fbpx

Gornjogradske coprnice: Povijest može biti veoma živopisna kada se prepriča ili odglumi na drugačiji način

Gornjogradske coprnice:  Povijest može biti veoma živopisna kada se prepriča ili odglumi na drugačiji način

Grič spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemićke dvorove i kućice gričkih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnoga čovjeka. I lavež pasa već je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesničkom kulom – bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se čudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom iščezne, ali se uskoro opet vrati vodeći za ruku drugu pojavu u tamnom plastu, a iza nje stupa treća, četvrta, peta… deseta. Oči su im svima vezane rupcima, pa koračaju nesigurno, držeći jedna drugu za ruke.

Marija Jurić Zagorka, Grička vještica
FOTO: Igor Emil Horvat

O Gornjogradskim coprnicama često se šuškaju zanimljive priče, međutim tko ste vi zapravo? 

Gornjogradske coprnice najuspješniji su projekt jedne male firme Omnes artes d.o.o. čija je djelatnost izvedbena umjetnost. Moto naše firme sadržan je u samom nazivu i znači mnoštvo svih umijeća, koje najbolje predstavljaju naši projekti Gornjogradske coprnice, Iz Zagorkina pera i najnoviji Neznane junakinje.

Osim voditeljice projekta koja je po struci povjesničarka, koja je igrom slučaja diplomirala na temi vještičarenja, imamo i mnoštvo divnih suradnica iz različitih područja, turizma, psihologije, povijesti, glume, plesa, hrvatskog jezika, povijesti umjetnosti, ligvistike, a sva ova raznolika područja odražavaju se i u našem radu.

Povijest je uvijek aktualna i može biti veoma živopisna kada se prepriča ili odglumi na drugačiji način.

Tako da je naš cilj ispričati povijesne događaje i priče malih ljudi iz prošlosti koristeći pritom pripovijedanje, glumu, ples, psihologiju i naravno scenografiju i raskošnu kostimografiju.

FOTO: Igor Emil Horvat

Možete li nam ispričati nešto više o počecima vašeg rada, kada ste započele i tko je sve pokrenuo?

Gornjogradske coprnice kao projekt postoje od 2013. godine, a počeci su bili skromni. Ideju je pokrenuo Omnes artes uz potporu Muzeja grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba. Obilasci su se isprva odvijali pod dnevnim svjetlom, bez raskošnih kostima i glumaca. No od samih početaka uz šetnju, trudili smo se ponuditi još nešto, pa je obilazak završavao u Muzeju grada Zagreba, posjetu postavu vezanom za progon vještica i kreativnom radionicom u muzeju.

Kako je vrijeme prolazilo postali smo noćna šetnja, te polako u priču pored vodičkinje uvodili i ostale glumice, koje su utjelovljavale žene čija smo imena pronašli u sudskim spisima.

Isprva smo na veoma kreativne načine slagale kostime, a tijekom godina, prvenstveno uz potporu Turističke zajednice grada Zagreba ulagali smo u kostimografiju. Od prvih sezona stavljali smo naglasak na posjetitelje i na načine kako obogatiti njihovo iskustvo, pa smo pored poklona za sudionike, uveli i posudbu vještičjih šešira u tijeku trajanja obilaska, kako bi ih što više uključili u priču. Uvođenjem likova, također smo otvorili novi prostor za interakciju posjetitelja s glumcima.

Vještice koje predvode skupinu znatiželjnika po starogradskoj jezgri grada Zagreba nije uobičajen turistički koncept… Kako ste došli do te ideje?

U gradu Marije Jurić Zagorke, motiv vještice kao jedan od simbola grada, nametnuo se sam od sebe. Mislim da naša kolegica Manuela, čak nije bila ni prva koja se dosjetila ideje o vješticama, ali imali smo sreće i bile dovoljno uporne da ovaj projekt unatoč brojnim izazovima opstane toliko godina. Motiv je zahvalan zato što se mnoge žene identificiraju kao vještice i to je figura koja je oduvijek prisutna u našim životima, od dječjih dana i bajki, tako da ljudi uvijek vole slušati o ovome.

FOTO: Igor Emil Horvat

Vidljivo je da vas je književno stvaralaštvo Marije Jurić Zagorke posebno inspiriralo. Imate li još neke upečatljive utjecaje? 

Naša izvedba Iz Zagorkina pera posvećena je priči o Zagorki koja šeće ulicama Gornjeg grada u potrazi za inspiracijom za pisanjem. No ovaj motiv prisutan je i u našim ostalim izvedbama, noćna šetnja gradom, gdje vas iznenada zaskoči neko biće iz prošlosti, povijesni lik, duh ili vještica. Pored Zagorkine mašte, nadahnula nas je i mašta i izvedba Tajni Griča, veličanstvene predstave na otvorenom ali i mistično ozračje šetnji koje izvodi naša kolegica Iva Silla.

Oni su nam bili uzori i poticaj da budemo bolji. Danas se trudimo unaprijediti našu priču, pa nam je uvijek poticaj kada sretnemo kolegica poput Josipe Purgerice, koja također pripovjedački interpretira priču o Zagrebu. I lijepo je što nas je toliko kostimiranih na ulicama, npr. naše kolegice Kolumbine. Tako da Zagreb ima stvarno mnoštvo originalnih kostimiranih tura, mnoge ovdje nisam ni spomenula. To je sjajno jer je nama poticaj da stalno radimo na poboljšanju izvedbe.

FOTO: Igor Emil Horvat

Kako izgleda jedna uobičajena noćna tura s Gornjogradskim coprnicama i po čemu se razlikuje od ostalih obilaska grada (izuzev činjenice da grupu predvode vještice)?

Razlikuje se prvenstvo po tome, što gradom hoda grupa od dvadesetak ljudi s vještičjim šeširima, tako da teško razlikujete likove iz izvedbe od sudionika. Kostimiranost svih posjetitelja stvara lijepu grupnu atmosferu, tako da imamo dojam kao da s prijateljima šetamo Gornjim gradom. Ponekad budemo nestašna grupa pa neke prolaznike i preplašimo, ali češće ipak izmamimo osmijeh. Znamo i zaplesati, pa nije neobično da vidite grupicu od dvadesetak ljudi kako pleše kolo na raskrižju, ovo ne izmišljam, stvarno to radimo. Mislim da je to naša najveća posebnost.

Također i naše glumljene scene nisu nešto što se odigrava pred sudionicima, naši posjetitelji razgovaraju s likovima, u tijeku obilaska zapravo i sami postaju dio dramske izvedbe. Također u izvedbi sudjeluju četiri osobe, tako da je to za nas kao izvođače jako lijepo iskustvo, u svakom trenutku dajemo si međusobnu potporu, zabavljamo se prije izvedbe i nakon izvedbe, pa se ta pozitivna atmosfera uvijek osjeti. Lakše je održati kvalitetu izvedbe kada se odgovornost rasporedi među više glumica.

Jesu li članovi grupa najčešće strani posjetitelji ili lokalno stanovništvo, djeca ili odrasli? 

Naši posjetitelji većinom su naši sugrađani, ali često imamo slučaj da netko npr. iz Rijeke, Križevaca ili Pitomače napravi organizirani izlet u Zagreb u posjet coprnicama. Tako da i nismo baš turistička tura kad radimo prvenstveno s domaćim ljudima. Što ima poseban štih i zapravo nas to najviše veseli. Dobne skupine koje nas posjećuju su od 5, a bilo je i mlađih posjetitelja, do 70-ak godina. Kad imamo strane grupe obično je riječ o team buldingu za neku tvrtku, koja želi zabaviti poslovne klijente ili nas angažiraju u sklopu npr. neke međunarodne konferencije.

FOTO: Igor Emil Horvat

Na koji se način građani mogu priključiti i kada je prva nadolazeća šetnja?

Gornjogradskim coprnicama možete se priključiti prijavom na info@zgc.hr, pozivom na 091 606 7770 ili nam se javiti preko naše Facebook stranice Gornjogradske coprnice. Također datume šetnji možete pronaći na našoj Facebook stranici ili stranici Turističke zajednice grada Zagreba.

Prva nadolazeća šetnja je 3.7. Iz Zagorkina pera, a u subotu 4.7. očekuje vas izvedba Gornjogradskih coprnica. Petak, subota a ponekad i nedjelja termini su kada se održavaju naše izvedbe, počinjemo u veljači i završavamo program sredinom studenog.

S obzirom na to da su vaši obilasci sve samo ne tradicionalni, sigurno imate još zanimljivih anegdota s tura…

Osim što plešemo na raskrižju s 20ak ljudi s vještičjim šeširima, imamo stvarno bogatu povijest dogodovština iza kulisa. Kad ste kostimirani na ulicama, ljudi različito reagiraju, neki se žele fotografirati a nekima se ledi krv u žilama, pa izmamimo i koji vrisak a ne samo osmjeh. Naš lik, duh plemkinje, nosi prekrasnu baroknu haljinu, ali ipak izaziva popriličan strah. U jednoj sceni naša dušica stoji na stepenicama, a kako je iznimno lijepa mnogi je zamijene za lutku, koju je eto netko ostavio na štengama, kada im ta lutka mahne, slijedi bijeg ili preplašeni uzvik, ne pretjerujem.

Kolegica je nedavno uz haljinu imala i tirkizni plašt pa je doživjela sljedeću scenu, gospođa koja je prolazila ulicom počela je vikati: Gospa! Gospa se ukazala.

FOTO: Igor Emil Horvat

U jednoj drugoj zgodi dok je naša vodičkinja prizivala duha na Markovom trgu, umjesto duha prema njoj je u jednom trenutku potrčao policajac, no shvativši kako je riječ o predstavi, srećom, zaustavio se na vrijeme. Pored anegdota bilo je i nezgoda, pa su požari bili česti na setu, zapalila nam se lubanja, kotao, stoljnjak, knjiga i to uslijed scene, pa je bilo veoma zanimljivo. A zapalile su se i same coprnice, najčešće kosa, ali buknuo je i pokoji kostim, srećom plamen nikome nije nanio ozbiljnu štetu. Mnogi su mislili kako smo sekta ili da izvodimo rituale, no to je ipak nešto rjeđe.

Naše prikaze u tamnim plaštevima, koje možete susresti na Dubravkinom putu, uspješno nagovaraju slučajne prolaznike da se uključe u izvedbu, tako da glume da bježe od njih ili grupu uvjeravaju kako su opasne. Uglavnom vidite prema opisu, baš uživamo u svojem poslu!

Nina Maria Laginja

Nina Maria Laginja

Studentica povijesti umjetnosti i hrvatskog jezika i književnosti. U slobodno vrijeme može je se pronaći za radnim stolom kako crta, piše, čita ili pak smišlja nove kreativne projekte.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *