fbpx

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Reality – san o bizarnom orvelovskom mikrosvijetu

Filmska recenzija iz serije filmova kina Europa: Reality – san o bizarnom orvelovskom mikrosvijetu

Puno riječi već je rečeno o nepravdi učinjenoj nad kultnim kinom Europa. Najpesimističnije prognoze obistinile su se; navodna obnova prostora nije se dogodila, a zgrada Kina Europa dodijeljena je upravi KIC-a. Ipak, u seriji tekstova koje ćemo objaviti na portalu Beli Zagreb Grad nećemo raspravljati o tome. Naime, svake srijede i nedjelje Europa objavljuje kôd za besplatno gledanje filma u trajanju od 72 sata. Po izlasku filmova, objavljivat ćemo osvrte na posljednjih 6 iz spomenutog programa. Dodatne informacije i upute za gledanje dostupne su na poveznicama dolje. Slijedi osvrt na film Reality (2012).

Matteo Garrone cijenjeni je talijanski redatelj. Film Reality donosi priču o metamorfozi stava i svjetonazora jednog običnog vlasnika ribarnice i dijela njegove obitelji zbog obrata u životu i prilike za eksponiranjem i zaradom. Film je dobitnik prestižne nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu 2012. godine.

Publicitet

Da je publicitet zapravo proces proizvodnje glamura, odavno je konstatirao John Berger u legendarnoj dokumentarnoj mini-seriji Ways of seeingsnimljenojza BBC, čiji je scenarij adaptiran u istoimenu knjigu. Publicitet, glamur i kič. U filmu Reality Mattea Garronea ti motivi nameću se od samog početka.

Praktički od prve scene, svi su zavisni popularnom Enzu, osobi koja je onih 15 minuta slaveAndya Warholea, taj publicitet koji diktira glamuru, zaslužila provođenjem punih 166 dana u kući za potrebe snimanja emisije Grande Fratello (o čijem konceptu više u nastavku). Takvo ozračje bitno djeluje i na Luciana, protagonista filma, koji se i sam prijavljuje za sudjelovanje u emisiji kako bi, osim njegovoj obitelji prijeko potrebnih novaca, i sam zaslužio djelić takvog života. Za takvu nakanu nije potreban nekakav poseban talent.

Publicitet nas nagovara na takvu transformaciju pokazujući nam ljude koji su navodno transformirani i kojima se, kao rezultat, može zavidjeti. Stanje zavisti ono je što sačinjava glamur.

Slobodno sam preveo izjavu poznatog likovnog kritičara i autora Johna Bergera iz spomenute Ways of seeing koja se, doduše, odnosi na likovnu umjetnosti i promatra publicitet kao produžetak nekadašnje tradicije vlasništva nad umjetninama. Iz tog bi se dalo zaključiti da je posljednje mučki izvučeno iz konteksta. No, u ideji Garroneovog filma Reality vidim upravo to. Naime, pokazat će se da Luciano žudi upravo za time što bitno oblikuje narativ filma koji prati njegove preparacije ali i paranoje u pripremama za život kakav najbolje opisuje izjava iz filma: S nama je danas san svake žene (Enzo). Ušao je u finale i pronašao svoju Ameriku tu u Italiji!

Riječ je o četvrtoj epizodi serijala Ways of seeing koja problematizira pitanja publiciteta i oglašavanja.

Reality televizija

Slobodno se može reći da malo tko u ovom dobu nije čuo za popularni televizijski program Big Brother (Veliki brat, Grande Fratello), takozvanog reality žanra, do prije koju godinu emitiranog i u domaćoj inačici. Podsjetimo, reality podrazumijeva priču, kako i sama riječ kaže (stvarnost), u kojoj su akteri poznati ili (barem do tada) nepoznati pojedinci u pomno simuliranim uvjetima tako da to doista i podsjeća na stvarni život. Ta priča pomno je praćena televizijskim kamerama, ponekad i neprekidno, tako da se takav privid stvarnog života dodatno pojača osjećajem autentičnosti u gledateljevim očima.

Iz spomenutog žanra izrodila se cijela paleta raznoraznih programa, tako već godinama gledatelji diljem svijeta prate pustolovine ljudi koji zajedno žive u luksuznoj kući ili na seoskom imanju, ljudi koji potražuju ljubav na ovaj ili onaj način ili recimo – brak. Navedena su samo nekoliko primjera, s kojima je autor barem relativno upoznat, sličnih inačica ima još, podrazumijeva se, jako, jako puno. Cilj teksta koji slijedi nije ukazati na razloge zašto se takav koncept već desetljećima održava iako na um smjesta padaju barem dva; već spomenuti publicitet (s glamurom kao rezultatom) i, podrazumijeva se – zarada, a sudeći barem po sadržaju javnih televizija, neoliberalni svijet ništa s takvim pozitivnim predznakom odbacuje.

George Orwell 

Ako se pesimistične prognoze mnogih obistine, u budućnosti će za popularnog britanskog spisatelja sve manje čuti, a pogotovo za djela koja izlaze iz okvira kurikuluma u školama. Upravo djelo Životinjska farma svake godine prolazi kroz ruke mnogih školaraca iako ono shvaćanje svijeta potrebno za shvaćanje tog djela dolazi ipak nešto kasnije u životu; duboko je prožeto političkim alegorijama i metaforama, baš kao i Orwellov roman 1984. Radi se o romanu distopije iz 1949. godine.

Kakve točno 1984. može imati s popularnim reality programom Big Brother?

Za početak, upravo je Orwell skovao taj termin; Veliki Brat u romanu 1984 ono je (ne)vidljivo, što okružuje i nadgleda svaku jedinku na tlu koje pripada nekom od tri fikcionalna neo-totalitarna režima proizašla iz Orewllovog pera, a koji neodoljivo podsjećaju na režime koje je Orwell redovito kritizirao, od staljinističkog SSSR-a do Commonwealtha Velike Britanije čiji je građanin bio za života.

Upravo je to on što koncept Velikog Brata čini najbizarnijim, stanari u kući konstantno su i beskompromisno promatrani, baš kao i žrtve izmišljenog režima u popularnom romanu.

Ipak, pomoću jake medijske propagande organizatora cijele emisije, stanari u popularnoj reality emisiji često se uzdižu na razinu nacionalnih heroja, baš kao što je to portretirao i Matteo Garrone u liku Enza pod čiju magiju pada i protagonist filma.

Spomenimo još da i to da je Orwellovo izričito pesimistično prikazivanje svijeta u budućnosti ostavilo duboki utisak na čitatelje u sljedećih pola stoljeća. Kao rezultat skovan je i termin orvelovski za koji Hrvatski jezični portal navodi: koji se odnosi na Orwella i na stanje tjeskobe i nemoći čovjeka pritisnutog totalitarnim režimom, svemoćnom silom vlasti i dehumanizacijom kao u romanu 1984. (2. manipulaciju činjenicama i krivotvorenje povijesnih istina u propagandne svrhe, kao u Orwellovim romanima).

Zaključak

Da se razumijemo, unatoč tome što sam publicitet i kič naveo kao motive koji se nameću na prvu, film Reality je i priča o malim ljudima. Luciano je ipak napuljski vlasnik ribarnice na tržnici s velikom obitelji, samim time okružen je ljudima poput njega; građanima koji žive težak život s nadom za bolju budućnost. Kako sam pokušao dočarati, Luciana smatram žrtvom medija, pritiska okoline i kulture općenito. Spomenimo još da je film zavidno vizualno ispeglan. Sjetni kadrovi rimskih i napuljskih krajolika u kontrastu s razuzdanim zabavama baroknog kiča neodoljivo podsjećaju motive iz filmova još jednog sjajnog talijanskog redatelja – Paola Sorrentina.

Film možete besplatno pogledati na poveznici do 13. svibnja. Kod za besplatno gledanje i sve ostale informacije na Facebook i Web stranici Kina Europa.

Alen Mikec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *