Barbara Suhodolčan: Želim doprijeti do publike kroz oči izvođača jer svi smo mi isti, na sceni ili izvan nje

Barbara Suhodolčan: Želim doprijeti do publike kroz oči izvođača jer svi smo mi isti, na sceni ili izvan nje

Koncertni spektakl, idejni projekt sopranistice Barbare Suhodolčan, pod nazivom “C’est la vie!” novi je, izuzetno kreativni i zanimljivi koncept koncerta, spoj nekoliko različitih muzičkih žanrova. Nastao je iz želje za potpunim i intenzivnijim uključenjem publike u glazbu i sve što se odvija na pozornici. Od mjuzikla, operete, francuskih šansona i talijanskih kancona sve do cabareta i jazz-a. Master of the ceremony iliti voditelj svečanosti, ujedno i vokalna solistica koja glazbeno i dramski prepričava cjelokupnu priču, je operna i koncertna pjevačica Barbara Suhodolčan koja nam je otkrila puno zanimljivih detalja o ovom koncertnom spektaklu, ali i drugim projektima.

U veljači ste objavili svoj prvi singl Ne fališ mi ti, a sada već spremate novi pod nazivom Pusti me da plešem. Koliko će se ova pjesma razlikovati od prve? Što publika može očekivati?

Za razliku od prve pjesme, koju sam napisala prije nekoliko godina, ali tek ju sad izdala, ova je napisana prije par mjeseci, u “điru” muzike koju sad osjećam i koja me baš onako istinski veseli. Ono što ostaje isto i čemu ću uvijek biti vjerna su živi instrumenti, nema nikakvih sample-ova, već čista ljudska ruka. Publika može očekivati jednu veselu ritmičnu pjesmu s melankoličnim elementima, iskrenim tekstom i dodatkom francuskog šarma!

Kakve su bile reakcije i komentari slušatelja na prvu pjesmu? Jeste li zadovoljni time kako su ju prihvatili?

Zadovoljna sam reakcijama i podrškom ljudi. Oni koji me znaju navikli su na mene kao opernu pjevačicu, pa im je ovo bio novi moment, ali moram reći da sam dobila jako puno pozitivnih komentara. Za loše komentare ne znam, nisam ih dobila direktno, sigurno ih ima, ali to je normalno, ne može se svakome sve svidjeti.

Za 23. rujan pripremate nešto posve novo i neobično u Ludoj kući – koncert s ansamblom „C’est la Vie“ koji će biti spoj nekoliko različitih muzičkih žanrova, a publika neće samo slušati, već će biti uključena.  Kako ste došli na ideju stvaranja ovakvog koncerta? Postoji li neka poruka koju na taj način želite uputiti?

Već godinama sanjam o takvom koncertu, to se već dugo kuha u mojoj glavi, ali nikad do sad nisam imala ni dovoljno vremena ni hrabrosti ući u to. Oduvijek mi se sviđao koncept bilo kakvog javnog nastupa u kojem se može uključiti i publika, a željela sam napraviti koncert u kojem će publika biti potpuno emotivno „razgolićena“. Koncert na kojem će se gledatelji osjećati kao dio ansambla, koji će zajedno sa mnom proživljavati glazbu i emocije. Želim doprijeti do publike kroz oči izvođača, jer svi smo mi isti, na sceni ili izvan nje. Svi proživljavamo iste emocije, svi smo bar jednom voljeli i svi smo bar jednom zbog ljubavi patili.

Čitajući kratki opis, koncert se čini prilično kompliciranim i zahtjevnim za izvedbu. Osim glazbe, tu su i elementi plesa, glume i sviranja. Koliko Vam je vremena trebalo da osmislite cijeli koncept nastupa? Je li teško organizirati i uskladiti toliko različitih segmenata?

Cijelo vrijeme sam u glavi imala predodžbu kako želim da to zvuči i izgleda. Htjela sam spojiti svu glazbu koja se meni sviđa i koju ja osobno volim izvoditi, jer smatram da publika može uživati u performansu tek onda kad uživa i izvođač. Spojila sam operetu, mjuzikl i kabare s jazzom, bossa novom, tangom, čardašem, ciganskim ritmovima, a sve u jednu smislenu priču o ljubavi, strasti, tuzi, prolaznosti života i svim ljepotama koje nam život donosi.

Što mislite, kakva će biti reakcija publike na nastup? Kako se Vi osjećate sada kada se datum koncerta sve više približava?

Jako se veselim nastupu, ovaj koncert razotkriva ono najintimnije u meni, što ću pokušati dočarati glazbom. Dugo smo moj ansambl i ja na ovome radili, svima nam to puno znači. Zadala sam si veliki zadatak jer sam sve osmislila sama, od scenografije, kostimografije, repertoara, koreografije, pa do detalja o rasvjeti, razglasu i marketingu. Zadnjih nekoliko mjeseci nisam ispuštala telefon iz ruke, održavali smo intenzivne probe, nema razloga da išta pođe po zlu, jer smo se doista puno pripremali. Nadam se da će publika to osjetiti i da će s nama proživjeti lavinu emocija!

Bavite se gotovo svime čime se umjetnik može baviti – pjevate, plešete, glumite. Ostaje još samo jedno pitanje: svirate li? Ako ne, što biste svirali kada bi Vam netko rekao da morate izabrati?

Sviram klavir od srednje škole, a flautu od drugog osnovne. To je sad već puno godina :D. Flautu sam i maturirala 2011. godine u Glazbenoj školi u Varaždinu, godinu dana nakon što sam maturirala pjevanje. Negdje u hodu me tata naučio svirati i gitaru, tako da zasad brojim tri instrumenta, što ne znači da ću tu i stati, međutim, pjevanje je i dalje moja najveća ljubav.

Ustanovili smo već kako imate mnogo projekata na kojima radite i koji će se u bliskoj budućnosti ostvariti. Čini se kao da Vam ideja nikada ne nedostaje. Imate li još neke planove za nešto dalju budućnost?

Idemo step by step, voljela bih da ovaj moj projekt C’EST LA VIE! zaživi i da ga ljudi prepoznaju. Planiram novi singl za jesen, nešto već i za sljedeću godinu. Sad dolazi Božić i adventsko vrijeme, pa smo počeli već i taj repertoar pripremati. Veselim se svakom koncertu i nastupu uživo, pred publikom, nadam se da je ona ružna prošla godina zauvijek iza nas.

Nekoliko brzopoteznih

Najveći strah mi je: Mrak. Bojim se mraka!
Najveće veselje mi je: Pjevanje, ne mogu si pomoći, obožavam pjevati!
Tri razloga zašto bi publika trebala doći na koncert u Ludu kuću:

1. Katarza – isplačite se, nasmijte, raznježite, veselite – tome kazalište i služi! Na 90 minuta zaboravite na sve loše što se događa oko nas!

2. Putovanje – vodimo vas kroz dva stoljeća najljepše glazbe, od Pariza do New Yorka, od operetnih balova do zadimljenih jazz klubova!

3. Nedostajete nam! Mi glazbenici živimo za svaki pljesak, suzu i osmijeh koji vidimo na vašim licima.

Posljednji koncert na kojem sam ja bila je: Tango Appassionato u Začretju.

Premijera će se održati 23. rujna 2021. godine u 20h u kazalištu Luda kuća u Zagrebu. Karte su u prodaji na blagajni Lude kuće i na web stranici ulaznice.hr

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori