Blažena Marija od Propetog Isusa Petković: Redovnica velikog srca i nepokolebljivog duha

Blažena Marija od Propetog Isusa Petković: Redovnica velikog srca i nepokolebljivog duha

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Ovog puta donosimo vam priču Marije Petković Kovač, hrvatske redovnice, osnivačice Družbe Kćeri Milosrđa, Trećeg samostanskog reda sv. Franje i blaženice. Priča ove ponizne i marljive žene obilježena je predanim služenjem Bogu, humanitarnim djelovanjem i ljubavlju.

Stoga vam toplo preporučamo nekoliko djela koja se bave njenim životom, kao što je knjiga Matije Maše Vekić Blažena Marija Propetog Isusa Petković, članak Ksenije Režić „Blažena Marija od Propetog Isusa (1892.-1966.). Prva hrvatska blaženica“ i članak Vinicija Lupisa „Družba kćeri milosrđa i Blato na Korčuli do II. svjetskog rata“. Informirati se možete i na stranicama Družbe Kćeri Milosrđa, Trećega samostanskog reda sv. Franje.

Odrastanje u malenom mjestu na Korčuli, u velikoj obitelji

Marija Petković Kovač rođena je 1892. godine u mjestu Blato na otoku Korčuli. Rođena je u imućnijoj obitelji Antuna Petkovića Kovača i Marije Petković, a imala je devetero braće i sestara. Marijino odrastanje bilo je ispunjeno obiteljskom ljubavlju, pobožnošću i dobročinstvom koje je učila od majke i oca.

Pučku školu počela je pohađati već s pet godina jer je bila vrlo bistra djevojčica, a završila ju je s jedanaest godina. U Zavodu i školi za žensku mladež, koji su u Blatu osnovale početkom 20. stoljeća talijanske sestre Službenice Milosrđa, usavršavala se u znanju talijanskog jezika, šivanju i poslovima domaćinstva.

No, Mariju je srce vuklo pobožnosti i milosrđu. Još kao djevojčica se zavjetovala Isusu na doživotnu čistoću, a svoje ispunjenje pronašla je u pomaganju siromašnima i potrebitima.

Početak djelovanja

Godine 1911. Marija je izgubila oca, osobu koja ju je naučila milosrđu, pomaganju siromašnima i pravednosti. Te vrijednosti očitovale su se u njenom daljnjem radu. Samoinicijativno je počela okupljati djecu siromašnih obitelji koje su radile na zemljišnom posjedu njenog oca kako bi im predavala vjeronauk i druge osnovne predmete pučke škole.

Uz to i obiteljske obveze, preuzela je vođenje triju vjerskih društava u Blatu, a neke je i osnovala. Primjerice, 1915. bila je jedna od osnivateljica udruge Katoličke majke, koja je za svrhu imala poučavanje majki roditeljskim obvezama i kršćanskom odgoju djece. Dvije godine nakon, 1917. godine osnovala je udrugu Dobri pastir, čiji je zadatak bio duhovna priprava bolesnika i pomoć župniku da bi mladi pristupali svetim sakramentima.

Ubrzo je postala franjevačka trećoredica i sakupila dovoljno iskustva da ostvari svoj idući cilj.

Briga za čovjeka očituje se u zauzetoj ljubavi za njegove potrebe

Mariju je na njenom putu pratio i dubrovački biskup dr. Josip Marčelić. On ju je zamolio da zajedno sa svojim suradnicama naseli napušteni Zavod talijanskih sestara Službenica Milosrđa (Sestre su Zavod i mjesto Blato napustile za vrijeme Prvog svjetskog rata) i u njemu vodi pučku kuhinju.

Time se Marija, zajedno sa svojim suradnicma, našla na putu pomaganja siromašnima, posebice siromašnoj i napuštenoj djeci. Tako je u ožujku 1919. godine započeto osnivanje nove redovničke Družbe u Blatu, što je realizirano u listopadu 1920. godine.

Družba Kćeri Milosrđa, Treći samostanski red sv. Franje

Družba Kćeri Milosrđa, Treći samostanski red sv. Franje, osnovana je na blagdan sv. Franje 4. listopada 1920. godine po providnosti Božjoj mons. dr. Josipa Marčelića  i vrhovne poglavarice Družbe Marije Propetog Isusa Petković. Zadaća Družbe bila je širenje spoznaje božanske ljubavi i milosrđa.

Redovnice su početkom djelovanja Družbe uzdržavale oko tristo siromašne djece. Teško su nabavljale sredstva za svoj rad, stoga je Marija nerijetko pomoć tražila prošnjom po Slavoniji i Vojvodini i obraćenjem tadašnjim vlastima za pomoć. A pomoć je trebalo sve više siromašnih djevojaka, žena, udovica, djece.

Predan rad Družbe potaknuo je sve više djevojka da se okušaju u tom radu, što je Mariji omogućilo da preuzme vodstva mnogih dječjih domova, rad u župama i drugim sličnim poslovima. Tako je 1923. godine preuzela brigu za djecu u dječjem domu Kolevka u Subotici i postupno otvorila druga prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji.

Osim djeci, Marija je nesebično pomagala i drugima, primjerice bolesnim i starijim osoba. Vodila ju je vjera da će Bog već providjeti za nevolju svakoga tko se njoj obratio.

Misije u Južoj Americi

Na zamolbu franjevca, misionara Leonarda Ruskovića, Marija svoje sestre iz Družbe šalje u Južnu Ameriku na rad u misijama. Prvih sedam sestara odlazi 1936. godine u Argentinu, točnije u Buenos Aires. Tamo počinju raditi u privatnom sanatoriju koji je brinuo za bogatije slojeve društva.

No, ubrzo su shvatile da to nije u duhu njihove Družbe i njihova poslanja, stoga Marija šalje sestre u predgrađa, da se brinu za siromašne, za one u bijedi i one kojima je njihova pomoć prijeko potrebna. U idućih pet godina u Argentinu je došlo još tridesetak sestara Družbe koje u radile s djecom u vrtićima i školama i s bolesnom djecom.

Marija je u misijama bila od 1940. do 1952. godine. Za to vrijeme je osnovala pouku vjeronauka, pouku o higijeni, čistoći, ekonomiji, domaćinstvu, bolničarstvu i drugim djelatnostima. Vodila je i duhovno služenje u vojnim bolnicama Campo de Mayo u Argentini i Asuncionu u Paragvaju, gdje se posebno borila za vjersku pouku, prosvjetu i obrazovanje Indijanaca.

Danas na području Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) radi oko 250 sestara Družbe Kćeri Milosrđa.

Dolazak u Rim i posljednje godine života

Godine 1952. Marija dolazi u Rim. Tamo je, zbog komunizma u Jugoslaviji, preselila vrhovnu upravu Družbe i generalnu kuću koju je kupila uz pomoć franjevca Karla Balića. Četiri godine poslije, 1956. godine, Družba je postala dio papinskog prava.

Nažalost, dvije godine iza toga, 1958. godine, Marija je imala izljev krvi u mozgu, što je ostavilo posljedice na njeno zdravlje. Stoga je 1961. godine vodstvo Družbe prepustila sestri Julijani Franulović. No, rad Družbe i dalje je vjerno pratila, a posebno se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa.

Preminula je 1966. godine, a pokopana je na rimskom groblju Campo Verano. Godine 1969. Njeni ostaci preneseni su u kućnu kapelicu u kući Vrhovne uprave, gdje su se nalazili do 1998. godine, kad su na prijedlog Postulature za njezino proglašenje blaženom i svetom, preneseni u Blato, gdje počiva u kripti samostanske kapelice Krista Kralja u Kući matici.

Blažena Marija Propetog Isusa Petković

Marijin čitav život bio je ispunjen predanom služenju Gospodinu i Njegovom Sinu, kojem se „obećala“ još kao djevojčica. Ono je rezultiralo i pokretanjem biskupijskog postupka za njezino proglašenje blaženom i svetom 1989. godine pri Rimskom vikarijatu.

Sveti zbor za pravne poslove svetih je 1998. godine prihvatio pravnu snagu postupka za proglašenje blaženom. Zbor je 2002. godine donio dvije odluke, Odluku o junačkim krepostima Službenice Božje i Odluka o priznatom čudu spašavanja 20 mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Time su ispunjeni svi uvjeti za njeno proglašenje blaženom. To se dogodilo u lipnju 2003. godine, u Dubrovniku za vrijeme trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.

Postupak proglašenja svetom još uvijek traje.

Marijin trag u povijesti

Marija nam je u nasljedstvo ostavila svoju Družbu koja danas predano radi državama Europe (u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Rumunjskoj) i državama Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi.

Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja.

Godine 2005., u župi sv. Josipa na zagrbačkoj Trešnjevci, osnovana je Zaklada Blažena Marija Petković čiji je cilj pomoć i školovanje siromašne i bolesne djece i mladih, obiteljima s brojnom djecom, starijim osobama, te osobama slabijeg imovinskog stanja.

Osnovan je i Dječji vrtić Marija Petković čiji je cilj cjelovit i svestran odgoj djece, temeljen na katoličkoj vjeri i vrijednostima franjevačkog humanizma i životne radosti. Sjedište je u Zagrebu, a ima pet podružnica: Blato, Pula, Split, Čakovec i Osijek.

Mariju Petković pamtimo kao redovnicu blaženog srca, osobu koja ostaje vječni simbol ustrajnosti, ljubavi, milosrđa i humanosti te ljubavi prema Gospodinu i ljudima.

O tome svjedoče i brojni vjernici koji hodočaste u njeno svetište u Blatu, ostavljajući svoje misli, želje, molitve i nakane.

Izvori i preporuke za čitanje

Blažena Marija od Propetog Isusa Petković, Zagrebačka nadbiskupija.hr

Družba Kćeri Milosrđa, Trećega samostanskog reda sv. Franje

Ksenija Režić, “Blažena Marija od Propetog Isusa (1892.-1966.). Prva hrvatska blaženica”, Crkva u svijetu: Crkva u svijetu, Vol. 38 No. 4, 2003.

Matija Maša Vekić, Blažena Marija Propetog Isusa Petković, Zagreb 2003.

Vinicije Lupis, “Družba kćeri milosrđa i Blato na Korčuli do II. svjetskog rata”, Crkva u svijetu: Crkva u svijetu, Vol. 49 No. 3, 2014.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori