fbpx

Dragojla Jarnević: ‘Gradila je stihove, mrzila na sviet i nekanila se udavati’

Dragojla Jarnević: ‘Gradila je stihove, mrzila na sviet i nekanila se udavati’

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.


U prvim tekstovima Ženskog traga u povijesti donosimo Vam dvije žene koje povezuje Ilirski pokret i stvaranje na materinjem jeziku – hrvatskom jeziku. Prva od njih je Dragojla Jarnević, književnica, učiteljica, planinarka i Ilirka.

U nizu hrvatskih žena, koje su se u preporodno doba ilirsko uhvatile u narodno kolo, zaprema spisateljica Dragojla Jarnevićka prvo mjesto.

Milan Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa, 1900 Zagreb

Ovu laskavu titulu, kao i onu da je jedna od najnaprednijih žena 19. stoljeća, Dragojla Jarnević zaslužila je svojim trudom i talentom. O životnom putu, radu i ostavštini ove jedinstvene žene saznajte kroz njenu biografiju, književno stvaralaštvo i dnevnik koji je predano vodila.

Caroline Jarnević (pohrvaćena Dragojla)

Ona se je rodila 4. siečnja 1812. u Karlovcu od gradjanskih roditelja. Otac njezin Janko imao je trgovinu sa željezom; mati joj bijaše Ana rodjena Mlinac.

Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa

Dragojla je imala petero braće i sestara. Otac joj umire 1819. godine ostavivši Anu da sama odgaja djecu i vodi trgovinu. Majka se nije najbolje snašla u vođenju obiteljske trgovine te je obitelj često bila u nepovoljnoj ekonomskoj situaciji.

Govorni jezik-njemački

Karlovac je tada bio jako ponjemčen, pa je i Dragojla ostavši 1819. s petero braće obudovljeloj majci na brizi, čitala mnogo njemačkih knjiga, od kojih su na sreću mnoge bile boljeg sadržaja. Tako se je za rana upoznala i s njemačkim klasicima te je nadomjestila nedostatak sistematičnog odgoja vlastitom marljivošću i studijima.

Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa

Dragojla je pohađala pučku školu na njemačkom do svoje 13. godine, a od tada je samouka. Bila je boležljivo dijete te je tako jednom poslana u Graz radi promjene zraka. Također, u Grazu je izučila krojački zanat i upoznala mlade hrvatske studente, Ilirce.

Susret s Ivanom Trnskim

Među njima je bio i književnik Ivan Trnski.

Popevši se jednog dana na „Schlossberg“ zagledala je na stieni pet hrvatskih stihova, što jih ondje bijaše napisao mladjahni Ivan Trnski kao pozdrav svojim zemljakom.

Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa

Ti stihovi nalazili su se na kuli, a glasili su: Zdrav mi svaki bratac bio/ Koj’ je godir roda moga./ Kom je jezik ovaj mio, /Koj me j’ u njem razumio -/ Sva mu sreća došla od Boga!

Ispod tih stihova Dragojla je napisla odzdrav: Ilirkinja ‘e ovdi jedna/ Koja jezik ovaj razumi/ Premda ona tebe ne zna /Vendar joj je kruto drago/ Da je našla ovdi r’ječi, kojim srce svoje l’ječi.

Dragojla i Trnski su se, posredovanjem Ljudevita Šplajta, upoznali. Zahvaljujući Trnskom, počela je pisati na materinjom jeziku, a prvu pjesmu na hrvatskom jeziku, Želja za domovinom, objavljena joj je 1839. godine u Danici.

Ona bijaše umna, sjetna i dosta razočarana djevojka…Gradila je stihove, mrzila na sviet i nekanila se udavati.

Iako su ona i Trnski postali bliski prijatelji nikada nisu završili u romantičnoj vezi. Trnski se oženio za strankinju i s njom imao petero djeca, a Dragojla je izabrala ne udavati se.

…ona će u predgovoru Dnevniku odmah osloboditi čitatelje svih nedoumica. Od osamnaeste pa sve do četrdesete godine patila je od inkontinencije – to je zapravo bio glavni razlog da umjesto u potragu za mužem krene u potragu za plaćenim poslom… Uz već spomenuto pobratima Ivana Trnskog s kojim doživljava pravu sapunicu zbog njegove žene „tupače Niemkinje“, preko „lieutmana“ Toše Milića s kojim je u Topuskom imala prvo i prilično razočaravajuće seksualno iskustvo u četrdesetoj godini, ili još radikalnije epizode plaćanja ljubavi seoskim momcima, najmarkantnija je posve romantična figura fatalnog i neprežaljenog Franje Redingera.

Lidija Dujić, “Tajni život prve dame ilirizma”, Vijenac, br. 484, Zagreb 2019.

Nakon Graza odlazi u Trst kako bi se zaposlila kao guvernanta. Posao je pronašla u Veneciji. Tamo je boravila kratko, a nakon toga se vraća u rodni Karlovac 1840. godine, gdje se uzdržavala šivanjem i pridružila Ilirskom pokretu.

U razdoblju od 1840. do 1853. godine radila je kao voditeljica privatne djevojačke škole, koju je i osnovala, a od 1853. do 1866. godine poučavala je seosku djecu u okolici Karlovca.

Prozno i pjesničko stvaralaštvo

Godine 1843. objavila je svoju prvu knjigu, pripovijesti Domorodne poviesti, pisanih u duhu hrvatske hajdučko-turske novelistike. To je jedino objavljeno i rasprodano djelo za Dragojlinog života. Domorodne poviesti sastoje se od tri pripovijetke, Oba prijatelja, Žertve iz ljubavi i viernosti za domovinu i Povodkinje pod gradom Ozlom. U njima Dragojla uzdiže slogu, junaštvo, poštenje, ljubav i ljubav prema domovini.

rrep
Knjigu možete pročitati na digitalna.nsk.hr

Svoje pripovijesti objavljivala je i u periodici. Primjerice, Sudbina prijateljica (u časopisu Neven), Plemić i seljak (u Leptiru), Tudje spletke (u Hrvatskom sokolu), Ljubav i prijateljstvo (u Dragoljubu) i dr.  Godine 1864. u časopisu Domobran objavljen joj je roman Dva pira u nastavcima, stoga ju možemo ubrojiti u začetnike hrvatskog romana. 

Većina Dragojlinih pjesama bile su ljubavne i domoljubne tematike. Neke od njih su: Domovina i Cvijetak, Cvijet za njegovu sliku i Veštica (u Kolu), Kraj jeseni, Moje cvijeće, Molba na proljeće, Udaljenom prijatelju i Moj ljubovnik (u Danici) te Nova žetva i Moj sanak (u Der Pigleru).

Intiman dnevnik

Dragojla je o svom životu vodila opsežan dnevnik u razdoblju (na prekide) od 1833. do 1874. godine. On je djelomično objavljen 1958. godine pod nazivom Život jedne žene, a integralno 2000. godine pod nazivom Dnevnik.

U njemu autorica otvoreno progovara o vlastitim osjećajima, o samoći, o ljudskoj oholosti, o etičkim dvojbama, o svojim manama i vrlinama, sentimentalnim previranjima, nadama i porazima. Na taj je način pokušala definirati vlastiti ženski identitet usprkos ograničenjima koja su joj nametali ilirski zahtjevi za domoljubnom i poučnom književnošću.

O nakanama pisanja dnevnika napomenula je u njegovom uvodu:

Moje je geslo: neokrinkana istina u svakom položaju života, niti ću prećerivati kriepostmi, niti ću se stideti slaboćah, kojimi čovjek više ili manje obiluje… Jerbo ne dvojim nimalo, da se neće naći poslije moje smrti piscev, koji će htjeti moj život pretresivati. Nekažem ovo s toga, kao da se držim za važnu osobu; ne, ali na prosto s toga, što dandanas običaju i životopise zlotvorah i ubojicah javnosti predavati – a o meni bi se moglo napometnuti, kako sam se usudila malimi silami pred narod izići…neka im bzde od vlastite moje ruke napisano koji bijaše najvažniji povod, da se usudih izvrči se kritiki ne samo Hrvatah već i ostlaih učenih naodah.

Dragojla Jarnević, Dnevnik, Karlovac 2000.

Iz Dnevnika se doznaje da je napisala i tri drame koje nisu uprizorene niti u cijelosti objavljene. To su: Duvna, Veronika Desinićeva i Marija, kraljica ugarsko-hrvatska.

rrep
Rukopis drame Marija, kraljica ugarsko-hrvatska.pročitajte na digitalna.nsk.hr

Rukopis svoga Dnevnika Dragojla je ostavila Učiteljskoj zadruzi, napomenuvši kako sav prihod od njega namjenjuje za udovice ili siromašne učiteljice. 

Pedagoški rad

Dragojla je pisala članke o odgoju mladih te je u rukopisu ostavila tekst Moje učiteljevanje. Bila je članica Hrvatskog književno-pedagoškog zbora, a zanimala se i za dječju književnost. Tako je časopis Smilje objavio dvije njene pripovijesti za djecu Poštena djeca i Sirote te Mudre izreke.

Začetnica planinarstva u Hrvatskoj

Dragojla se bavila planinarstvom te se smatra začetnicom planinarstva u Hrvatskoj. Uspela se na Martinščak kraj Karlovca 1836. godine i na stijenu Okić 1843. godine. U to doba to je bio iznimno hrabar i zahtjevan poduhvat jer nije bilo planinarske opreme. Staza njezinog uspona na stijeni Okić danas se naziva Dragojlina staza.

Kraj života

Dragojla Jarnevićka umrla je dne 12. ožujka 1875. u svom rodnom Karlovcu te je dva dana uz saučešće cielog grada sahranjena na dubovačkom groblju. Ako Dragojla Jarnevićka nije svojim radom suviše obogatila hrvatske knjige, ona je ipak u kobno doba dala primjer toplog rodoljublja i posvjedočila, da su i u našem narodnom pokretu žene rekle svoju.

Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa

Dragojlin trag u povijesti

Osim po domoljubnom pisanju pamtit ćemo ju i kao učiteljicu koja se zalagala za školovanje djevojčica i time dokazala svjesnost o potrebi obrazovanja žena. Kao promicateljicu pisanja i čitanja na hrvatskom jeziku u doba snažne germanizacije i mađarizacije i kao književnicu koja je iza sebe ostavila djela koja su odraz vremena u kojem je živjela.

A dokaz da je je ona živjela ispred svoga vremena je njen dnevnik. Iskrene, ogoljene riječi žene koja pisanjem iskazuje svoja razmišljanja, osjećaje i potrebe, opisuje svoje suvremenike i događaje iz 19. stoljeća, znajući da će zanimanje za njen život nadjačati njenu literaturu.

Literatura:

  • Divna Zečević, Dragojla Jarnević, Zagreb 1985.
  • enciklopedia.hr
  • Povijest.hr
  • Hrvatski biografski leksikon online
  • Lidija Dujić, “Tajni život prve dame ilirizma”, Vijenac, br. 484, Zagreb 2019.
  • Milan Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa, 1900 Zagreb
  • FOTO: Sekularni kalendar/Facebook

Preporuka za čitanje:

  • Dragojla Jarnević, Dnevnik, Karlovac 2000.

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *