fbpx

Dragutin Tadijanović: Bard hrvatskoga pjesništva

Dragutin Tadijanović: Bard hrvatskoga pjesništva

Dragutin Tadijanović, najdugovječniji hrvatski pjesnik, rođen je 4. studenog 1905. u mjestu Rastušje pokraj Slavonskog Broda, a umro je na današnji dan 27. lipnja 2007. u Zagrebu sa navršene 102. godine.

Bio je najstariji od šestero djece, a pohađao je Nižu pučku školu u susjednom selu dok je gimnaziju završio 1925. u Slavonskom Brodu.
Studij je započeo u Zagrebu na Gospodarsko – šumarskom fakultetu, no kasnije prelazi na Filozofski fakultet gdje studira povijest južnoslavenske književnosti i filozofiju.

Dragutin Tadijanović. Izvor: Facebook

U studentskim danima, pet godina je bio korektor Narodnih novina, a od 1939. do 1945. bio je honorarni nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U to doba, na jednom putovanju u Zagreb upoznao je Jelenu Ljevaković, studenticu povijesti umjetnosti s kojom će se oženiti 1939. godine i proživjeti veliki dio svojega života do njezine smrti.

Četrdesetih godina prošlog stoljeća počinje se baviti uredništvom: u periodu u kojem je uređivao biblioteku Djela hrvatskih pisaca (i koju je sam osnovao), objavljena su 24 sveska redovnih i 4 sveska izvanrednih izdanja. U toj su biblioteci objavljena su pojedinačna i izabrana djela Ivana KozarcaIvana Gorana KovačićaJosipa DraženovićaIvana MažuranićaFrana Galovića i mnogih drugih.

Izabran je za člana JAZU-a 1953. godine, a tada postaje i dvadesetogodišnjim direktorom Instituta za književnost JAZU, kojemu je bio na čelu do kraja 1973.

Pjesnički opus sadrži više od 500 pjesama

Pjesme je počeo pisati u 13. godini života, a prva pod nazivom Tužna jesen je objavljena u srednjoškolskom časopisu Omladina. To je ujedno i jedina pjesma koja je objavljena od onih koje su nastale za njegovih gimnazijskih dana.

Prve pjesme objavljene su pod pseudonimom Margan Tadeon, a od 1930. objavljuje pod svojim pravim imenom u Književniku i Hrvatskoj reviji, kada i počinje njegov intenzivni i kontinuirani pjesnički rad.

Od tada nastaje jedinstveno, neponovljivo pjesničko djelo u hrvatskoj književnosti, koje je toliko samostalno i izvorno da ga prepoznajemo i bez potpisa. U svakom stihu koji je napisao prenosi se žar i pepeo istog plamena i ritam ruke koja upisuje ime: Dragutin Tadijanović – kao potvrdu vlastitog životnog iskustva. (…) Poezija Dragutina Tadijanovića nosi u sebi ispovjedni karakter. Riječ se ne odriče smisla. Sam se nazvao pjesnikom srca

Jure Kaštelan o Tadijanoviću

Napustivši zavičaj te prešavši u Zagreb, ostaje povezan s prirodom i djetinjstvom rodnoga Rastušja. Pjesme Visoka žuta žitaLelijaŽene pod orahomDugo u noć, u zimsku bijelu noćDaleko su od mene oraniceHtio bih pokidati žiceSunce nad oranicamaDa sam ja učiteljica itd., nude autentičnost izgubljenog djetinjstva i opisuju osjećaje osamljenosti i otuđenja.

Njegove zbirke doživjele su mnoga izdanja, posebice Srebrne svirale s 20 izdanja, s ukupnom nakladom od 225.465 primjeraka, zatim zbirka Prsten koja je objavljena u pet izdanja, a tiskana su i tri izdanja Tadijanovićevih Sabranih djela koja je sam priredio.

Tadija, kako su ga mnogi zvali, afirmirao se i kao prevoditelj poezije (Nezval, Goethe, Hölderlin, Novalis, Van Hoddis, Cankar, Vodnik, Kocbek) s njemačkoga, češkoga i slovenskog jezika, a i njegove su pjesme i neke zbirke prevedene na dvadesetak stranih jezika.

Za života, nagrađen je brojim nagradama: 1964. Nagradom grada Zagreba za cikluse pjesama iz zbirke Prsten; 1968. Nagradom Vladimira Nazora za životno djelo, 1987. Nagradom Tin Ujević Društva hrvatskih književnika za zbirku Kruh svagdanji itd.

Bio je počasni član brojnih književnih i kulturnih društava i organizacija: Družbe Braća hrvatskoga zmaja, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, te ogranka Matice hrvatske u Tovarniku, Zaprešiću i Osijeku, a bio je i predložen Švedskoj akademiji u Stockholmu za Nobelovu nagradu za književnost.

Usto je i počasni građanin Raba, Slavonskoga Broda, Zagreba, grada Udbine i mjesta Podlapac. Iz Podlapca je inače podrijetlom njegov djed po majci i u tom su mjestu organizirani Dani Dragutina Tadijanovića, koji se već tradicionalno održavaju od 2001. kao susreti učenika osnovnih škola.

Po njemu se i naziva nagrada HAZU-a koja se dodjeljuje od 2008. za pjesnički životni opus, a u Slavonskom Brodu se održavaju književne manifestacije pod imenom Tadijine jeseni.

Njegovo rodno Rastušje obilježilo je njegov pjesnički rad, a njegova rodna kuća danas je spomen-dom, dok je u Starčevićevoj ulici u Slavonskome Brodu spomen-soba Dragutina i Jele Tadijanović zapravo rekonstrukcija njihova stana u Zagrebu.

Sav moj život je u mojim pjesmama.

Dok one žive, živjet ću i ja.

D.Tadijanović

Izvori:

Petra Pletikosa

Studentica engleskog jezika i književnosti koja slobodno vrijeme ispunjava dobrom glazbom, knjigama i filmovima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *