fbpx

Dragutin Lerman u raljama belgijskog kolonijalizma

Dragutin Lerman u raljama belgijskog kolonijalizma

Zaokupljenost Schliemannom

Vjerujem da je ime Dragutina Lermana  hrvatskog pustolova, istraživača, ali i poduzetnika rođenog 24. kolovoza 1863. u Požegi,  dobro poznato široj hrvatskoj javnosti. Manje je znano da  su njegovi preci u Hrvatsku pristigli još krajem 18 st. s područja njemačkog Triera. Njegovo je prezime izvorno glasilo Lehrman, ali je zbog jednostavnosti tijekom vremena pohrvaćeno. O nekadašnjem obliku tog prezimena svjedoči i sam Stanleyev opis Dragutina u kojem, kako ćemo kasnije vidjeti, koristi izvorni oblik njegova prezimena.  Dragutin je rođen u velikoj obrtničkoj (tkalačkoj) obitelji u kojoj je bilo čak šesnaestero djece.

Nakon početnog školovanja u rodnoj Požegi Lerman je izučio trgovački zanat u Budimpešti. Tu je intenzivno učio jezike što mu je kasnije dobro došlo u putovanjima. U tisku je redovito pratio i novosti o pustolovinama i otkrićima slavnog Heinricha Schliemanna, o čijim se arheološkim dogodovštinama tada puno pisalo. Schliemann je poput Lermana bio trgovac pa je moguće da je upravo zbog zajedničke struke, kao i njegovih velikih otkrića osobito u arheologiji egejskog svijeta, osjetio da je i njegov životni poziv u putovanjima i istraživanjima dalekih svjetova.

Trojanski konj, skulptura u Turskoj (Izvor: Pixabay)

Parobrodom za Kongo

Lerman se zaposlio kao trgovački pomoćnik u Karlovcu kod trgovca Franje Bendekovića 1882. godine. Tu je i upoznao, isto tako pustolovnima sklonog, Napoleona Lukšića, bivšeg austrijskog mornaričkog kadeta koji se na nagovor i preporuku grofa Artura Nugenta odlučio prijaviti za sudjelovanje u afričkoj ekspediciji. U tom je trenutku tada iznimno popularan, a danas ozloglašen, novinar i istraživač,  Henry Morton Stanley tražio kandidate koji bi bili spremni krenuti u trogodišnju istraživačku ekspediciju u afrički Kongo.

Ekspedicija je bila financirana od strane belgijskog kralja Leopolda II koji je smatrao da svaka država koja drži do sebe mora imati kolonije, a ostvarenje tog cilja je smatrao prioritetom tijekom cijele svoje vladavine. Zbog toga je ušao u ogromna zaduženja pri čemu je najveći trošak bio vezan uz izgradnju potrebne infrastrukture koja je preduvjet svake eksploatacije. Takva ulaganja moraju se višestruko opravdati. U okolnostima belgijske pripreme za prodor u srce afričkog kontinenta Lerman i Lukšić  se zajedno prijavljuju za članstvo u ekspediciji, i po svom primitku vrlo brzo kreću parobrodom Harkaway iz Antwerpena u Kongo. 

10. lipnja 2020. uklonjen je kip belgijskoga kralja Leopolda II. u Antwerpenu (Izvor: Youtube)

Napredovanje u unutrašnjost Konga

Lerman je sveukupno četiri puta boravio u Kongu. Prvi boravak je trajao od 1882. do 1885. Vrlo brzo po dolasku u Kongo ostao je bez svog suputnika Lukšića koji je obolio i umro od neke tropske bolesti, ali  postoji i mišljenje da si je u ovoj bolesti i sam oduzeo život. U tom prvom periodu boravka u Kongu, Lerman je surađivao i s drugim hrvatskim istraživačem Jankom Mikićem, Lukšićevim rođakom, koji je u Kongo stigao samo nekoliko tjedana poslije njih dvojice, također na preporuku grofa Artura Nugenta. Naime, Mikić je za razliku od Lermana imao vojnu naobrazbu, kartografsko iskustvo i vladao je suvereno sa šest jezika što ga je činilo vrlo poželjnim kandidatom za ovu ekspediciju.  Lerman je tijekom tog  svog prvog boravka u Kongu dobio poduku iz kartografije, a najvjerojatnije ga je podučavao sam Mikić.

Lerman po dolasku sudjeluje u istraživanju područja oko rijeke Kouilou-Niari (izgovorno Kwilu) teritorija koje pripada jugozapadnom Kongu odnosno današnjoj Republici Konga. Spomenuta  je rijeka bila izuzetno važna belgijskoj vlasti zbog svoje duljine i ulijevanja u Atlantik jer je tako omogućavala da se na efikasan način riješi pitanje transporta dobara iz unutrašnjosti.  Belgijski kralj je s obzirom na svoje ciljeve kontinuirano ulagao u izgradnju odgovarajuće infrastrukture što je podrazumijevalo, između ostalog, podizanje postaja različite namjene, na najvažnijim interesnim pravcima. Lerman je sudjelovao u ovom belgijskom prodoru  u unutrašnjost afričkog kontinenta u kojem je bio i imenovan zapovjednikom pojedinih postaja, primjerice okruga i grada Philippeville (Madingou) na području Kouilou-a. Ovaj je dio Konga bilo područje od posebnog interesa belgijskom vladaru ponajprije zbog svojih prirodnih bogatstava, a koja su najvećim dijelom smještena dublje u unutrašnjosti zemlje. Lerman je na ovom terenu ostao tri godina, a po isteku ugovora se vratio kući kako bi odslužio vojni rok.

Područje oko rijeke Kouilou-Niari s postajom Madinga u današnjoj Republici Kongo

Stanley o Lermanu uoči Berlinskog kongresa

Lerman je tijekom prvog boravka u Kongu pokazao da može svladati svaki izazov te je brzo učio i stjecao potrebne vještine zbog čega je uskoro postao jedan od važnijih ljudi u ekspediciji.  Sam se Stanley u svom djelu Kongo i osnivanje Slobodne Države Kongo vrlo pohvalno izrazio o Lermanu.

Drugi opet gospodin, imenom Lehrman, jest rođenjem Hrvat. Kako se on razvio, većma me je iznenadilo, negoli ostali. Ujedno me je poučio kako ne valja čovjeka prenaglo suditi po prvim dojmovima. Nisam ni od koga se tako malo nadao, niti mi se koji tako neiskusnim pričinio, kao gospodin Lerman. Ipak, sada ga visoko cijenim kao izvrsnog činovnika. Energičan, oprezan, bodra duha, nadzirući osobito vrsno svoje ljude, a uza to najpovoljnijega zdravlja … 

Otimačina za Afriku ili umjetnička instalacija autora Yinke Shonibare-a, koja prikazuje podjelu Afrike na Berlinskom kongresu 1884.-1885. (Izvor: Congo Genocide Museum Facebook)

Stanley je dao ovaj opis Lermana uoči Berlinskog kongresa (1884.-1885),  koji je nanio trajnu i nepopravljivu štetu Africi. Naime, tada je došlo do podijele interesnih sfera u Africi, u smislu da su u tom trenutku utvrđena pravila na osnovu kojih će se ona i dalje u budućnosti odvijati. Kongresom je, između ostalog, uspostavljana Slobodna Država Kongo. Ova podjela nije uvažavala etničke, jezične i druge različitosti na zatečenim područjima već  se temeljila na interesima kolonijalnih sila. Ona je ujedno postala model budućeg odnosa prema Africi i upravo u takvoj nasilnoj  i umjetnoj podijeli  povjesničari, sociolozi i drugi stručnjaci vide razlog za današnju nestabilnost Afrike jer su interesima oblikovane granice preslikane u suvremeni svijet afričkih neovisnih država.

Duboko u unutrašnjosti Konga

Lerman se ponovno vratio u Kongo 1888. gdje je ostao do 1891. godine. U ovom razdoblju sudjelovao je u istraživanju  dijela Konga oko rijeke Kwango idući dalje prema Léopoldvilleu odnosno današnjoj Kinshasi. Kinshasa je danas glavni i najveći  grad DR Konga, i ujedno treći grad po veličini u Africi.

Kinshasa (Izvor: Kinshasa Facebook)

Tijekom ovog boravka Lerman je dobio i upravu nad važnom postajom koja se nalazila duboko u unutrašnjosti Konga i koja je dobila ime Stanley-Falls. Postupnim zbacivanjem zaostalih tragova kolonijalne prošlosti Stanley Falls danas ima drugi naziv i zove se  Boyoma Falls. Ova je postaja bila osobito važna u trgovačkom smislu jer se tamošnjim putovima vodila vrlo unosna trgovina poput sramotne trgovine slonovačom. Područje Konga je izuzetno bogato brojnim resursima, no unatoč silnom bogatstvu i iskorištavanju i danas ta zemlja ima ogroman vanjski dug koji je još prije 15 godina iznosio 5 mlrd. američkih dolara.

Ilegalna trgovina slonovačom danas (Izvor: Elephant Chrisis Found Facebook)

Ostali boravci u Kongu

Lerman se za vrijeme svog  trećeg boravka, koji je trajao od kraja 1891. do 1894., kretao područjima između rijeka Kwango i Kwilu.  U tom je periodu bio i zapovjednik područja Popokabaka koje se smjestilo s lijeve strane rijeke Kwango. Za ovog svog najproduktinijeg boravka u Africi radio je i na kartiranju hidrografske mreže rijeke Kwilu, a na kojoj je otkrio slapove koje je nazvao imenom poznate hrvatske obitelji Zrinski (Zrinski Chutes). Kako su se ti slapovi zvali prije ovog imenovanja nije, nažalost, poznato.

Slapovi Chuted de Lukufu na Kwilu (Izvor: Congo RDC Tourisme Facebook)

Lerman je tijekom ovog boravka sudjelovao i u razgraničenju između portugalske Angole i belgijskog Konga

Njegov četvrti boravak u Kongu bio je najkraći i trajao je od 1895. do 1896. Bio je to ujedno i Lermanov posljednji boravak  u Africi. U tom je periodu, kao i u  ostalom dobrom dijelu svojih prijašnjih terena, ponajviše bio vezan uz područje jugozapadnog Konga odnosno područja DR Kongo. Kući se vratio s 33 godine.

Vodena lula koju je Lerman darovao Etnografskom muzeju (Izvor: Etnografski muzej u Zagrebu Facebook)

Za boravka u Africi naučio je shvahili (domorodačkim imenom Kiswahili) te je upoznao različite afričke dijalekte, a konstantno je proučavao afričku kulturu. Lermanov interes za antropologiju i etnologiju Konga vidljiv je u njegovim djelima s afričkom tematikom (Listovi iz Afrike, Novi listovi iz Afrike i Afrički dnevnik). Prikupljenu poveću etnografsku građu iz Konga je darovao Etnografskom muzeju u Zagrebu i ona je danas ključan segment muzejskog postava vezan uz afrički kontinent.   

Pušenje vodene lule (Izvor: Etnografski muzej u Zagrebu Facebook)

Povratak kući

Povratak kući , u Požegu bio je popraćen velikom pompom čemu je doprinijela i činjenica da je tijekom svog zadnjeg boravka u Kongu imenovan generalnim upraviteljem belgijske provincije Istočni Kongo odnosno DR Kongo.  Oženio se godinu dana kasnije, kćerkom ravnatelja Požeške banke Hedvigom Reiner. Ubrzo je postao ravnateljem Pučke banke u Požegi, a nešto kasnije, kada se ova banka našla u problemima postaje predsjednik  Banke za trgovinu i promet, također, u Požegi. Na kraju  se i druga banka našla u problemima, a sve je završilo loše po Lermana koji je doživio financijski krah, nakon kojega je uslijedio i bračni brodolom.

Tijekom života u Požegi osnovao je tamošnje vatrogasno društvo i uspješno se bavio vinogradarstvom. Nakon mučnih događanja na poslovnom i privatnom planu Lerman odlazi u Kreševo ne bi li vratio izgubljenu financijsku stabilnost. Tamo je napisao i svoje Kreševske dnevnike koji su vezani uz zadnje  razdoblje njegova života, u kojem je nastojao pokrenuti posao s rudnicima, no u tome ga je prekinula smrt, 12. lipnja 1918.    

Kreševski krajolik (Izvor: Kreševo Facebook)

Afrika kao supermarket  

U Lermanova najveća postignuća mogu se svrstati ponajprije njegove karte koje su kasnije ušle i u službene zemljovide, a koje su objektivan pokazatelj njegova kartografskog umijeća i predanog rada u tom smislu.  Nadalje, svojim je zapisima o Kongu kao i brojnim donesenim artefaktima pobudio zanimanje za afričku kulturu na ovim prostorima. Nažalost Lerman je bio sudionik jedne brutalne eksploatacije,  koja je u cjelini kako pojašnjava Dražen Šimleša, sociolog sa Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, omogućila kapitalizmu da dosegne današnje razmjere. Šimleša nadodaje i da su sve afričke zemlje bile ogroman supermarket s uvijek diskontnim ponudama Zapravo Afrika je i danas veliki supermarket, samo su se instrumenti iskorištavanja promijenili te su se pretvorili u ekonomske i političke pritiske prihvatljivije bilu javnosti.

Kongo danas (Izvor: This is Congo Facebook)
  • Literatura:
  • Ludwig Bauer, Lidija Dujić, O obitelji Lermanovih
  • Sanda Kočevar, Svoj o svome – ondašnji karlovački tisak o karlovačkim putnicima-istraživačima Afrike i Južne Amerike druge polovine XIX. i prve polovine XX stoljeća, Časopis za suvremenu povijest, 44 (2012), 1, 93-109.  
  • Aleksandra Sanja Lazarević i Redakcija, Dragutin Lerman, Hrvatski biografski leksikon, 2013.
  • Ivana Perić, Ukradeno dostojanstvo. Opasnost jedne priče, Libela: portal o rodu, spolu i demokraciji, 2016. 
  • Mirela Slukan-Altić, Croatian explorer Dragutin Lerman (1863-1918) and his contribution in the mapping of Central Africa, Proceedings of the Symposium “Shifting Boundaries : History of Cartography in the 19th and 20th centuries” , Liebenberg, Elri ; Coolier, Peter (ur.), Portsmouth, Ujedinjeno kraljevstvo: Commission on the History of Cartography of the International Cartographic Association, 2008.

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *