fbpx

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Oslo, 31. kolovoza – Novi ‘Novi val’

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Oslo, 31. kolovoza – Novi ‘Novi val’

Puno riječi već je rečeno o nepravdi učinjenoj nad kultnim kinom Europa. Najpesimističnije prognoze obistinile su se; navodna obnova prostora nije se dogodila, a zgrada Kina Europa dodijeljena je upravi KIC-a. Ipak, u seriji tekstova koje ćemo objaviti na portalu Beli Zagreb Grad nećemo raspravljati o tome. Naime, svake srijede i nedjelje Europa objavljuje kôd za besplatno gledanje filma u trajanju od 72 sata. Po izlasku filmova, objavljivat ćemo osvrte na posljednjih 6 iz spomenutog programa. Dodatne informacije i upute za gledanje dostupne su na poveznicama. Slijedi osvrt na film Oslo, 31. kolovoza (2011).

Biseri skandinavske produkcije

Nastavljamo pratiti besplatni program kina Europa Srijedom i nedjeljom besplatno. Nakon objavljenih osvrta na filmove Alabama Monroe i Hannah Arendt, došao je red i na film Oslo, 31. kolovoza s kojim se kino Europa nadovezuje na skandinavsku produkciju već prikazanih filmova u spomenutom programu, a to su: Najsretniji dan u životu Ollija Mäkija, Ovnovi i Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju

Oslo, 31. kolovoza Norveški je film sjajnog redatelja Joachima Triera, rađen je po uzoru na film Le Feu Follet (Izgaranje, 1963.) Louisa Mallea koji se scenarijem oslanja na istoimeni roman Pierrea Drieua la Rochellea. Le Feu Follet film je iz takozvanog Francuskog novog vala, a Oslo, 31. kolovoza možemo gledati kroz prizmu hommagea tog pokreta u sedmoj umjetnosti.

La Nouvelle Vague

Francuski je to naziv za gore spomenuti pokret u filmskoj umjetnosti.

O čemu se zapravo radi?

Recimo da taj pokret predstavlja stanoviti odmak od norme dotadašnje filmske umjetnosti, a odnosi se na francuski film od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća. Prema novovalcima, redatelj ostavlja svoj jedinstveni autorski pečat izlazeći pri tom iz zadanih okvira cinéma d’adaptation (scenarističke kinematografije).

Redatelj je ovom slučaju umjetnik, a glavni alat s kojim raspolaže nije scenarij. Kadar i narativ podređeni su viziji redatelja, a takvi su filmovi u počecima često snimani sasvim skromnim budžetom upravo zbog jednostavnosti ideje; realistična tematika, dug kadar, ekspresionistički motivi, u fokusu s glavnim likom često rastrganim između netom populariziranih filozofija apsurda i egzistencijalizma.

Ukratko, to su bile temeljne promjene u shvaćanju filma kao takvog.Francuski novi val jedan je od uzora i temelja na kojem je izgrađen kasnije proslavljeni pokret New Hollywood.

Pariz – Oslo 

Kako to sve to onda izgleda translatirano na pola stoljeća kasnije, gledano kroz oči Joachima Triera?

Vrlo dojmljivo; Trier je uspio lik Alaina Leroya (Maurice Ronet) uspješno uprizoriti kroz Andersa kojega igra sjajni Anders Danielsen Lie. Anders je mladić koji se u Oslo vraća kao gotovo pa potpuno izliječeni ovisnik o narkoticima.

Nije potrebno puno vremena da gledatelj shvati da je to samo naizgled. Anders se u Oslu susreće s problemima koji se nastavljaju na period kada je njegov život bio potpuno kaotičan. U gradu gdje su mu nastanjeni svi bližnji (što će se pokazati kao otežavajuća okolnost) on pokušava naći zadnje slamke spasa i nade u životu u kojem je (kao Camusov apsurdni čovjek) izgubio gotovo pa sve nade.

Hoće li Anders naći razloga za živjeti ostaje na gledatelju za otkriti. Posebno bih istaknuo upravo posljednju scenu filma jer je pomoću nje doista lako povući paralelu s filmskim uzorom Le Feu Follet, smatram da se u tom ključnom kadru vidi ne samo razlika, već i stanovit napredak u odnosu na kako je to zamislio Louisa Mallea prije više od pola stoljeća.

Dojmljiv i upečatljiv film iznimno talentiranog redatelja.

Dinamika izmjene kadrova i motiva odgovara nešto manje prosječnom gledatelju u današnje doba nego što je to bio slučaj s publikom pred koju je stavljen francuski izvornik. Ipak, iako je napravljen po već spomenutom uzoru, film postavlja zaista neugodna pitanja o problemima koji nisu vezani isključivo uz jednu epohu ili jedan teritorij.

U prvi plan pada pitanje ovisnosti, a taj je problem doista univerzalan. Odavno je već kritika ovaj norveški biser proglasila predivnim, a to doista i je njegov glavni adut, vizualna dotjeranost, uz naravno i egzistencijalna i veoma realna pitanja ovisnosti i filozofske dvojbe o razlozima za umiranje ili nastavak života koji se često doima apsurdnim. 

Film možete besplatno pogledati na poveznici do 6. svibnja. Kod za besplatno gledanje i sve ostale informacije pronađite na Facebook i Web stranici Kina Europa.

FOTO: Kino Europa

Alen Mikec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *