fbpx

Dr. Branko Gavella: Čovjek pera i pozornice

Dr. Branko Gavella: Čovjek pera i pozornice

O zagrebačkim zbivanjima ljeti se može samo čuti; da bi se nešto vidjelo, valja poći na jug…

No, mi nismo ovdje da bi pisalo o jugu i južnim igrama već o sjevernim književnim i kazališnim ljubavima.

Gavella je među nama od 29. srpnja 1885. godine, a koliko je važan pokazuje i činjenica da je ulica u lijepom nam Zagrebu imenovana po njemu. Nalazi se preko puta Avenije Marina Držića te vodi do spomen parka poginulim Bošnjacima i Zagrebačke džamije.

Daske koje život znače

Stari je, kako su ga zvali njegovi učenici, rođen u Zagrebu, a filozofiju, germanistiku i slavistiku završio je u Beču.

Pozornicu je prvi puta ugledao još u starom kazalištu na Markovu trgu i više je nije napuštao.

Režirao je 279 predstava, napisao obilje članaka, eseja i studija o kazalištu samom, čak je i prije smrti u bolničkoj postelji govorio kako ga čeka mnogo posla. Njegov duh nije imao vremena umrijeti.

Za kraj vikenda, donosimo jednu crticu iz našeg arhiva. Prošle su 62 godine otkako je u Frankopanskoj 10 osnovano…

Gepostet von Kazalište Gavella am Sonntag, 20. September 2015

Nemiran i impulzivan, taj doktor filozofije s bečkog sveučilišta, redatelj, teatrolog, prvi kazalištarac među članovima tadašnje JAZU, samog je sebe nazivao Brankačem.

Ono što je unutarnje oko u Gavellinim teoretskim razmatranjima o glumi, to je Branko Gavella, čak i onda kada je bio ignoriran i zaobilažen, ostao za sve što se radilo u kazalištu i oko njega, arbitar koji je samom svojoj kritičkom prisutnošću sprječavao provincijalizaciju i dilentizam, onemogućavao laž te razbijao mistifikacije i zablude.

Kao zahvalu za njegove doprinose našem današnjem kulturnom svijetu, možemo mu ponuditi buket literature objavljene o njemu.

Tu se nalazi monografija Nikole Batušića – Gavella, književnost i kazalište, zatim knjige njegovih tekstova objavljene u Zagrebu, Novom Sadu i Ljubljani, te s najvećom nakladom u ruskom prijevodu, u Moskvi, jedino bi nedostajala Zorina knjižica iz 1953. godine, Hrvatsko glumište, koja je postala raritet i sada ju se može naći samo među tekstovima drugih pisaca u Pet stoljeća hrvatske književnosti.

Mali od kazališta

No, iako je bio čovjek pera i pozornice, teško je zamisliti da bi poklonjeno vrijeme, do prvih pijetlova, utrošio baš na lektiru. Bio je Mali od kazališta, koji bi hrlio za kazališnim dojmovima.

Navika bi ga odvela u Hrvatsko narodno kazalište, u koje je, tada još kao gledatelj iz roditeljske lože, a zatim i kao statist na pozornici, zalazio još od Miletićeve ere. Nije uvijek bio oduševljen našim pompoznim zdanjem, čak je zabilježena i njegova uzrečica: Zgrada za operu premala, za dramu prevelika, s previše pozlate.

Na putu prema HNK zaustavilo bi ga u Frankopanskoj ulici vlastito ime na zgradi Zagrebačkog dramskog kazališta, što je s mladim glumcima, odmetnicima iz HNK, osnovao 1953. godine.

[NA DANAŠNJI DAN]Na današnji dan 1953. godine, skupina mladih glumaca i redatelja, na čijem je čelu bio dr. Branko…

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Donnerstag, 28. Mai 2020

Kralja Leara režirao je sam 1949. godine u Ljubljani, s antologijskom glumačkom interpretacijom Ivana Levara u naslovnoj ulozi, a Gospodu Glembajeve u Ljubljanu i Pragu 1931. godine, u Mariboru 1933. godine, u Trstu 1951. godine. Cesarčeva Sina domovine uprizorio je 1940. godine u HNK.

Antigona na plakatu HNK, a sam je iz antičkog vrela režirao Eshilova Agamemnona.

„Umjetnički optimizam“, kako je govorio dr. Branko Gavella, naše je temeljno uvjerenje.Vidimo se u Kazalištu #Gavella!

Gepostet von Kazalište Gavella am Sonntag, 27. Dezember 2015

Na jug, na jug, al’ kaj ne dam

Na Dubrovačkim je ljetnim igrama režijama Goethea, Vojnovića, Lucića, Držića i Gundulića usadio korijene nekadašnjem procvatu – Dubravku je režirao čak četiri puta, a posljednju u Dubrovniku 1961. godine.

Prisjetimo se događaja što ga je u intervjuu ispričala njegova kći Ivana Batušić, kako je južni vjetar na njega utjecao.

…1950, kad je u Dubrovniku na probi slomio nogu, pa su ga nakon toga svako jutro nosili s nogom u gipsu na probu, jednom je tako izmrcvario svoje nosače (Kak me to nosiš, glava mi je dole, a noge gore, kaj se tak čoveka nosi!!!) da su ga ostavili nasred Straduna, skupa s nosilima. Možete zamisliti, ionako je on svako prijepodne bio senzacija, ljudi su dolazili kao na predstavu: Idemo gledati kako Gavellu nose! I onda – spustili ga!

Stari je preminuo 1962. godine u Zagrebu.

1970. godine Zagrebačko dramsko kazalište preimenovano je u Dramsko kazališta Gavella kojem je kasnije dodano i gradsko.

Izvori:

  • Naslovna fotografija: Facebook

Klementina Katic

Klementina Katic

Zaljubljenica u Vintage, Fotografiju i Putovanja, koja se u slobodno vrijeme bavi kaligrafijom (Calligraphy) i citanjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *