vezana uz posao, ali i kad se dogodi slobodan vikend, vrlo vjerojatno neću biti doma, nekud ću otputovati.

Nakon audicije u Bologni, bili ste jedna od 28 opernih pjevača iz cijelog svijeta koji će nastupiti na iSING festivalu u Kini. Rekli ste kako su Vam ta dva mjeseca bila najljepša u životu. Ta su Vam dva mjeseca bila organizirana u svaku sekundu. Što ste naučili o sebi u dva mjeseca na drugoj strani svijeta? Što ste naučili o njihovu narodu i kulturi, a da to niste znali prije?

S obzirom da  mi je to prvi put u životu bilo da na tako dugo odem iz svoje zemlje, potpuno sama, na drugi kraj svijeta, iskustvo je bilo neprocjenjivo po svim aspektima. Kad čovjek tako nekud ode sam, prepušten je isključivo i samo sebi. Upoznaš se bolje, snalaziš se bolje, pronađeš nove stvari, upoznaš nove ljude, sve te to, hoćeš-nećeš izgradi dalje ko osobu i promijeni. Ja o Kini mogu samo najljepše reći, možda sam previše subjektivna i romantična u tom smislu, jer je meni vrijeme tamo provedeno bilo kao neki san. Cijeli dan provela sam na pozornici, kroz dan probe, a navečer šminka, kostimi, predstave i koncerti.

Kinezi su jako uljudan i skroman narod, učinit će sve da stranac kad ode iz Kine sa sobom odnese samo dobra sjećanja. Vrlo im je važno kakvu ćemo sliku o njima, ali i o zemlji odnijeti sa sobom u svijet. Kulturoloških razlika ima jako puno, uglavnom su pozitivne, ali neke su me baš začudile, kao npr., sasvim je normalno da u restoranu nakon što se najedete zaspete za stolom. Konobar će pokupiti vaše tanjure, očistiti sve oko vas i ostaviti vas da si odrijemate. Isto tako i na ulici. Nisu samo beskućnici oni koji spavaju po klupicama. Bilo tko, ako je umoran, s laptopom i torbom legne na klupicu i nakratko zaspe.

Da sada možete uzeti jednosmjernu kartu za bilo koji grad na svijetu u kojem biste morali živjeti do kraja života, biste li uopće to napravili i za koji biste grad uzeli kartu?

Ja ću uvijek izabrati Hrvatsku za život jer je to moj dom i meni najljepša zemlja na svijetu. Puno sam proputovala i sigurno ću još i više, ali voljela bih ostati živjeti ovdje. A kad već biram, to bi sigurno bio Pariz.

Svatko tko me poznaje zna koliko sam zaljubljena u francuski jezik, glazbu, kulturu, umjetnost, hranu, a pogotovo u romantični Pariz. Mogla bih zatvorenim očima hodati po gradu koliko ga poznajem, tamo se već doista osjećam kao doma.

Kako biste opisali status klasične glazbe u Hrvatskoj u usporedbi sa statusom klasične glazbe u ostatku Europe?

Hrvatska se, a pritom najviše mislim na Zagreb, jer je kod nas sve nekako usmjereno prema glavnom gradu, još nažalost ne može mjeriti s gradovima poput Beča, Milana ili Berlina u prisutnosti klasične glazbe u svakodnevnom životu.

Dobro je što su se počeli raditi open air festivali klasične glazbe, jer se na taj način može privući publika koja možda ne bi slušala takvu glazbu ili koja ne pohodi kazališta. Puno je bolja situacija nego prije, ali još smo nažalost daleko od europskog standarda što se tiče statusa klasične glazbe.

Meni je svejedno pjevam li na najvećoj pozornici pred velikim auditorijem ili u ‘kljeti’ za dvoje ljudi, rekli ste za Jutarnji list. No, ipak, koja je Vaša pozornica snova od koje nikad nećete odustati?

Teško mi je odabrati, na tom popisu stvarno ima pozornica na kojima bih voljela pjevati, od Bolshoi teatra u Moskvi, Metropolitan opere u New Yorku, pa sve do Bečke nacionalne opere i naravno pariške opere Garnier. Može ovako i tim slijedom!

Ne fališ mi ti naziv je Vašeg prvog singla i spota koji je stigao nakon potpisivanja ekskluzivnog ugovora za Croatia Records. U ovoj pjesmi ne ističete se samo kao pjevačica, nego i kao autorica pa potpisujete glazbu i tekst, dok ste zajedno s Ninom Krznarom radili aranžman. Što je najzabavnije što ćete pamtiti o snimanju spota na Gornjem gradu na -2 stupnja?

Da, jako sam ponosna na ovaj moj prvijenac, sve je na kraju ispalo baš onako kako sam zamišljala. A što se tiče spota, svakako ću pamtiti ovaj naš, hvala Bogu, uspjeli pokušaj da dobijemo ljetnu atmosferu! Ja sam žarko željela spot na sunčan dan uz lijepo plavo nebo, a takvih je dana u prvom mjesecu bilo vrlo, vrlo malo! S obzirom na to da smo spot morali čim prije snimiti, nisam još mogla birati i da nam bude toplo. Dogovor je pao da snimamo na prvi sunčani dan. Na kraju smo dobili veselu, ljetnu i toplu atmosferu, jer smo uspjeli uhvatiti sunce, međutim bilo je doista hladno, ispod nule, a ja sam snimala u ljetnoj vrlo tankoj haljinici i potpuno bosa!

Nekoliko brzopoteznih

Posljednja pjesma koju ste pretraživali na Googleu: Sous le ciel de Paris, Edith Piaf

Prva asocijacija na Ne fališ mi ti: Ljeto, sunce, more, sreća

Posljednji koncert na kojem ste bili: Osim mog zadnjeg u 12. mjesecu, koncert Davide Cabassija, pijanista, u Teatru Massimo u Palermu u 10. mjesecu.

Omiljena zagrebačka lokacija: Gornji grad.

Pjesma koja Vas asocira na oca: Jao, sve! Od mame Kukunke do Pod brajde!

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori