fbpx

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Alabama Monroe – glazba nadilazi kulture i razlike

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Alabama Monroe – glazba nadilazi kulture i razlike

Puno je riječi već rečeno o nepravdi učinjenoj nad kultnim kinom Europa. Najpesimističnije prognoze obistinile su se; navodna obnova prostora nije se dogodila, a zgrada Kina Europa dodijeljena je upravi KIC-a. Ipak, u seriji tekstova na portalu Beli Zagreb Grad nećemo raspravljati o tome. Naime, svake srijede i nedjelje Europa objavljuje kôd za besplatno gledanje filma u trajanju od 72 sata. Po izlasku filmova, objavljivat ćemo osvrte na posljednjih 6 iz spomenutog programa. Dodatne informacije i upute za gledanje dostupne su na poveznicama. Slijedi osvrt na film Alabama Monroe (2012).

God bless bluegrass

Alabama Monroe iznimno je precizan, dojmljiv i muzikalan film redatelja Felixa van Groeningena koji će svoju anglo stranu dodatno afirmirati filmom Beautiful boy (2018) nekoliko godina kasnije. 

Film zorno prikazuje priču o dvoje ljudi i životnim situacijama koje ih mogu približiti do iluzije o neraskidivosti veze koju su zajedno izgradili. Također vrlo realistično prikazuje i tragične situacije koje nameće život, a koje zauvijek mogu razdvojiti ljude. Njihova imena su Didier i Elise i, kako će vrijeme pokazati, između njih stoje nepremostive razlike u osobnosti, a prvenstveno na religioznom planu. Takve će razlike pasti u drugi plan iza tragične životne priče. Oni su bluegrass glazbenici, pjevaju na fluentnom engleskom, a žive u Gentu, u sjeverozapadnoj Belgiju.

Što je uopće bluegrass?

Radi se o glazbenom pravcu duboko ukorijenjenom u američku kulturnu tradiciju prošloga stoljeća. Sam naziv izveden je iz imena muzičkog sastava Billa Monroea, oca bluegrassa. S obzirom na shvaćanje nametnuto u današnjoj pop kulturi, takav muzički pravac bio bi srodan country glazbi, u nekakvom širem smislu. Bluegrass sastav podrazumijeva (kontra)bas, violinu, mandolinu ili gitaru i bendžo koji je Didierova strast.

Narativ filma doima se kao, od strane redateljeve ruke zarotiran novčić, stoga je gledatelju vrlo vjerojatno da novčić mora nekada pasti na jednu stranu. Na jednoj strani novčića pomalo je klišeizirani pristup temi ljubavne veze glazbenice i glazbenika po hollywoodskim standardima, a na drugoj od kronologije oslobođen tijek radnje koji gledatelja retrospektivnim intervencijama vraća u neke sretnije ili pak tužnije periode vrtoglave zajedničke životne priče Didiera i Elise. Audiovizualno savršeno dotjerani prijelazi između takvih prizora odvraćaju pozornost od novčića koji ostaje rotiran, a film biva spašenim od dosade i patetičnosti. Sve je zajedno popraćeno sasvim solidnim scenarijem koji je ipak ostao podložniji klišeiziranim momentima na koje smo navikli. 

Čitav sam život lud za Amerikom. To je najbolje mjesto na zemlji. Bez obzira odakle si, kad dođeš tamo, možeš početi sve ispočetka. To je zemlja sanjara.

Upravo te riječi izgovara Didier u jednom od retrospektivnih ogleda iz zajedničkog života s Elise.

Posebno upečatljiv prizor press konferencije iz 2006.

Godinama kasnije, ta iluzija naglo opada u njegovim očima zbog konzervativno motiviranih odluka američke vlade. Posebno upečatljiv ostaje prizor press konferencije emitiranoj na televiziji, iz 2006. godine, kada je George W. Bush stavio veto na prijedlog zakona o istraživanju matičnih stanica koje mogu spasiti živote.  

Doista je zanimljivo kako se ovaj film može gledati iz današnje perspektive, u doba kad je neoliberalni div na koljenima, kad vrijednosti i sanjarije o američkome snu padaju u drugi plan u očima svjetske javnosti, daleko iza motiva kao što su katastrofalni poraz SAD-a od koronavirusa i činjenice da će američki narod uskoro biti suočen s još jednim odabirom manjeg zla

Pitanja života i smrti, konzervativnih i progresivnih stajališta, religije i ateizma, ljubavi i mržnje

Neka čitatelja ne obmani ovakav zaključak da film razmatra isključivo taj fenomen, otvorena su razna druga filozofska pitanja; života i smrti, konzervativnih i progresivnih stajališta, religije i ateizma, ljubavi i mržnje.

Izvor: Kino Europa

Osvrnuo bih se i na referencu iz originalnog naziva filma (The Broken Circle Breakdown) koja upućuje na popularnu gospel pjesmu Will the Circle Be Unbroken? s početka dvadesetog stoljeća. Zaista, soundtrack filma je možda i njegov najveći adut, posut i zvjezdanom prašinom, prvenstveno zbog numere If I Needed You američkog kantautora Townesa Van Zandta.

S obzirom na sve navedeno, poruka je sasvim jasna: život je težak, ali glazba nadilazi kulture i razlike (ali i osjećaje).

Film je doživio uspjehe na mnogim europskim filmskim festivalima. Ipak, u nominaciji za Oscara za najbolji strani film, ovaj biser belgijske produkcije nije mogao parirati nevjerojatnom filmu Paola Sorrentina The Great Beauty (La grande belleza).

Film možete pogledati na poveznici do 29. travnja. Kod za besplatno gledanje i sve ostale informacije možete potražiti na Facebook i Web stranici Kina Europa.

Alen Mikec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *