dr. sc. Deniver Vukelić: Put knjige ‘Magija na hrvatskome povijesnom prostoru’ trajao je sveukupno 14 godina

dr. sc. Deniver Vukelić: Put knjige ‘Magija na hrvatskome povijesnom prostoru’ trajao je sveukupno 14 godina

U kojoj je mjeri magija utjecala, i još utječe, na ljudske živote, kulturu i svakidašnjicu od prapovijesti do današnjeg doba? Na to, kao i na mnoga druga intrigantna pitanja o drevnim i suvremenim magijskim predodžbama i vjerovanjima odgovore donosi knjiga Magija na hrvatskome povijesnom prostoru dr. sc. Denivera Vukelića, s kojim smo razgovarali u nastavku. 

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2009. godine diplomirali ste s temom Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka, a 2018. godine doktorirali na temu Utjecaj magijskih predodžaba na oblikovanju hrvatskog kulturnog identiteta. Sjećate li se kada se u Vama prvi put probudio interes za ovakvim temama? Što je bio okidač zbog kojega ste svoje znanstveno djelovanje odlučili u velikoj mjeri posvetiti baš ovim temama?

Moj interes prema magiji kao kulturnom fenomenu javio se tijekom moga studije povijesti i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na posljednjim godinama studiranja pohađao sam jedan  izborni kolegij pod nazivom »Život građana Zagreba u 18. stoljeću kroz zrcalo arhivske građe« dr. sc. Zvjezdane Sikirić Assouline. Svatko od nas trebao je napisati seminarski rad o nekom izvornom dokumentu na latinskom, iz 18. stoljeća. To su bili različiti popisi, ostavinske rasprave, cehovske diplome i drugi. No, moju je pažnju privukao jedan sudski zapis koji sam odabrao te ga odlučio pomnije istražiti i obraditi u seminarskom radu. Riječ je bila o analizi sud­skog zapisa sa suđenja Margareti Kuljanki, ženi koja je u zagrebačkom Gradecu u 18. stoljeću optužena i osuđena za vještičarstvo. S tim je ustvari započela čitava ova priča. Tema progona vještica zainteresirala me u potpunosti pa sam je odabrao i za svoj diplomski rad pod nazivom Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka. Tijekom pripreme, istraživanja i pisanja diplomskog rada dobio sam uvid o slabijoj istraženosti vjerovanja i utjecaja magijskih praksi društva na hrvatskome povijesnom prostoru, kao i na suvremeno društvo Hrvatske. Oko ovog poprilično kompleksnog područja postojala su mnogo­brojna neodgovorena pitanja i zapravo je ostalo nedovoljno istraženo. Tako je »zjapila« poprilična praznina umjesto odgovora na vrlo složeno pitanje, koje vrijedi postaviti i u našem suvremenom hrvatskom društvu, a to je – kako su i u kojoj mjeri ma­gijske prakse i vjerovanja u magiju utjecali i kako još utječu na ljudske živote, njihovu kulturu i svakodnevicu?

Ubrzo sam uvidio da se tom kompleksnom pitanju magijskih vjerovanja, praksi i fenomena ne može pristupiti gledano iz kuta samo jedne humanističke znanosti, već interdisciplinarnim pristupom koji se ne ograničava na jednu metodu, nego se koristi metodologijom triju znanosti – povijesti, etnologije i filologije. To je rezultiralo nastavkom istraživanja, nekoliko objavljenih znanstvenih radova i doktorskim radom Utjecaj magijskih predodžbi na oblikovanje hrvatskog kulturnog identiteta koji sam obranio 2018. godine. Nakon njega nastavio sam još dalje rad i istraživanje te je sve zajedno okupljeno i predstavljeno u ovoj knjizi. Sveukupno se, dakle, može reći da je put do ove knjige trajao 14 godina.

U svom ste doktoratu podijelili magiju na tri dijela: magijske sustave, magijska sredstva i magijske osobe. Sustavi su različite magijske prakse, sredstva su svi predmeti koji se koriste u magijskoj praksi, a magijske osobe su praktičari koji se bave magijom profesionalno. Što Vam je od svega toga bilo najizazovnije za proučavanje? Jeste li prilikom istraživanja mislili da će određena tema, primjerice – magijske osobe biti Vama osobno – najzanimljivija, a onda su Vas očarali potpuno drugi detalji?

Svakako bih izdvojio magijske sustave kao najizazovnije jer su oni složeni magijski koncepti, skupovi vjerovanja, praksi i činova zasnovanih na jednom ili više zajedničkih načela koja ih povezuju u moguću cjelinu. Magijski sustavi mogu biti dvojni, suprotni u parovima ili pak višestruki, a mogu imati i niz podjela nižih razina unutar sebe, ovisno o obilježjima koja ih povezuju. Magijski su se sustavi konstruirali i dekonstruirali tijekom povijesti, a činili su to kako sami magijski praktičari tako i njihovi religijski ili pravni oponenti i kritičari, sve do znanstvenih humanističkih podjela i analiza, socioloških, povijesnih, pravnih, etnoloških, antropoloških, kulturno-povijesnih i drugih. Magijske su se prakse, zbog svoje složenosti, mije­njale, miješale i vrlo često višestruko preklapale te je katkad teško neki magijski obrazac ili praksu smjestiti u samo jednu kategoriju. Moguće je, štoviše i vrlo često jest tako, smjestiti ih u više različitih kategorija.

Ustvari te su teme, sustavi, osobe i predmete u složenim magijskim narativama povezani i u praksama se ne izdvajaju. Jer u pravilu imate osobu koja uz pomoć nekog predmeta izvodi neku praksu.

Nedavno ste objavili prvu hrvatsku knjigu o fenomenu magije: Magija na hrvatskome povijesnom prostoru, koja je rezultat Vaših višegodišnjih istraživanja. Koliko se i po čemu se razlikuje pisanje znanstveno-popularne knjige, koja je namijenjena i širokoj publici, od pisanja rada namijenjenog znanstvenim krugovima? Koliko su tanke granice između znanstvenog i znanstveno-popularnog rada?

Razlikuje se poprilično. Doktorski rad zahtijeva svoju posebnu znanstvenu formu, fusnote i stroga navođenja unutar rečenica, fraze i sintagme znanstvenog diskursa te uglavnom ne traži slikovni materijal ako nije nužan. Doktorski rad čita stručna publika, oni koji ocjenjuju i eventualno kolege znanstvenici koji ga koriste za neko svoje istraživanje kao literaturu. No izvan toga, dakle šira publika, uglavnom ne čita doktorate.

Znanstveno popularna knjiga je upravo suprotna tomu. Tekst mora biti pitak za širu populaciju čitatelja. Citiranost mora biti prisutna, ali je u mojoj knjizi prebačena na kraj svakoga poglavlja da ne opterećuje čitatelja. I naravno, u knjizi postoji mogućnost slikovnog materijala, zemljovida, pretisaka, ilustracija čemu sam zahvaljujući nakladniku Školskoj knjizi imao pristup. Na taj su način brojne prakse i osobe vizualno oprimjerene kako bi čitatelju bilo jasnije i zanimljivije. No ova knjiga jest znanstvena i može se koristiti i za daljnja znanstvena istraživanja. Konačno, raspored poglavlja i širina podataka razlikuje se od doktorskoga rada te je u knjizi korišten kronološki pregled, od prapovijesti do danas, što nije bio slučaj u doktorskome radu, gdje sam magijskim praksama pristupao ovisno o znanstvenom području.

Vaša najnovija knjiga bit će iznimno korisna studentima, profesorima i znanstvenicima iz područja povijesti, povijesti umjetnosti, etnologije i kulturne antropologije, sociologije, prava, arheologije, arhivistike, teologije, književnosti, kulturologije i menadžmenta u kulturi. Jeste li možda razmišljali o tome za kakve sve radove upravo Vaša knjiga može biti ishodište?

Upravo za navedene. S obzirom na to da je magija široko područje i da sam je i sam proučavao interdisciplinarnim metodama, studenti i znanstvenici mogu koristiti različite dijelove za različite radove unutar različitih znanstvenih područja, ponajviše povijesnih i etnoloških, a zatim i svih drugih koje ste naveli.

Postoji li neki univerzalan odgovor na pitanje: u kojoj je mjeri magija utjecala, i još utječe, na ljudske živote, kulturu i svakidašnjicu od prapovijesti do današnjeg doba?

Imala je velik utjecaj. U svakodnevici magijske prakse su u predznanstveno doba bile sastavni dio liječenja i iscjeljivanja, brige za stoku, urod, zajednicu, magijske su se prakse koristile u sudskim sporovima kako bi se stekla prednost, u ljubavnim odnosima. U višim slojevima bile su predmet filozofskih promišljanja o svijetu oko čovjeka i pokušajima njegova preoblikovanja. I naravno, bile su u mnogim slučajevima predmetom progona i suđenja koja su u, primjerice, ranome novome vijeku, uglavnom završavala kapitalnom, smrtnom kaznom po optuženu osobu. U suvremeno doba 20. i 21. stoljeća magijske prakse iz čitavog svijeta prisutne su u svakodnevici ljudi u Hrvatskoj, od horoskopa u tiskanim i internetskim medijima, telefonskih i TV tarot linija, dućana za magijske predmete, knjige i pomagala, pa do različitih tajnih i polutajnih magijskih ili religijsko-magijskih društava i sustava kojima ljudi pripadaju ili pak javnoga rada magijskih praktičara koji se razlikuju svojim metodama i kulturnim obilježjima svoje prakse.

Prva dva poglavlja, odnosno prvi dio knjige odgovara na pitanje što je magija i koje su njezine glavne sastavnice, dok se drugi i glavni dio Magije na hrvatskome povijesnom prostoru sastoji se od četiri veća poglavlja u kojima čitatelji mogu pratiti mnogobrojne magijske fenomene. Jeste li u samom početku ovako koncipirali djelo ili ste tijekom pisanja odlučili podijeliti knjigu u dva dijela?

Doktorski rad nije bio ovako koncipiran. Prvi dio jest, ali drugi nije. Zahvaljujući savjetima i prijedlozima nekih kolega koje su imale priliku pročitati doktorski rad, odlučio sam se za kronološki pristup u drugome dijelu kako bi bilo jednostavnije za čitanje i praćenje.

Posljednje poglavlje u Vašoj knjizi naziva se Javni karizmatični magijski praktičari te u njemu donosite pregled svih magijskih praktičara koji su nekada davno bili na rubu društva, ali od polovice 20. stoljeća, njihova popularnost počinje rasti. U svojoj knjizi navodite kako su: “te osobe često poznate i po svojim metodama medijske manipulacije, koje često uključuju uporabu navođenja u zabludu, ali i elemente propagande”. Kakva bi “sudbina” ovih magijskih praktičara bila, po Vašem mišljenju, da nisu imali potporu medija te da nisu surađivali s javnim osobama?

Mislim da bi bile mnogo više na margini i da njihova popularnost ne bi bila tolika. Danas je u našem tehnološkom, medijskom i vizualnom društvu reklama i javna vidljivost iznimno bitna, tako da mislim i da je njihova popularnost ključ njihove prisutnosti u javnosti.

Kroz stotinjak godina, na kakav će se način gledati na suvremene magijske praktičare, poput, primjerice Brace sa Srebrnjaka?

Iz moje perspektive jednako kao što i sada gledam. U znanstvenim područjima kojim se bavim ne promatraju se te prakse i ti praktičari kako bi se evaluirao ili empirski dokazao ili opovrgnuo njihov rad, već je zanimljiva sama praksa, njezine sastavnice, te raširenost i utjecaji na kulturu i svakodnevicu. To je jednako kako za njih danas, tako i za neke magijske praktičare od prije tisuću godina. Samo za suvremene praktičare imamo više izvora jer su medijski prisutni.

U istom poglavlju spominjete i protumagijske prakse, poput one kada su hrvatski branitelji za vrijeme jednog od Torabijevih posjeta otišli kod jednog svećenika kako bi blagoslovili 50 kg soli i njime posolili Velesajam. Nakon tog čina Mekki Torabi nije pet dana mogao ući na Velesajam te se nakon toga više nije vratio u Hrvatsku. Kako gledate na taj fenomen? Može li se povući paralela između suvremenih protumagijskih praksi i primjerice srednjovjekovnih progona?

Taj događaj je vrlo zanimljiv jer pokazuje da su često protumagijske prakse tumačene kao dio religijskog diskursa, ali su pritom i same, ustvari, magijske prakse. Takva situacija često se mogla vidjeti i u prošlosti gdje su se određenim načinima pokušali ukloniti problemi i poteškoće za koje se smatralo da su magijske prirode, primjerice uroci. Tehnike koje su se rabile u takvom nastojanju gledane su kao religijski alati, ali su po svim svojim obilježjima bili magijski.

Kada govorimo o magiji na području Zagreba kroz samu povijest, nesumnjivo najveći broj ljudi pomisli na Barbaru Celjsku ili vještice sa Zvedišća. Ono što me svakako iznenadilo prilikom čitanja Vaše knjige jest podatak da je do 2020. iz razdoblja od 14. do 16. stoljeća sačuvano 37 zapisa osoba optuženih za magijski zločin. Iako se pretpostavlja da jednostavno nisu sačuvani u sudskim spisima ili analima, smatrate li da se gubljenje takvih podataka dogodilo “slučajno”?

Ima tu više mogućih čimbenika. Prvi je svakako da nas možda nisu sačuvani zapisi jer su se izgubili u vremenu. Posljednjih godina često naiđem na neki slučaj na potpuno drugom mjestu u nekom povijesnom izvoru, analima ili zapisu koji spomene neki slučaj, a za koji nemamo sačuvani originalni sudski zapisnik. Naravno, moguće je i , ako je osoba bila oslobođena, da je u kasnijem dijelu života utjecala na to da se zapisi izbrišu. No, konačno, kao što sam i opisao u knjizi, zakonski okvir je u tom razdoblju bio drukčiji. Zagrebačko područje je imalo malo stanovnika, još se nisu ustalili koncepti takozvanog dijaboličkog vještičarstva, nisu postojali zakonski okviri za masovne progone i nije bilo torture kao dijela istražnog procesa. Tako da su u tom razdoblju osobe optuživane u više-manje realnom spektru optužbi za uroke i kletve kakve postoje u brojnim zajednicama i koje su sankcionirane gradskim statutima kroz čitav srednji vijek kao zločin jednak ostalima. Sigurno nedostaje još slučajeva, ali svakako ih je bilo manje negoli u kasnijim razdobljima, 17. i 18. stoljeću.

Sve veći broj turističkih vodiča u svoje ture uvrštava različite legende i mitove, a upravo je taj dio, u najvećem broju slučajeva, posjetiteljima i najzanimljiviji. Mislite li da je to upravo zbog magijskih elemenata? Zbog čega najveću znatiželju budi ono što je “neobjašnjivo”, “magično”?

Nepoznato je oduvijek privlačilo ljude i golicalo maštu. No čovjek 21. stoljeća, u velikoj mjeri i dalje će, ako se on sam ili netko njemu blizak razboli, odlaziti k liječniku kao predstavniku znanosti, moliti se božanstvu religije kojoj pripada u objektima njegova ili njihova štovanja ili pak u vlastitoj privatnosti, ali i koristiti se različitim magijskim praksama, koje su danas često zamaskirane u kišobran-pojam alternative: uporaba amuleta i talismana, posjet nekom prostoru koji se smatra svetim ili iscjeljujućim, dodirivanje ostataka nekih posebnih osoba ili pak posjet različitim javnim i privatnim magijskim praktičarima.

Što je za Vas magija?

Kako sam definirao u knjizi: magija je sustav vjerovanja i praksi čiji se učinci ne mogu empirijski po­tvrditi, a u kojima, za razliku od dominantne religije u kojoj duhovna moć dolazi izvana milošću nekog božanskog utjecaja, vjerovana moć promjene dolazi iznutra, od pojedinca ili kolektiva bez obzira na to je li riječ o vlasti­toj energiji ili vanjskom izvoru kojem se praktičar priklanja te se nekim propisanim ili drugim postupkom vlastite volje, s posredujućim medijima ili bez njih, vjeruje da se može utjecati na planirani cilj vezan za sebe ili svoju živu i neživu okolinu.

Nekoliko brzopoteznih:

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Park Maksimir

Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Bog – povijest čovjeka“ Reze Aslani

Knjiga koju bi svi trebali pročitati: „Sto godina samoće“ Gabriela Garcíe Márqueza

Moja poruka za mlade: „Devedeset posto većine magije u većini slučajeva sastoji se od poznavanja samo jedne činjenice više.“ Terry Pratchett, Night Watch. Stoga treba istraživati i učiti i nikada ne prestati postavljati pitanja.

Naslovna fotografija: Zoran Jelača

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori