Dalibor Jakus: Kraljev gambit nije samo metafora iskoraka, nego prikaz egalitarnosti i emancipacije muškarca novog vremena

Kraljev Gambit prvijenac komunikacijskog stručnjaka Dalibora Jakusa. Ova dvojezična zbirka priča oda je bezvremenskoj ljepoti i profinjenosti, a u njoj će uživati svi ljubitelji nekonvencionalnog i avangardnog. Kraljev gambit knjiga je originalne estetike i izražaja, a istovremeno se može čitati na dva jezika, hrvatskom i engleskom, čiji prijevod potpisuje Ivana Ostojčić. Više o samom prvijencu, stanju na području odnosa s javnošću, kulturnoj sceni u Zagrebu i Hrvatskoj, saznajte u nastavku.

Diplomirali ste entomologiju na Sveučilištu u Zagrebu gdje ste potom pohađali poslijediplomski studij odnosa s javnošću. Kako to da ste se u jednom trenutku života odlučili baviti kukcima? Koliko toga o sebi i svijetu oko nas uopće možemo naučiti promatrajući kukce?

Svijet insekata je fascinantan. Za razliku od drugih bića, neuočljivi su i tajanstveni, no beskrajno organizirani, cijeli jedan mikrokozmos koji oduzima dah i podsjeća da je priroda najbolji čarobnjak za specijalne efekte. Nama se oni čine sitnim, ali se ne može poreći da je carstvo insekata dramatično, uzbudljivo, lijepo. Za ilustraciju, sredinom devedesetih izašao je francuski dokumentarac Microcosmos: Le peuple de l’herbe u kojem su prikazali kornjaša koji gura balegu i poprima mitske kvalitete Sizifa, ili karavan gusjenica kojim se sugerirao ritam modernih autocesa za vrijeme špice. Od insekata možemo puno naučiti. Mene su uistinu očarali, i zbog toga sam često u pričama u knjizi spominjao insekte, biljke, prirodu općenito. Entomologija je beskrajno uzbudljiva i često nije na radaru, iako je zbog proizvodnje hrane vrlo važna za ljude. Mnogi su insekti i štetočinje, koja poput jata skakavca mogu na usjevima izazvati štete biblijskih razmjera. Moje znanje o insektima je isključivo akademsko, budući da sam još za vrijeme studija radio u medijima, koji su na kraju prevagnuli u izboru budućeg zanimanja u odnosima s javnošću. 

U jednom trenutku svog života, napuštate entomologiju i uplovljavate u vode odnosa s javnošću. Što Vas je privuklo tom svijetu i što bi trebao znati svatko tko se želi baviti PR-om?

Meni je to bio prirodni slijed nakon iskustva u medijima i marketingu. Dogodilo se to paralelno s osnivanjem Facebooka i početka društvenih mreža, sredinom dvijetisućitih. Već sam tada radio u marketinškim agencijama. To su bila transformativna razdoblja za odnose s javnošću, no u ovom poslu je to kontinuirano; ili se prilagođavamo novim okolnostima ili, što je češći slučaj, donosimo promjene. Odnosi s javnošću su interdisciplinarni i imaju puno od sociologije, psihologije, politologije, filozofije i traže konstantno učenje, istraživanje, makismalnu inovativnost i kreativnost. Prema nekim ispitivanjima većina mladih navodi odnose s javnošću među deset najpoželjnijih zanimanja, ali mi se ponekad čini da oni nažalost imaju krivu percepciju o ovom poslu što je posljedica spektakularizacije društva i pumpanja celebrity kulture. Ova struka je vrlo samokritična i unatoč onima koji misle drukčije, tu nema mjesta za folirante. Jako se drži do etičnosti, autentičnosti, integriteta, posebno zbog sveprisutnih lažnih vijesti, dezinformacija ili alternativnih činjenica. Sve veća personalizacija dovela je do toga da istina, privatnost i sigurnost postanu ključ suvremenih odnosa s javnošću.

Živimo u vremenu u kojem je svaka druga osoba content creator, influencer, fotograf, PR-ovac. Objasnite nam što danas čini dobrog PR-ovca?

Novi oblici komunikacije, nove platforme, i na kraju trendovi stvaraju nova zanimanja. Kad sam počeo raditi u odnosima s javnošću polovica današnjih poslova nisu bila vidljiva ili nisu postojala – influenseri, blogeri, content creatori. Poplava digitalnog sadržaja i rast društvenih mreža izmijenili su ‘pravila igre’, i otvorili prostor za mikro utjecaje. Ne mislim da je to nužno loše, jer je prostor komunikacije postao, gotovo preko noći, dinamičan i raznolik.

Ono što me više zabrinjava da u moru tog sadržaja ostaje sve manje prostora za kvalitetne tekstove, analize ili kritike. Kao da smo u besprekidnom natjecanju u vijestima. Stalno ponavljam kako je personalizacija drastično utjecala na komunikaciju, a upravljanje informacijama dovodi i do stresnih situacija te ponekad to izgleda kao da vam je glava stalno na pladnju. No, javnost ne očekuje da komunikator bude glas iz lijepog uređaja, već ljudsko lice koje razumije. U tome je razlika između onog lošeg i onog dobrog.

Bavili ste se, a i dalje se bavite projektima iz područja animacije, filmske industrije, kazališta i nezavisnih izvedbenih umjetnosti. Možete li s nama podijeliti svoje viđenje hrvatske kulturne scene? Dolazi li do smjene generacija? Kakve su generacije koje će stvarati sadržaje koje će ući u povijest? Dolazi li do hiperprodukcije sadržaja?

Vodim odnose s javnošću za projekte koji imaju veliku ulogu na našoj kulturnoj sceni kao što je to Svjetski festival animiranog filma Animafest Zagreb, ali surađujem i s umjetnicima i izvođačima s nezavisne scene. Ta suradnja često nadilazi odnose s medijima i javnošću, i obuhvaća storytelling, strategije i savjetovanja, pripreme za pitching, segmentaciju publike, produkciju. Naša kulturna zajednica ne pati od manjka ideja ili inovacija, izazov leži u prevladavanja minimalnog ulaganja u kulturu, percepcije uloge kreativnih industrija te plasmana i pozicije naše kulture na globalnoj mapi.

Ne mogu tvrditi za druge gradove, ali u Zagrebu nedostaje prostora za izvođenje, moderno opremljenih dvorana s odgovarajućim kapacitetom ili multidimenzionalnih scena. Iz iskustva mogu reći da producenti kod nas često naprave više od mogućeg kako bi realizirali projekte na zavidnoj razini. Sve više se potiče na kolaboraciju i to sigurno prepoznaju nove generacije koje time uspijevaju završiti projekt, ali i stvoriti doseg kod šire publike. Mislim da je smjena generacija zastarjela formulacija, što se vidi po odabiru tema i pristupa u radu. Umjetnici su sve više zaokupljeni temama međuljudskih odnosa, unutarnjim stanjima, odnosu s okolinom, prirodom i pogledom na blisku budućnost.

Vaš književni prvijenac, Kraljev gambit, nekonvencionalna je i originalna zbirka kratkih priča u kojima iznosite svoje impresije svijeta, a knjiga formom i melodičnošću podsjeća na poeziju u prozi. Određen dio je autobiografija, a određen fikcija i uranjanje u alter ego. U kakvim su sve situacijama nastajali ovi tekstovi?

Priče u Kraljevom gambitu su fikcija koje imaju uporišta u proživljenim emocijama, ali su iznesene kroz alter ego i drugačije viđenje sebe. Teško se odlijepiti od vlastitih stanja, koja znaju biti prolazna, ali kad ostave traga, ne mogu ih ignorirati.

U ovoj sam se knjizi, neovisno o žanrovskoj raznolikosti priča, vodio instinktom i nisam imao potrebu dotjeravati. Ta vrsta spontane književnost nije improvizacija, već aktivni doživljaj potaknut iskustvom i samoaktualizacijom. Zanimao me i današnji polažaj pisca, pri čemu sam se inspirirao pripadnicima beat-generacije. Forma je kratka, ali ne nužno jednostavna. Vodio sam se osjećajem da bi takva forma bila dostatna zbog toga što se u tekstovima može naći dosta zapažanja i intenzivnih promišljanja. Na kraju, to iziskuje pažnju. Priče su nastajale kroz nekoliko godina, ali su izvučene iz konteksta budući da nisam želio okolnostima dati prednost. Stvarna događanja su bila samo gorivo za vožnju fikcijom.  

U jednom od svojih tekstova, pitate se: Prestajemo li živjeti ako prestanemo sanjati? Svi mi težimo k tome da ostvarimo sve svoje snove, to nam i žele u rođendanskim čestitkama. Pitam Vas: što se događa u trenutku kada ostvarimo sve svoje snove? Ostaje li bolna praznina ili preplavljenost radošću?

Osjećaj ispunjenja ili radosti je subjektivno. Kao što ne postoji univerzalna formula za ljubav, tako ne postoje ni točna odrednica između snivanja i ostvarenje snova.

Odgajani smo kao sanjari, no u našem okruženju imati snove znači sanjati otvorenih očiju. Neočekivano to ispadne podnošljivijim ukoliko se snovi ne realiziraju.

Ne bih rekao da ostvarenjem snova ostaje praznina. Ona je prisutna samo u početku kad smo svjesni da su se stvari posložile, da smo stigli na put popločan zlatnim ciglama. Nakon toga ipak dolazi smiraj. E, sad… nekima to znači uzbuđenje bez kontrole, ludu sreću, no ja to više vidim kao buđenje. Snovi se ne realiziraju jer su pali s neba, oni se najčešće ostvaruju jer smo dali sve od sebe. Pri tome se može dogoditi da nešto od života oduzimamo, da trpimo na nekom drugom polju. Unatoč svemu, mislim da nam je to urođeno i zato to radije povezujemo s življenjem.

Knjiga je predstavljena u knjižari Bookshop Znanje u Gajevoj u Zagrebu, 1. srpnja. Uz Vas, o knjizi je govorila i glavna urednica Znanja, Dijana Oršolić Hrstić, a moderatorica promocija bila je kazališna, filmska i televizijska glumica Dunja Sepčić. Kako ste se osjećali na samoj promociji knjige? Jeste li uopće svjesni bili u tom trenutku ili su Vam se dojmovi složili tek kasnije?

Zbog epidemioloških mjera i ograničenog broja ljudi u zatvorenom prostoru imali smo zapravo dvije promocije knjige. Prvu koju spominjete, dogodila se u Bookshopu Znanja, a druga, sedam dana kasnije, u prostoru kreacije Urania. Zbog prirode posla nemam tremu ili strah od javnog nastupa, što je dosta dobro, jer u situacijama koje mi osobno znače poprilično sam svjestan svega i uživam u trenutku.

Trenutno me interesiraju reakcije onih koji su već pročitali knjigu, kao što su me na promociji zanimali prvi dojmovi na knjigu. Za oblikovanje knjige nisam toliko strepio jer je Kraljev gambit visoko estetizirana i opremljena knjiga. Ima oko 120 fotografija i ilustracija koje prate moje tekstove. Budući da većina ljudi nije imala spoznaju o tome kako će knjiga izgledati one prve reakcije su bile više od očekivanih. Bilo je to ugodno čuti zato jer smo na knjizi radili skoro dvije godine. A i prve reakcije onih koji su pročitali knjigu potvrđuju moj predosjećaj kakvu reakciju će Kraljev gambit izazvati.

Nenad Korkut u predgovoru Vaše knjige sjajno uočava Vaša propitkivanja su opća mjesta muškosti u novom mileniju. Postavio je i pitanje: Je li upravo ta opuštenost spolnog identiteta za Vas definicija pravog muškarca novog vremena? Pa, možete li nam svima dati odgovor?

Opuštenost je u ovom slučaju zapravo namjerno otpuštanje pojma spola u gradnji vlastitog identiteta. To je pitanje kromosoma. Za identitet to nema nikakvu ulogu, to su tjelesne karakteristike. I da, propitkivanja su išla u smjeru općih mjesta muškog roda u novom dobu, odbacivanju stereotipnih uloga kojima smo izloženi i koja se od nas u društvu očekuju. Identitet se često vidi kao kontroverzna tema, a ono je sve više političko sredstvo borbe i društveni konstrukt. Smatram da prihvaćanjem identiteta koji ima emociju, ideju, spoznaju o tijelu, vlastitom sebi, otvaramo sebe novim perspektivama, odbacujemo norme i humaniziramo prijepore. Zašto ostati zarobljeni u matricama, kad možemo biti oslobođeni i pokretati stvari? Kraljev gambit nije samo metafora iskoraka, nego prikaz egalitarnosti i emancipacije muškarca novog vremena.

Nekoliko brzopoteznih

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Radićeva ulica.

Posljednja izložba koju ste posjetili: Iza kulisa / Behind the Scenes: grupna izložba making-of radova autora animiranih filmova.

Tri filma koja svatko treba pogledati: cjelokupan opus Pedra Almodovara

Četvrta knjiga po redu na Vašoj polici: Francis Scott Fitzgerald ‘Veliki Gatsby’.

Dvije riječi za kraj: Čitajte knjige!

FOTO: Zoe Šarlija