fbpx

Đuka Begović: Psihološki roman o neobuzdanom i nesretnom slavonskom čovjeku

Đuka Begović: Psihološki roman o neobuzdanom i nesretnom slavonskom čovjeku

Đuka Begović, uz posebno mjesto u hrvatskoj književnosti, ima i svoju ulicu u kvartu Botinec na najjužnijem dijelu grada te se nalazi u društvu likova iz hrvatske književnosti poput Filipa Latinovicza, Dunda Maroja, Velog Jože i Kozarčeve Tene.

O autoru Đuke Begovića

Ivan Kozarac. Izvor: Wikimedia commons.

Ivan Kozarac rođen je 8. veljače 1885. u seljačkoj obitelji u Vinkovcima, a uspio je završiti samo dva razreda gimnazije. Kasnije se zaposlio kao pisar u odvjetničkoj kancelariji. U književnosti se javlja 1902. kada objavljuje svoju prvu pjesmu Slavjanstva i prvu crticu Slijepac.

Godine 1903. obolio je od tada neizlječive tuberkuloze, a tri godine nakon objavljena je Slavonska krv, prvo i jedino djelo objavljeno za njegova života. Umro je u 25. godini, a sva njegova djela objavljena su poslije njegove smrti 16. studenog 1910., a to su: Pjesme, Izabrane pripovjetke i Đuka Begović.

Djela su mu prevedena na češki, poljski i slovenski jezik, a veliku zaslugu za tiskanje njegovih djela ima Dragutin Tadijanović. U Vinkovcima se u čast Kozarca i njegova brata održava manifestacija po imenu Dani Josipa i Ivana Kozarca.

Spomenik Ivanu i Mariji Kozarac ispred Kozarčeve rodne kuće u naselju Krnjaš, u Vinkovcima.

Roman o duševno klonulom pojedincu

Đuka Begović psihološki je roman Ivana Kozarca i predstavlja vrhunac Kozarčeva stvaranja, a nastao je u razdoblju hrvatske moderne.

Objavljivan je najprije u nastavcima u Ilustrovanom obzoru
1909., a kao cjelovito djelo 1911. godine u nakladi Društva hrvatskih književnika te prema kritikama spada u jedan od ponajboljih
hrvatskih romana.


Roman je bez čvrste strukture i sastoji se od manjih epizoda, a opisuje životni put Đuke Begovića nakon što se vratio iz mitrovačke kaznionice nakon četiri godine. Đuka se prisjeća svog djetinjstva, odgoja, žena s kojima je ljubovao te se naposlijetku odaje starim lošim navikama i postaje čoban.

Što li ću ja? Kako ću ja to? Kako da živim? A kako uopće treba živiti? Za koga to treba živiti? Za samog sebe? Za druge? Samo se pitao i pitao. Odgovoriti nije znao. A znat se mora, nešto se mora znati! Eto – to, kako je dosada bilo! Oćutio je da bi bila ludost vratiti se na ono i onakovo kakovim je u svojoj prošlosti živio. To je znao, i ništa više. A on je htio više, mnogo više. Zato se upirao da sabere sebe, svoju nutrinu, svoj razum, krv, srce, pa da si stvori, misaono izgradi put budućnosti – sliku života. Ali što je više nastojao, to je bivao sve nesabraniji i razdražljiviji.

Ulomak iz Đuke Begovića

Roman tematizira slom čovjeka i život bez perspektive, a njegova osobitost leži u oslikavanju društvenih problema Slavonije te u opisivanju tajnovitih i neobjašnjivih ljudskih poriva.

Roman je adaptiran i za film. Đuka Begović dugometražni je film iz 1991. kojeg je režirao Branko Schmidt i u kojem su uloge ostvarili Fabijan i Filip Šovagović, Mustafa Nadarević, Asja Potočnjak, Slobodan Ćustić.

Izvori:

Petra Pletikosa

Studentica engleskog jezika i književnosti koja slobodno vrijeme ispunjava dobrom glazbom, knjigama i filmovima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *