Ela Hafner Gjermanović i Greta Kraus Aranicki: Dive hrvatskog kazališta koje su radile za umjetnost

Ela Hafner Gjermanović i Greta Kraus Aranicki: Dive hrvatskog kazališta koje su radile za umjetnost

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Vodimo vas u svijet kazališta, glume i opere, u svijet dviju umjetničkih diva, hrvatskih glumica Ele Hafner Gjermanović i Grete Kraus Aranicki. Povezuje ih rođenje u Slavoniji u zadnjem desetljeću 19. stoljeća, angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, brojne odigrane uloge i naklonost publike.

Ipak, svaka je na svoj način ostavila trag u kazališnoj povijesti, stoga pročitajte kako je izgledao Elin i Gretin životni te umjetnički put. Započinjemo s Elom Hafner Gjermanović.

Mama, ja nastupam u kazalištu!

Ela Hafner rođena je 1891. godine u mjestu Vrbanja kraj Vinkovaca. Malena se Ela zaljubila u kazalište i glumu već u dobi od četiri godine. O tome nam piše Marija Jurić Zagorka u listu Hrvatica, kojeg je vodila i uređivala:

U Vinkovce je naime stigla opet jedna glumačka družba, te je medju ostalim davala predstave za djecu. Naravno, da je i četirigodišnja djevojčica prisustvovala… Drugog je dana iza predstave, ona izvela reprizu onog što je jučer vidjela na pozornici. Pozvala je ukućane i susjede, pa je sama samcata svojoj publici oponašala svakog pojedinog člana putujuće družbe. Odigrala je svaki prizor, koji joj se je svidjao. Mala je vragoljanka sve zaprepastila svojim glumačkim darom.

Hrvatica, 1.7.1940., str 7.

Ipak, roditelji nisu smatrali da je glumačko opredjeljenje pravo za nju, točnije smatrali su da je zgodnije da završi trgovačku školu i zaposli se. Iako je završila Licej i trgovačku školu u Zagrebu, glumački duh u njoj nije posustajao.

Naravno, da kod kuće nisu htjeli ni čuti, da bi se posvetila kazališnoj umjetnosti. Smatrali su, da će biti mnogo zgodnije, ako ode u trgovačku školu. Namjeravali su je namjestiti u jednoj tvrtci, da tamo dosanja san o svojoj glumačkoj karijeri. Nije ga dosanjala… Jednog dana stupi pred majku i reče joj kratko i jasno: Mama, ja nastupam u kazalištu!

Hrvatica, 1.7.1940., str 7.

Bila je učenicom naših prvaka

Ela je glumu učila kod Sofije Borštnik, Dragutina Freudenreicha, Ive Raića i Milice Mihičić. Debitirala je 1913. godine kao Ofelija u Shakespearevom Hamletu. Iste godine postala je stalna članica Drame zagrebačkog HNK, u kojem se zadržala do 1954. godine.

Godine 1923. boravila je u Berlinu, gdje se usavršavala u Marije Nikolajevne Germanove. Karijeru je počela sentimentalnim i komičnim ulogama. Ističu se uloge Beatrice (Schiller, Messinska vjerenica), Kristine (Schnitzler, Ljubakanje), Kreuse (Grillparzer, Medeja).

U klasičnim djelima nastupala je u Gundulićevoj Dubravci, dok se posebno se istaknula u Shakespeareovim djelima: Julija (Romeo i Julija), Viola i Olivija (Noć Svetih triju kraljeva), Desdemona (Otelo), Beatrica (Mnogo vike ni za što), Helena i Kraljica (San ljetne noći), Bianca (Ukroćena goropadnica), Regana (Kralj Lear) i druge.

Vazdan nova i originalna, svoja

Danas je Ela Hafner (udata Gjermanović), prvakinja naše drame, glumica velikog stila. Velik je njen umjetnički kapital donesen na svijet, osvjetljen reflektorima velike inteligencije, čuvstva i dubokog umjetničkog proživljavanja.

Hrvatica, 1.7.1940., str 7.

U Molièreovim djelima, Građanin plemić, George Dandin, Škrtac, Umišljeni bolesnik, Učene žene i Tartuffe igrala je  ženske komične likove. Zapažena su i njena ostvarenja u mnogim psihološko-karakternim uloga: Gerda, Kći i Laura (Strindberg, Lomača, Materinska ljubav i Otac), Thea, Gđa Linden i Regina (Ibsen, Hedda Gabler, Nora i Sablasti), Bettina (Hauptmann, Pred zalaz sunca) i druge.

Glumila je u mnogobrojnim djelima francuskih stvaratelja i slavenskih autora te se istaknula i u djelima domaćih autora. Izdvajamo ulogu Valerije u djelu Milana Ogrizovića, Car Dukljanin, Anđelije u Zagorkinoj dramatizaciji romana Kletva, Augusta Šenoe i Eugena Tomića i Marija u djelu Tite Strozzija Istočni grijeh te uloga Beate u Zagorkinoj Gordani. Ulogom Majorice Beregi u drami Miroslava Feldmana, U pozadini, 1954. godine proslavila je 40 godina rada i odlučila tako završiti svoju karijeru na daskama koje život znače.

U svojoj bogatoj karijeri gostovala je u Beogradu, Osijeku, Sarajevu i Splitu. Godine 1925. okušala se i u sedmoj umjetnosti, glumeći u filmu Tite Strozzija Dvorovi u samoći.

U ovome se ona stalno diže, od uloge do uloge, njoj i najmanja uloga dostaje, da se uspe nekoliko stepenica. Vazdan nova i originalna, svoja. Svaki je njen lik na pozornici izgradjen svim snagama, i čini se, kao posvećen počitanjem prema umjetnosti, kojoj služi.

Hrvatica, 1.7.1940., str 7.

Elin trag u povijesti

Ela Hafner Gjermanović preminula je 1966. godine u Zagrebu, a pokopana je na Mirogoju.

Njena elegancija i strast te svestranost rezultirala je tumačenjem snažnih karakternih likova, kojim se upisala u povijest hrvatske kazališne umjetnosti.

Bila je jednostavna, prava glumačka diva svog vremena. Slijedi još jedna diva, Greta Kraus Aranicki.

Od najranijeg djetinjstva osjećala sam neodoljivu želju i ljubav prema umjetnosti

Druga junakinja naše priče je glumica, operna pjevačica i redateljica Greta Kraus Aranicki, rođena 1897. godine u Osijeku.

Još kao dijete pjevala sam i plesala na radost društvima svojih rodjaka, koji su se oduševljavali mojim talentom i čudili odakle najednom toliki kazališni talent u familiji, koja je oduvijek bila odgajana u trgovačkom duhu i čije su žene stalno bile odgajane da budu dobre supruge.

Ženski list, 1.7.1936., str 4.

Greta je od malih nogu sudjelovala u dječjim predstavama, a došavši u Zagreb, pohađala je Hrvatski glazbeni zavod, od 1912. do 1917. godine, točnije učila pjevanje u klasi pjevačice i pedagoginje Leonije Brückl te deklamaciju i mimiku  kod glumice Marije (Micike) Freudenreich. Godine 1923. odlazi u Beč gdje je usavršavala pjevanje kod Elise Elizza, a glumu i režiju u M. Pallenberga.

Sve to morala sam skrivati pred svojim vanredno strogim ujakom, koji je bio moj odgojitelj, jer sam u šestoj godini ostala bez oca. Ujak je bio apsolutni protivnik svakog „Tingltangla“, kako je on znao reći i zabranio meni i čitavoj mojoj okolini  da jednom riječju spomenu „Teater“. Tako sam se morala kriomice šuljati na satove. Sve sam to rado činila i bila uzor učenice.  

Ženski list, 1.7.1936., str 4.

To je bio zapravo moj prvi veliki korak na ove naše drage daske

Greta je 1916. godine debitirala u kazalištu u Osijeku, nastupivši kao Orlovski u opereti Šišmiš J. Straussa mlađeg. Godinu dana poslije postala je stalnom članicom osječkog kazališta.

A sada su slijedili godine velikog rada i veselja. Pjevala sam opere, a najmilije su mi bile:  „Carmen“, „Butterflay“, „Mrtve oči“, „Prodana nevjesta“, zatim sam pjevala sve operete redom.

Ženski list, 1.7.1936., str 4.

Osim navedenog, Greta je nastupala u opernom repertoaru kao Ivo (Humperdinck, Ivo i Marica), Marta (Gounod, Faust), Grofica i Olga (Čajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin), Lucia (Mascagni, Cavalleria rusticana), Giulietta (Offenbach, Hoffmannove priče) i Eva (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski).

U operetama je zapažena kao Kornelija (Albini, Barun Trenk), Jadviga (Nedbal, Poljačka krv), Galateja (Suppé, Lijepa Galateja), Orest (Offenbach, Lijepa Jelena) i druge.

Taj put u kliniku bio je sudbonosan za cijelu moju buduću karijeru a i za moj daljnji život

Za vrijeme studijskoga boravka u Beču, Greta je pri operaciji grla, nažalost, izgubila je pjevačke glasovne mogućnosti, što je značilo i prekid operne karijere.

Liječnik mi je pregledao grlo i rekao da sam suviše pjevala i da su mi glasiljke malo odebljale. Dao je svom asistentu nalog, neka mi glasiljke liječi lapisom. Asistent je tu proceduru proveo i za sekundu kasnije bila sam ­– nijema!

Ženski list, 1.7.1936., str 4.

Nakon nekoliko mjeseci mukotrpnog oporavka, Greta se vratila u osječko kazalište.

Draga moja Vama će kazališna vrata uvijek biti otvorena…

U osječko kazalište Greta se vraća 1925. godine i preuzima većinu glavnih uloga u tadašnjem repertoaru, primjerice ulogu Roksane (Rostand, Cyrano de Bergerac), Sonje (Verneuil, Rođaka iz Varšave) i druge.

Od 1927. godine seli u zagrebački HNK gdje postaje stalna članica Drame, a nastupila je u komičnom repertoaru, kasnije je tumačila i karakterne uloge u djelima starije i moderne dramatike, kao što su Maša (Tolstoj, Živi leš), Tereza (Begović, Hrvatski Diogenes), Dorothy (Bourdet, Slabi spol), Žena (Antoine, Neprijateljica), Grofica (de Beaumarchais, Ludi dan ili Figarov pir) i druge.

Vrijeme Drugog svjetskog rata Greta je, zajedno sa suprugom Aleksandrom Aranickim, pisac, publicist i prevodilac, provela u izbjeglištvu u Beogradu. Nakon rata, 1945. godine vraća se u zagrebački HNK, ostvarujući zapažene uloge. Izdvajamo ulogu Knjeginje Mjahkaj (Volkov, Ana Karenjina), Belle (Gow, D`Usseau, Duboko korijenje), Fjokle (Gogolj, Ženidba), Marije Josefe (García Lorca, Dom Bernarde Albe) i druge.

Ja sam znala što hoću. Raditi za umjetnost, pa bila to koja grana umjetnosti

Radila sam i uvijek ću raditi sa najvećom željom, da zadovoljim moju dragu publiku, koja imade povjerenja u mene, jer sa ponosom konstatiram, da me ni na jednom mojoj premijeri publika nije iznevjerila, pa ni sada kada mi je uprava  povjerila režiju.

Ženski list, 1.7.1936., str 5.

Greta Krasu Aranicki bila je prva redateljica u zagrebačkom HNK. Posebno su hvaljene njene režije komedije Matura (L. Fodor) i satire Misija Mr. Perkinsa u zemlji boljševika, (A. E. Kornijčuk). Osim režije, okušala se i u filmovima Kameni horizonti (1953.), Milioni na otoku (1955.) i Ne okreći se, sine (1956.).

Gretin trag u povijesti

Greta Kraus Aranicki napustila nas je 1956. godine.

U braku s Aleksandrom Aranickim dobila je sina Aleksandra (1932-2015.) koji je bio prevodilac i pisac engleskih udžbenika.

Tko je dobro promatrao njezine glumačke kreacije, kako su bile savršeno „postavljene“, uskladjene, isklesane i „šatirane“, bilo mu je jasno da u njoj leži jaka režijska snaga, koja će biti na ponos i korist našoj drami. To nas dvostruko raduje jer svaki ženski uspjeh naš je ponos.

Ženski list, 1.7.1936., str 5.

Izvori

Ela Hafner Gjermanović:

Eliza Gerner, Kazalište kao sudbina: hrvatske dramske dive, Zagreb 2001.

Hrvatica, 1.7.1940., str 7.

Hrvatski biografski leksikon online

Hrvatska enciklopedija online

Greta Kraus Aranicki:

Banović, Snježana, “Prva redateljica u zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu – glumica Greta Kraus-Aranicki”, u: Redatelji i glumci hrvatskoga kazališta / Krležini dani u Osijeku, Dio 2, Krležini dani u Osijeku 2018. / priredila Ana Lederer str. 7-18. 

Hrvatski biografski leksikon online

Ženski list, 1.7.1936., str 4-5.

Židovski biografski leksikon

Naslovna foto: Beli Zagreb Grad

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori