fbpx

Dragutin Domjanić: Modernist koji je do kraja života ostao vjeran kajkavskom narječju

Dragutin Domjanić: Modernist koji je do kraja života ostao vjeran kajkavskom narječju

Ulica Dragutina Domjanića nalazi se na Kvaternikovom trgu. Spaja Srebrnjak s Heinzelovom ulicom te vodi u Petrovu i Voćarsku ulicu.

Plemenitaš sa sela

Domjanići su stara hrvatska plemićka obitelj koja je plemićki list i grbovnicu dobila 1596. godine. Obitelj Domjanić dala je više uglednika koji su obnašali časne dužnosti. Dragutin Domjanić, poznat i pod pseudonimima Milivoj Seljan i Vujec Grga, rođen je u Prigorju u Krčima kraj Adamovca nedaleko Sesveta 12. rujna 1875. godine. Roditelji, majka Zorica i otac Milivoj, nadjenuli su mu ime Karlo Milivoj Franjo Ladislav Domjanić.  

Dragutin je pohađao klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine. Pravni fakultet završio je 1898., a 1899. je na njemu i doktorirao.

Završivši studij prava postao je sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. Od 1919. godine bio je član JAZU, u razdoblju 1921. – 1926. bio je predsjednik Matice hrvatske, a 1927. predsjednik zagrebačkog odjela PEN kluba.

Korak u književnost

Dragutin Domjanić hrvatski je modernist koji, u suradnji s modernističkim časopisima, u književnom sukobu starih i mladih staje na stranu mladih.

Iako je počeo kao pjesnik na štokavskom književnom standardu Pjesme (1909.), Domjanić je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova; trima kajkavskim zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) postao je bard novije kajkavske poezije – klasik kajkavske riječi.

Prvu pjesmu domoljubnicu Ljubav k domovini, tiskao je u Bršljanu 1892. godine pod pseudonimom Milivoj Seljan. Napisao je i nekoliko crtica te više književnih prikaza koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Prije Prvoga svjetskoga rata počeo je pisati vrlo cijenjene stihove na kajkavskom, narječju svoga rodnoga kraja i tom je ostao vjeran do kraja života.

U to doba pisanje na kajkavskom narječju smatralo se stvaralačkom oporbom jer je nedostajala svijest o mogućnosti modernoga pjesničkog iskaza na tom istoimenom narječju.

Prvi je u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.

Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana. Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire te je nepovjerljiv prema novim idejama.

Stihovi, glazba i teatar

Mnoge su Domjanićeve pjesme uglazbljene, a među najpoznatijima su Fala i Popevke sem slagal, koje je uglazbio Vlaho Paljetak. Njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti.

Autor je i malo znane marionetne igre Petrica Kerempuh i spametni osel u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina.

1920. godine u zagrebačkom Teatru marioneta Velimir Deželić  ml. postavio je igrokaz Petrica Kerempuh i soametni osel kao prvu međuratnu lutkarsku predstavu.

Kada se govori o Domjaniću, rjeđe se spominje njegova prevoditeljska djelatnost. Prevodio je poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, kao i prozu M. Gorkog i L. N. Tolstoja. Osobito su ga privukle provansalske pjesme (Frederic Mistral) koje dijele istu sudbinu kao i njegove – i jedan i drugi bili su svedeni na narječje koje je još samo u puku nastavilo živjeti.

Domjanićevo ime nosi i smotra dječjega kajkavskog pjesništva u Sv. Ivanu Zelini.


Ova tradicionalna godišnja književno-nakladnička manifestacija održava se u Sv. Ivanu Zelini još od 1970. godine radi poticanja sustavnog rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama s kajkavskog govornog područja.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegov rukopis, dok su neke od njegovih pjesama dostupne u digitalnom obliku na stranicama Digitalizirane baštine NSK.

Dragutin Domjanić umro je 7. lipnja 1933. godine u Zagrebu, a njegova bista stoji na Strossmayerovu trgu u Zagrebu.

Foto: commons.wikimedia.org

Klementina Katic

Klementina Katic

Zaljubljenica u Vintage, Fotografiju i Putovanja, koja se u slobodno vrijeme bavi kaligrafijom (Calligraphy) i citanjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *