fbpx

Branka Frangeš Hegedušić: Likovna umjetnica koja se istaknula promicanjem narodne umjetnosti i očuvanjem kulturne baštine

Branka Frangeš Hegedušić: Likovna umjetnica koja se istaknula promicanjem narodne umjetnosti i očuvanjem kulturne baštine

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

U povijesti hrvatske likovne umjetnosti pamtimo ime Branke Frangeš Hegedušić. Hrvatske slikarice, ilustratorice i grafičke dizajnerice. Kći je kipara Roberta Frangeša Mihanovića i kulturne djelatnice Ženke Frangeš te supruga slikara Krste Hegedušića. U svom djelovanju Branka se isticala promicanjem narodne umjetnosti, očuvanjem kulturne baštine i nacionalnog identiteta te crtežima sa socijalnim motivima.

O njenom životu, djelatnosti i stilu možete pročitati u djelu likovne kritičarke, povjesničarke umjetnosti, novinarke i publicistice Marine Baričević pod nazivom Branka Frangeš Hegedušić. Stoga, izdvojite malo vremena i saznajte čime su joj se bavili roditelji, gdje je studirala, kako su izgledali njeni radovi i što je pisala te kako je time obogatila našu likovnu i žensku povijest.

O mami i tati

Prije nego upoznamo Branku, upoznat ćemo njene roditelje, kulturne djelatnike, koji su zasigurno utjecali na njeno usmjeravanje i ljubav prema umjetnosti.

Robert Frangeš Mihanović rodio se 1872. godine u Srijemskoj Mitrovici, a preminuo je 1940. godine u Zagrebu. Školovao se na Umjetničkoj akademiji u Beču, a usavršavao u Parizu gdje je učio od tadašnjih majstora, primjerice od Augusta Rodina. Bio je profesor u Obrtnoj školi u Zagrebu i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu.

Osim toga, sudjelovao je u osnutku Društva hrvatskih umjetnika, udruženja Lada i Umjetničke akademije. Smatramo ga jednim od utemeljitelja modernog kiparstva u Hrvatskoj. Jedan od njegovih najpoznatijih djela je spomenik kralju Tomislavu na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu.

Brankina majka bila je Ženka Eugenija Frangeš (rođena Kopač). Rođena je 1874. godine u Zagrebu i bila je kći odvjetnika Josipa Kopača. U Zagrebu je završila Djevojačku školu, a u Parizu položila examen superior za francuski jezik i književnost. Nakon povrataka iz Pariza bavila se kiparstvom te je 1898. godine postala učenica kipara Roberta Frangeša Mihanovića. Dvije godine kasnije postala mu je supruga, te su imali dvoje djece, sina Marka i kći Branku.

Gđa. Frangeš ubrzo napušta kiparstvo i posvećuje se odgoju svoje djece. No, tijekom života posvetila se promicanju hrvatskog kućnog obrta. Godine 1913. postaje jednom od osnivačica Ženske udruge za očuvanje i promicanje hrvatske pučke umjetnosti i obrta u Zagrebu. Šest godina nakon sudjelovala je u organiziranju izložbe narodnih radova u Zagrebu u školi u Varšavskoj ulici, 1920. godine u Umjetničkom paviljonu, a 1935. u Zagrebačkom zboru.

Kao dio Ženske udruge za očuvanje i promicanje hrvatske pučke umjetnosti i obrta u Zagrebu organizirala je nekoliko izložbi u inozemstvu, a najveća bila je u Parizu 1913. godine. Gđu Frangeš pamtimo i po poticanju osnivanja seljačkih zadruga za kućni obrt u Mariji Bistrici, Markuševcu i Cavtatu te po organiziranju tečaja za usavršavanje seljaka u izvedbi dječjih drvenih igračaka u Vidovcu te čipkarski tečaj u Pagu.

Godine 1906. u obitelj dolazi kći Branka.

Školovanje i usavršavanje

Godine 1922. Branka je u Zagrebu završila Kraljevsku realnu gimnaziju, a nakon toga upisuje Žensku stručnu školu, Odjel za tkanje i vezivo, gdje je izučila znanje u ručnom radu (vezenje, čipkarske tehnike). Motive iz narodne umjetnosti uspješno je kombinirala u svom umjetničkom izražavanju.

Godine 1924. upisuje studij slikarstva na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Tu je studirala u klasi Maksimilijana Vanke, Ljube Babića i Vladimira Becića. Na Akademiji je diplomirala 1928. godine, a zatim se usavršavala u Pragu gdje je radila u atelijeru za unutarnje uređenje Jansen i u atelijeru za tapiseriju Tajnicerova te je pohađala tečaj čipkarstva. U Beču je radila u manufakturi za goblen.

Povratak u Zagreb i udaja

Godine 1930. vraća se u Zagreb te se zapošljava kao projektant za sve tekstilne tehnike, drvo i kožu u Ženskoj udruzi za očuvanje i promicanje hrvatskog kućnog obrta. Iste godine napisala je i studiju pod nazivom Prilog upoznavanju i unapredjenju hrvatskog kućnog obrta koju je posvetila majci. Njeno djelovanje u tridesetim godinama prošlog stoljeća obilježilo je utjecajem Udruženja umjetnika Zemlja i već spomenute Ženske udruge za očuvanje i promicanje hrvatskog kućnog obrta.

Udruženje umjetnika Zemlja nastalo je 1929. godine. Rad Zemlje karakterizira snažan socijalni angažman, težnja za stvaranjem neovisne nacionalne umjetnosti koja će biti spoj tradicije i suvremenog života.

Sukladno tome, radovi članova Zemlje prikazuju hrvatsko selo, predgrađe i periferiju. Branka je od 1934. do 1935. godine izlagala svoje crteže pod pseudonimom Branka Kristijanović na izložbama Zemlje. Radila je kritičke crteže, tehnikom olovka, tuš, ugljen. Kritički crteži tematski su prikazivali život visokog društva.

Studiranje je Branki donijelo i ljubav. Naime, na Akademiji je upoznala, pet godina starijeg, budućeg profesora, Krstu Hegedušića. Godine 1932. vjenčali su se u Čakovcu, a u braku su dobili kćer Mirjanu.

U razdoblju od 1949. do 1955. godine bila je redovita profesorica slikarstva i ravnateljica na zagrebačkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost. Tamo je i osnovala Odjel za tekstil i kostimografiju.

Formirala je pedagoški odsjek i odgojila mnoge umjetnike. Sačuvane su upute koje je davala studentima, a u kojima je pisalo da treba komponirati “od jednostavnijih ka složenijim oblicima, i to na bazi likovnog, kao i na bazi našeg folklora”. Akademija je postojala tek nekoliko poslijeratnih godina, no odgojila je mnoge važne generacije umjetnika, Vasko Lipovac, Zvonimir Lončarić i Jagoda Buić samo su neki od mnogih.

Patricia Kiš, “Branka Frangeš Hegedušić: Bila je markantna pojava, često je radila sa svojim suprugom, a na Akademiji primijenjenih osnovala je Tekstilni odjel”, Jutarnji list, pristup 8.10.20.

Brankina umjetnost

U djelu Branke Frangeš Hegedušić dominira primijenjena umjetnost, oblikovanje tekstila i motivi iz hrvatske narodne povijesti. Napravila je ulja, pastele, zidne slike, a 60-ih je sastavljala asamblaže od evokativnih predmeta i kolaža u okviru kutije.

Osim toga, ilustrirala je knjige i bavila se grafičkim dizajniranjem.

Zoranić, Petar - Planine | Baraković, Juraj - Vila Slovinka
Ilustrirala je naslovnicu knjige Petra Zoranića Planine, Zagreb 1964., foto: njuškalo.hr

U karijeri je izlagala samostalno i skupno, na domaćim i međunarodnim izložbama. Primjerice, samostalno u Zagrebu 1934. godine i u Rijeci 1968. godine.

Od skupnih izložbi ističu se međunarodna izložba u Barceloni 1929. godine na kojoj je osvojena zlatna medalja i izložba u Parizu 1937. godine gdje su osvojena dva Grand prixa.

Možemo još navesti sudjelovanje na izložbama društva Djelo u Zagrebu, Grupe hrvatskih slikara u Splitu, izložbe ULUH-a, Tekstil i keramika Jugoslavije kroz vjekove u Zagrebu, Jugoslovenski crtež XX. veka i akvareli iz zbirke Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu, Za kruh i slobodu u Osijeku i dr.

Izložba Hrvatski politički plakat u Zagrebu iz 1991. godine i Hrvatska moderna u Rijeci iz 1992. godine izložene su posmrtno.

Osim što je bila vrsna slikarica, ilustratorica i grafičarka, Branka je objavljivala stručne članke u časopisima i listovima, primjerice u Obzoru, Jutarnjem listu, Književniku i dr., u kojima je gorljivo popularizirala hrvatsku narodnu umjetnost.

Brankin trag u povijesti

Branka Frangeš Hegedušić napustila nas je 1985. godine u dobi od osamdeset godina. Jedna je od najznačajnijih umjetnica međuratnog razdoblja, vrsna slikarica, autorica i pedagoginja.

Budući da je stvarala u doba Kraljevine Jugoslavije njezini radovi ističu očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta u likovnoj i primijenjenoj umjetnosti. To je nastojala ostvariti odabirući motive iz seljačke umjetnosti i kulture i na taj način je pridonijela stvaranju suvremene narodne umjetnosti.

Na nju je znatno utjecala majka Ženka i Udruga za očuvanje i promicanje hrvatske pučke umjetnosti i obrta u Zagrebu, što joj je omogućilo da stvori suvremeno oblikovanje tekstila koje se temelji na spoju suvremene likovne umjetnosti i tradicionalnih motiva narodnih rukotvrina.

Prema riječima Jasne Galjer i Andreje Klobučar u članku Narodni izraz i nacionalni identitet u djelovanju Branke Frangeš Hegedušić, Brankine radove u tekstilu možemo smatrati najboljim ostvarenjima nacionalnog izraza u umjetnosti, ističući kako je tema sudjelovanja žena umjetnica, koje su se bavile nacionalnim motivima u tekstilu, slabo istražena unutar povijesti umjetnosti.

To je predivan poziv da se dodatno istraži to područje, opišu djela i doprinos tih žena te istakne njihov ženski trag u povijesti.

Izvori i preporuke za čitanje

  • enciklopedia.hr
  • Hrvatski biografski leksikon
  • Jasna Galjer, Andrea Klobučar, “Narodni izraz i nacionalni identitet u djelovanju Branke Frangeš Hegedušić”, Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol. 45 (223) No. 6 (319), 2012.
  • Marina Baričević, Branka Frangeš Hegedušić, ULUPUH, Zagreb 2007.

Naslovna foto: aukcije.hr

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *