Cata Dujšin – Ribar: Slikarica, pjesnikinja i vrlo naočita dama

Cata Dujšin – Ribar: Slikarica, pjesnikinja i vrlo naočita dama

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Ovaj put zavirujemo u život slikarice i pjesnikinje Cate Dujšin – Ribar, žene čiji je život obilježila ljubav i umjetnost. Svoj stan u Zagrebu, u Demetrovoj ulici broj 3, zajedno s bibliotekom, korespondencijom, obiteljskom zbirkom i umjetničkim radovima poklonila je Gradu Zagrebu uz zahtjev da se uredi memorijalna zbirka.

Želja joj je ostvarena te se na toj adresi danas nalazi Memorijalna zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar, dok je svom rodnom Trogiru poklonila dio likovnog opusa od kojeg je u Muzeju grada Trogira stvorena Galerija Cate Dujšin-Ribar. Catin put zanimljiv je i poseban, stoga zavirite u retke koji donose njenu priču.

Svoj talent brusila je kod velikih imena hrvatske umjetnosti

Cata je rođena 1897. godine, pravim imenom Katarina, u obitelji Gattin koja je živjela u Trogiru. Otac Vjekoslav bio je carinski službenik, a majka Giustina djelatnica u pošti. Imala je sedmero braće i sestara. Obitelj Gattin seli se iz Trogira u Kotor, gdje je otac po službenoj dužnosti premješten. Tamo je Cata završila tri razreda Trgovačke akademije.

Godine 1914. obitelj se vraća u Trogir, ali samo na godinu dana, kada 1915. dolaze živjeti u Split. U Splitu je Cata pohađala Obrtničku školu gdje joj je nastavnik slikanja bio slikar Emanuel Vidović. Na njegov poticaj 1917. godine Cata upisuje studij slikarstva na Višoj umjetničkoj školi u Zagrebu, kasnijoj Akademiji likovnih umjetnosti.

O Cati pogledajte od 4:30 min.

Tamo je učila od poznatih umjetnika, primjerice Ljube Babića, Otona Ivekoviać i Mencija Klementa Crnčića, Roberta Frangeša Mihanovića i drugih. Studij prekida 1922. godine, zbog bolesti, ali je školovanje nastavila 1924. i 1925. godine privatnom podukom kod slikara Vladimira Becića. Bavila se i restauriranjem slika, a kao slikarica i restauratorica usavršavala se u Parizu i Londonu.

Cata i Dubravko Dujšin

Godine 1919. u Splitu upoznaje glumca, redatelja i kazališnog pedagoga Dubravka Dujšina. Bila je to ljubav na prvi pogled. U Splitu su se i vjenčali 1920. godine. Mladenci sele u Zagreb, gdje su prije Demetrove 3, živjeli u Jurjevskoj ulici, a potom na Marulićevom trgu u ateljeu koji im je ustupio slikar Stojan Aralica. Dvoma umjetnicima to je odgovaralo, Cata je slikala, Dubravko je uvježbavao svoje uloge. U tom je ateljeu Cata održala svoju prvu samostalnu izložbu 1927. godine, koju je publika i kritika nahvalila. Prvu samostalnu izložbu u inozemstvu održala je u Londonu 1936. godine.

Godine 1938/39. u Zagrebu Cata je predstavljena na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti s pet svojih djela. Sredinom tridesetih umjetnički par Dujšin seli u Demetrovu 3. Vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je neizvjesno i teško. Zbog lijeve političke orijentacije Dubravko je često bio uhićen i zatvoren. U zatvoru je krajem 1944. završila i Cata, a dane provedene tamo obilježila je ciklusom crteža tušem i ugljenom Iz ćelije.

Početkom 1947. godine od srčanog udara umire voljeni joj Dubravko. Tragedija je to koja je obilježila njen život. Godinu dana nije ni slikala ni pisala.

Cata i kist

Portreti i pejzaži tematska su srž cjelokupnog Catinog opusa. To se dalo naslutiti već u njenim prvim djelima Pantan (1914.) i Djevojčica (1919.). U djelima iz dvadesetih godina 20. stoljeća vidljiv je utjecaj njenog učitelja, slikara Vladimira Becića. To su, primjerice, slike Autoportret, Dva dječaka (1923.), Autoportret s crvenim rupcem (1925.), Portret Dubravka Dujšina (1927.), koje karakterizira suptilna karakterizacija likova, čvrsta modelacija i kompaktna paleta. U kasnijim radovima stil joj je pomalo mijenja, dobiva lirsku komponentu s natruhama ekspresionizma, primjerice Jutro u Trogiru (1934.), Gorski kotar (1935.), Autoportret s paletom, Akt (1938.).

Bila je vrsna portretistica i slikarica dalmatinskih pejzaža, nadasve maslina (Crveni krovovi 1945., Crvena zemlja 1949., Komiža 1956., Maslinjak 1957., Masline i čempresi 1978.). Godine 1948. pozvana je u Beograd da naslika portret Josipa Broza Tita i dr. Ivana Ribara. Između nje i dr. Ribara razvilo se prijateljstvo koje je postupno preraslo u ljubav, koju su zaključili brakom 1952. godine.

Cata je samostalno izlagala u Zagrebu, Splitu, Londonu, Glasgowu, Beogradu, Šibeniku, Kotoru, New Yorku, Washingtonu, Milanu, Veneciji, Skoplju, Zadru, Sarajevu, Ženevi, Osijeku, Karlovcu, Samoboru, Trogiru, Đakovu, Vukovaru, Bihaću, Slavonskoj Požegi, Vinkovcima, Kumrovcu, Puli te u Koprivnici. Sudjelovala na više od 170 skupnih izložaba, naslikala mnogo djela koji se danas nalaze u brojnim galerijama, muzejima, institucijama i privatnim kolekcijama diljem Hrvatske, ali i svijeta.

Cata i pero

Umjetnička duša Cate iznjedrila je i drugi njen talent. Pisanje, točnije poeziju. Iako piše od mladih dana, tek 1962. godine objavljuje poemu Noć tamna je moja, a 1971. godine prvu zbirku pjesama Rastanci bez rastanka. Četiri godine nakon, 1975., obavila je drugu zbirku pod nazivom Iz kamene jeke, čiji je urednik bio Jure Kaštelan. Godine 1983. izlazi treća zbirka Catina lirika, a 1992. godine, povodom Catinog 95. rođendana i 75. godine umjetničkog djelovanja izašla je zbirka pjesama Moj dom, ujedno i njena posljednja zbirka.

Dvije godine nakon, 1994. godine, preminula je u svom stanu u Demetrovoj 3, u devedeset sedmoj godini života. Pokopana je na Mirogoju zajedno s Dubravkom Dujšinom.

Catin trag u povijesti

Godine 1976., darovnim ugovorom, Cata je darovala zbirku slika, umjetničkih predmeta, knjiga, arhivsku građu i cjelokupni inventar stana u Demetrovoj 3 Gradu Zagrebu, pod uvjetom da se u stanu otvori memorijalna zbirka. Danas se na toj adresi nalazi Memorijalna zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar. U zbirci se mogu naći i djela najpoznatijih hrvatskih kipara prošloga stoljeća, primjerice djela Ivana Meštrovića, Tome Rosandića, Vanje Radauša, Antuna Augustinčića i Koste Angelija Radovanija te slika venecijanskoga majstora Vittorea Crivellija iz 15. stoljeća Madona s djetetom.

Rodnom Trogiru 1978. godine darovala je dio svog likovnog opusa od kojeg je, u Muzeju grada Trogira, formirana Galerija Cate Dujšin-Ribar.

Na nadgrobnom spomeniku Cate Dujšin-Ribar i Dubravka Dujšina nalazi se Catini stihovi:

Ne boj se visina, sa mnom blistavi su vrhunci.

Izvori

Mirjana Repanić-Braun, “Cata Dujšin – Ribar”, Hrvatski biografski leksikon online, pristup 20.04.2021.

Vesna Vrabec, “Zagrebčani koje ne smijemo zaboraviti: Cata Dujšin-Ribar”, Zagreb moj grad, br. 25, god. III, listopad 2009.

Vesna Vrabec, Memorijalna zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar, Muzej grada Zagreba, pristup 20.04.2021.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori