Erna Krajač: Suosnivačica Društva hrvatskih književnica i nagrađivana književnica

Erna Krajač: Suosnivačica Društva hrvatskih književnica i nagrađivana književnica

This is a man’s world, this is a man’s world…but it wouldn’t be nothing, nothing without a woman…

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Dramatičarka i pjesnikinja Erna Krajač rođena je 1886. godine. Suosnivačica je Društva hrvatskih književnica (1936.), a njeno djelo Sitničarija staroga Peroša odigrana je u zagrebačkom HNK i nagrađena na natječaju Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca 1935. godine.

Nažalost, život je završila tragično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je u logorima u Staroj Gradiški i Lepoglavi do 1945. godine kad je nastradala u transportu prema Jasenovcu.

Kad bi svijet znao…

Moje prve lirske pjesme – da pravo kažem, ne znam više o čem su radile, ali mislim, da je tu bilo govora o buri i oluji, o mjesečini, o patriotizmu – bile su štampane u jednom omladinskom listu, kad mi je bilo 14 godina.

Marija Jurić Zagorka, “Erna Krajač”, Ženski list, 1.8.1935., str 5.

Ovim je riječima Erna opisala svoje literarne početke Mariji Jurić Zagorki u njenom Ženskom listu 1935. godine. Navodi kako se književnošću nije nastavila profesionalno baviti zbog smijeha i zato što je tada bila moderna djevojačka skromnost.

Pokojni profesor Josip Florschȕtz ih je čitao i prorokovao je maloj Erni pjesnički talent. Zašto nisam počela da se bavim književnim radom, kad sam dobila ovo proročanstvo? Bila bih sigurno počela da nije bilo…smijeha…

Tu je bila moja familija, koja bi se grohotom smijala, kad bih ja samo i pomislila na to, da pišem. Kad bi svijet znao, koliko je mladih talenata već ubio smijeh, bio bi možda malo štedljiviji i malo delikatniji u ovom izražavanju veselosti. Osim toga je u doba mog djetinjstva još bila vrlo moderna djevojačka skromnost….

Koliko puta sam čula pouku: „Mlada djevojaka mora u prvom redu da bude skromna. Najgore je prevelika samosvijest. Nemoj sebe uobražavati da si neki veliki talent… Ja nisam doduše postala skromna, ali sam postala povučena, izgubila sam ambiciju – i udala se za domobranskog poručnika.

Marija Jurić Zagorka, “Erna Krajač”, Ženski list, 1.8.1935., str 5.

Prema Erninim daljnjim riječima brak nije potrajao.

Blamaža je dakle posve isključena…

Erna se književnosti vratila u zrelim godinama. Godine 1935. prijavila se na natječaj Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca. Na natječaj su se autori prijavljivali anonimno, a otkrivalo se samo ime pobjednika.

Kad sam se ipak odlučila da stupim u javnost? Dosta jednostavno. Na natječajima MHKD sudjeluje se – anonimno. To je divno. Napišeš djelo, staviš u veliku kuvertu, priložiš dvije manje kuverte, jednu sa adresom za povratak rukopisa ako se ne bi nagradio, a drugu sa imenom autora, koja se samo otvara ako bi se djelo nagradilo i predaš preporučeno poštom. Blamaža je dakle posve isključena.

Marija Jurić Zagorka, “Erna Krajač”, Ženski list, 1.8.1935., str 5.

Erna se na natječaj prijavila na nagovor drage prijateljice, junakinje Ženskog traga u povijesti, Božene Begović. Ne samo da je izbjegla blamažu, nego je trijumfirala. Njeno djelo Sitničarija staroga Peroša: gluma iz zagrebačkog predgrađa u šest slika, osvojilo je prvo mjesto, dok je na drugom mjestu bio Milan Begović s djelom Čovjek je slab stvor. Sitničarija staroga Peroša svojevrsna je kritika malograđanskoga morala s vjerodostojnom karakterizacijom likova i uporabom žargona i dijalekata, što je rezultiralo uspjehom i kod publike i kod kritike.

Moja draga i neobična inteligentna Božena Begović upoznala je moju snagu. Ona je znala, da u tančine poznam malog čovjeka. Ona je poznavala moju veliku ljubav za ove male skromne i po svojim slabostima simpatične ljude, koji su me uvijek više interesirali od krupne buržoazije i oronule aristokracije. Znala je da…znam, kako će mali čovjek da reagira na ovo ili ono; kako se izražava, kako osjeća, kako ljubi i kako mrzi.

Marija Jurić Zagorka, “Erna Krajač”, Ženski list, 1.8.1935., str 5.

Pero je njen alat

Godine 1939. na Radio Zagrebu emitirana joj je drama Posljednji lov Mate Grbavca. Osim toga napisala je i jednočinku Unuka djeda Marka i igre u tri čina Tridesetgodišnjica mature. Bavila se i prevoditeljstvom. Na njemački je prevodila pjesme V. Kušana, objavljene u listu Morgenblatt), a s njim je i surađivala u izboru i prijevodu suvremene hrvatske poezije Die Stimmen der Lebenden (dio objavljen u Morgenblattu).

Svoje pjesme, novele i osvrte objavljivala je u listovima Bršljan, Almanah Društva hrvatskih književnica, Svijet sedam dana, Hrvatski ženski list, Jutarnji list, Novi ženski list, Morgenblatt.

Društvo hrvatskih književnica

Erna je bila suosnivačica Društva hrvatskih književnica, koje je osnovano početkom 1936. godine, o čemu je izvijestio Zagorkin list Hrvatica.

Nekoliko je zagrebačkih književnica ostvarilo tu ideju, koja je bila u tom, da se udruže sve žene u Hrvatskoj, koje rade na književnosti i da se stvori potrebni kontakt izmjedju njih i čitalačke publike… Osnivačice su društva željele pomoći ženskim piscima na taj način, da mladim talentima otvore put do afirmacije, da osnuju nakladu, koja će izdavati djela ženskih autora i da pomoću recitacija, sastanaka i književnih večeri upoznaju javnost s radom književnica.

Z.J.S “Društvo hrvatskih književnica”, Hrvatica, 1.6.1940., str 8.

Članice društva bile su Božena Begović (predsjednica Društva), Zdenka Jušić – Seunik, Vera Luketić, Ljerka Premužić, Janka Koch, Eva Tićak, Erna Krajač, glumice Bela Krleža, Nada Babić te sveučilištarke Manja Figenwald i Nada Findrik, ali i mnoge druge njihove suvremenice.

Ernin trag u povijesti

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Erna je radila kao bolničarka u prihvatnim postajama Crvenog križa za ratnu siročad. Bavila se i političkom djelatnošću, točnije bavila se ilegalnim promidžbenim djelatnostima partizantskog pokreta, zbog čega je 1942. godine uhićena i odvedena u logore Stara Gradiška i Lepoglava. Tamo se zadržala do 1945. godine kad je u transportu prema Jasenovcu smrtno stradala.

Izvori

Klara Pranjko, “Erna Krajač”, Hrvatski biografski leksikon online. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013., pristup 27.08.2021.

Marija Jurić Zagorka, “Erna Krajač”, Ženski list, 1.8.1935., str 5-6.

Z.J.S “Društvo hrvatskih književnica”, Hrvatica, 1.6.1940., str 8.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori