Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Adelin život
Puno riječi već je rečeno o nepravdi učinjenoj nad kultnim kinom Europa. Najpesimističnije prognoze obistinile su se; navodna obnova prostora nije se dogodila, a zgrada Kina Europa dodijeljena je upravi KIC-a. Ipak, u seriji tekstova koje ćemo objaviti na portalu Beli Zagreb Grad nećemo raspravljati o tome. Donosimo vam recenzije filmova koji su dostupni na Kino Europa online platformi.
Srednjoškolske ljubavi
U filmu Adelin život (u originalu La vie d’Adele), nastalom prema strip romanu iz 2010. godine francuske spisateljice Julie Maroh, upoznajemo srednjoškolku Adèle koja ulazi u svijet ljubavi i prvih seksualnih iskustava. Dok njezine prijateljice privlače dečki, ona nakon jednog susreta s nepoznatom, i malo starijom od nje, plavokosom djevojkom njome postaje opčinjena.
Redatelj filma je Abdellatif Kechiche, poznat po naslovima Za sve je kriv Voltaire (La Faute a Voltaire, 2000.), Igre ljubavi i slučaja (L’Esquiveu, 2003.) Tajne kus-kusa (La graine et le mulet, 2007.) te dužim filmskim scenama, krupnim kadrovima i seksualnom energijom koja prožima sve njegove filmove.
Nakon susreta s plavokosom djevojskom Adèle po prvi puta odlazi u lezbijski bar gdje bolje upoznaje misterioznu Emmu, studenticu zadnje godine umjetničke akademije, te one počinju sve više vremena provoditi zajedno i ubrzo ulaze u vezu.
Za razliku od Emme, za Adèle istospolna je veza potpuno nova te ju skriva od prijatelja i roditelja, kojima govori kako su Emma i ona samo prijateljice.
Sraz svjetova
Emmini su roditelji, kao i ona, umjetnici te u potpunosti podupiru njezinu novu vezu. S druge strane, Adelina obitelj pripada tzv. srednjoj, radničkoj klasi. Razlika između ta dva svijeta najbolje je vidljiva u scenama za stolom, u različitoj hrani koja se jede u tim obiteljima, u temama razgovora koji se vode i ambicijama članova svake obitelji.
Sukob interesa i želja
Adèle družeći se s Emmom tako upoznaje i svijet umjetnosti i umjetnika. Iako je njezina želja postati odgojiteljica u vrtiću, Emma ju potiče da svoju ljubav prema književnosti usmjeri na pisanje knjiga za djecu i razvije svoju spisateljsku karijeru.
Adèle je za Emmu muza i umjetničko djelo koje želi oblikovati, no Adèle to odbija prihvatiti i ne pronalazi se u tom svijetu.
Adèle s vremenom postaje rastrgana između svojih i Emminih želja i očekivanja. Njihova veza gubi početni sjaj i zanos te se one počinju udaljavati.
Ljubav sama po sebi nije dovoljna: konačno i bolno razdvajanje Adèle i Emme nije bilo plod samo pomanjkanja strasti, nego svjetonazorskih razlika stečenih odrastanjem i iskustvima, i djelomično razlikom u godinama protagonistica.
Simbolika plave boje
Plava boja za Adèle simoblizira bijeg od dotašnjeg života, ljubav prema Emmi i novi identitet. No, kada se njihov odnos nađe pred kolapsom Emma gubi plavu boju sa svoje kose.
Ljubav i odrastanje kao univerzalna tema
Iako se u filmu radi o istospolnoj vezi, kao i u drugim filmovima coming of age žanra, radnja se bavi odrastanjem, prvim ljubavima, otkrivanjima vlastitog identiteta, ljubavnim problemima s kojima se većina ljudi u nekom trenutku svog života susretne.
Recepcija filma
Film je osvojio kritiku i publiku te dobio brojne nagrade poput Zlatne palme (koja je uručena redatelju, ali po prvi puta i glavnim glumicama Léi Seydoux i Adèle Exarchopoulos) i FIPRESCI nagrade u Cannesu 2013. godine.
Izvori:
- Adelin život. Kinoeuropa.hr
- Abdellatif Kechiche. Kinotuskanac.hr
- Bujica riječi i erosa. Kinotuskanac.hr
- Eurofilm: O odrastanju, svjetonazorima i što nas spaja i razdvaja (“Blue is the warmest color”, A. Kechiche). Ziher.hr
