fbpx

Christian Jalžečić: Vrijeme je da mladi uzmu stvari u svoje ruke

Christian Jalžečić: Vrijeme je da mladi uzmu stvari u svoje ruke

Christian Jalžečić mladi je i vrlo talentirani kazališni redatelj, koji u dobi od tek 27 godina ima iza sebe impresivnu karijeru – paralelno sa studiranjem na ADU, vodio je dramske radionice u kazalištu KNAP s kojima je osvojio brojne nagrade, surađivao s profesionalnim kazališnim redateljima kao što je Georgij Paro, član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika, a njegov je najnoviji projekt vlastiti teatar pod nazivom Divan teatar u kojem će polaznici naučiti ili usavršiti svoje glumačke, plesne i(li) spisateljske talente.

Mi smo Vas ukratko predstavili, no ako biste se morali opisati jednom rečenicom ili citatom, koji bi to bio?

Zaista ste me dobro predstavili. Citate bih ostavio za kazališne dvorane. Volio bih da me upoznate kroz moje predstave.

U dosadašnjoj bogatoj karijeri ostvarili ste brojne uspjehe, a ove ste godine osnovali Divan teatar. Kako ste došli na ideju osnivanja vlastitog teatra i možete li nam reći nešto više o Divan teatru?

Divan Teatar nastao je u najgorim trenucima ove godine, odnosno tijekom lockdowna. Skupilo se par mladih ljudi koji su završili Akademiju, to su redom sve mladi i vrlo talentirani ljudi koji su već sad zauzeli određenu poziciju u kazalištu i na filmu. U Divan teatru su mladi ljudi i vrijeme je da mladi ljudi uzmu stvar u svoje ruke.

Divan Teatar je ovdje da ponudi novu energiju koja je hrvatskoj kulturi već neko vrijeme prijeko potrebna. Divan Teatar nastao je kao platforma gdje će mladi umjetnici moći dobiti priliku da se izraze, gdje će imati slobodu i mogućnost istraživanja što često nije slučaj u institucijalnim kazalištima. Također, Divan pruža priliku svim dobnim skupinama da upišu kreativne radionice, gdje znanje prenose najbolji ljudi u svom poslu koji su puni neke nove energije i ambicioznosti.

Na kojoj Vam je dosadašnjoj predstavi bilo najveće zadovoljstvo raditi?

Tu bih izdvojio prvi profesionalni projekt, za koji sam imao sreću da ga radim sa predivnim ljudima u umjetničkoj organizaciji Arterarij. Radi se o predstavi Sakrij se negdje daleko. Do smrti i autorski je projekt Doroteje Šušak i mene, u predstavi igraju Marija Agata Šegvić i Paško Vukasović.

Predstavu bi uskoro ponovno mogli gledati u Zagrebu. Predstava progovara o govoru mržnje na društvenim mrežama i izvrsno je prihvaćena od publike i kritike.

Surađivali ste s profesionalnim redateljima kao što je Georgij Paro. Kako Vam je bilo raditi na zajedničkom projektu i možete li izdvojiti neke svoje najdraže dosadašnje poslovne suradnje?

Georgij Paro je osim svoje redateljske veličine, osoba koja je možda najviše zaslužna da sam odlučio otići na prijamni. On je gledao moje predstave prije Akademije i poticao me da ne odustanem. Rastali smo se na njegovoj posljednoj predstavi koju je režirao u Kazalištu Knap, a ja sam bio u funkciji asistenta. Poseban i meni vrlo emotivan projekt.

Koje sve radionice Divan Teatar ima u ponudi i kako iste funkcioniraju?

Divan Teatar smjestio se u centru Zagreba na adresi Pierottijeva 1, i u ponudi imamo glumačke i pjevačke radionice te radionicu kreativnog pisanja, a ubrzo nam stiže i Divanova verzija popularnih radionica “Slikanje i vino”, kao i foto radionice.

Radionicu kreativnog pisanja vodi jedna od doajenki generacije mladih dramskih autora, Dorotea Šušak s kojom sam već ostvario profesionalnu suradnju. Pjevače priprema operna pjevačica Buga Marija Šimić, koju volim predstaviti i kao glumicu jer ne postoji medij kroz koji se Buga ne može izraziti. Srednjoškolce vodi, rekao bi, jedan od najperspektivnijih mladih glumaca Vid Ćosić, čitateljima poznat iz nekolicine dramskih serija i predstava za djecu.

Denis Bosak zadužen je za dramske radionice na engleskom jeziku za odrasle, iako u raznim kazalištima i kulturnim centrima vodi razne uzraste. Na kraju ostavljam Vini Jurčić, dobro prepoznato ime u glumačkom svijetu koje plijeni svojom energijom i talentom i u kazalištu ali i na filmskom platnu. Tu sam i ja koji se dramskom pedagogijom bavim zadnjih šest godina i pripremam mlade buduće kolege da nam se jednom dana pridružeu profesionalnom kazališnom i umjetničkom životu.

Studirali ste kazališnu režiju i radiofoniju na ADU. Što Vas je privuklo glumi i režiranju?

Trenutno završavam studij kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Čini mi se kako je vrijeme na Akademiji “proletjelo”, i bilo je uistinu turbulentno. I to je blaga riječ. Akademija te konstantno tjera da promisliš zašto se želiš baviti ovim poslom. Ja bih rekao da sam intuitivno znao da je upravo kazalište medij kojim se najbolje mogu izraziti. Rekao bih da se kazalištem bavim jer sam ovisan o osjećaju kada gledaš kako se stvar ‘porađa’, i kako nastaje, razvija se…

Često sam se pitao trebam li se baviti ovim poslom, i tada mi je mentor Ozren Prohić rekao: “Ako se ne nikada ne pitaš trebaš li biti redatelj, onda vrlo vjerojatno ne trebaš”.

To mi se nekako urezalo i mislim da se mentoru često štuca jer to često spominjem.

Dugo ste radili u kazalištu KNAP kao dramski pedagog i sa svojim grupama osvojili mnoge nagrade. Možete li izdvojiti svoju najdražu predstavu koju ste dosad režirali s tim grupama?

Centar kulture na Pešćenici moj je drugi dom bez obzira na Divan Teatar. Tamo je sve počelo, i bez ogromne podrške zaposlenika Morane Foretić i ravnateljice Anje Planinčić, mnogo stvari koje su se dogodile ne bi bile moguće. U zadnjih šest godina bilo je 14 izrežiranih predstava sa grupom Ludus Centra Knap. Najdraža predstava je svakako “Anka”, koja je osvojila niz nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, od nagrada za najbolju predstavu, preko nagrade za inovativnost, pa do nagrade ta najbolju žensku ulogu.

Što Vas najviše motivira u Vašem poslu i možete li nam otkriti daljnje planove za Divan teatar?

Motiviraju me mladi talentirani umjetnici kojih je pregršt na Akademiji, ali i oko nje. Motivira me kada je kazalište motivirano i kada predstava ima dušu, to je rijetko, ali postoji.

Ima mnogo “malih”, nezavisnih predstava koje ne mogu dobiti veliki prostor i vidljivost, a često budu izrazito snažne i probadaju u srž.

Divan Teatar je mlado, ali jako ambiciozno kazalište. Trenutno pripremamo nekoliko profesionalnih projekata, te već u prvom mjesecu naših radionica imamo preko 60 upisanih polaznika, što govori o tome da smo već sad prepoznati kao kvalitetan i profesionalan tim ljudi. A ono najbolje tek slijedi!

FOTO: Sanjin Kastelan

Marijana Džalo

Magistra edukacije povijesti i hrvatskog, osim povijesti volim glumu i njome se amaterski bavim, čitam knjige, pišem te volim istraživati Zagreb i njegovu povijesnu i kulturnu baštinu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *