Godina dana nakon potresa u Zagrebu: ‘Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka’

Godina dana nakon potresa u Zagrebu: ‘Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka’

“Bio je to, dame i gospodo, potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru koji se 22. ožujka u 6:24 sati dogodio u Zagrebu. U 7:01 sati uslijedio je još jedan potres jačine 5,0 stupnjeva po Richteru. Treće jače podrhtavanje tla zabilježeno je u 7:41 sati, jačine 3,7 po Richteru. U nešto više od 24 sata od prvog potresa, na području grada Zagreba zabilježeno je 57 potresa. Nekoliko sati bilo je dovoljno da cijeli svijet sazna što se tog ranog jutra dogodilo u Zagrebu. Cijeli su svijet obišle slike porušenog južnog tornja katedrale, stropa bazilike u Palmotićevoj, urušeni zidovi u Đorđićevoj, mame koje u bolničkim papučama i ogrtačima nose u naručju svoju, tek rođenu djecu, na samo nekoliko stupnjeva celzijevih ispred Petrove bolnice. 

Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka, pisao je August Šenoa koji je radio na popisivanju šteta nakon potresa jačine 6,2 stupnjeva po Richteru 9. studenog 1880. godine. Dok smo, jedva svjesni sebe, u perpetualnom strahu od ponovnog kataklizmičnog scenarija i slomljenim srcem od porušenog grada i izgladnjelih i ozeblih sugrađana, pokušali slijediti upute iz stožera o postupanju u ovakvim trenucima, negdje u ostatku zemlje i svijeta – i ostala su srca pucala. Svi smo mi vukovi jedni drugima dok nas sve ne zadesi ista nesreća. Onda se, poput ovaca, skupimo u stado i bliži smo nego ikad. Do kraja dana, to je bilo jasno ne samo Zagrepčanima, nego i svima na svijetu”, upravo je ovo ulomak iz kolumne koja je nastala na isti dan kada je i nastao portal koji upravo čitate, dan nakon potresa u Zagrebu.

Jedan datum, a toliko emocija

Nemoguće je pokrenuti jedan portal usred totalnog kaosa, bez ikakvog plana, bez ikakvog rasporeda, bez ikakvog promišljanja, vodeći se isključivo čistom željom da se nešto promijeni na zagrebačkoj kulturno-umjetničkoj sceni. NE, MOGUĆE JE.

U vrijeme kad za kulturnjake i umjetnike često nije bilo niti sluha u medijima, niti sredstava u blagajnama, odlučili smo biti ti koji će biti njihov glas. Jedini koji će u moru brojeva novozaraženih, suludih i kontradiktornih mjera onih na vlasti, biti fokusirani isključivo na umjetnost i kulturu, upravo ono što je brojne ljude držalo, što ih je tješilo i davalo im nadu da će sve ipak biti bolje dok su zatvoreni u četiri zida strepili od novog podrhtavanja.

Godinu dana razgovaramo s tim istim umjetnicima i kulturnim djelatnicima. Zanima nas što njih muči. Zanima nas što za njih znači živjeti i stvarati u ovakvim uvjetima. Bez cenzure. Bez šprance. Bez podilaženja.

Godinu dana. Svaki dan. I sve je ovo tek početak. Zato, na današnji dan, još jednom se prisjetite: GRAD SU LJUDI, a promjena kreće od nas samih.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori