fbpx

Grof Janko Drašković: Čovjek koji se sa 60 godina pridružio mladim preporoditeljima

Grof Janko Drašković: Čovjek koji se sa 60 godina pridružio mladim preporoditeljima

Šetnjom od Zagrebačke katedrale prema Donjem gradu stiže se u jednu od tramvajski najprometnijih ulica – Draškovićevu. Radi se o jednoj od mlađih ulica Grada Zagreba koja se proteže od križanja Vlaške, pa sve do Branimirove ulice.

Tramvaji onuda prolaze još od 1891. godine kada je ondje postojalo ugibalište, a svoju liniju Draškovićeva – Boškovićeva – Klaićeva – Zapadni kolodvor ulica je dobila 1910. godine. Četrnaest godina kasnije pruga je produžena od Boškovićeve do Branimirove, a 1931. godine u promet je puštena nova linija Draškovićeva – Ribnjak – Medveščak – Gupčeva zvijezda. Gledajući je danas tako užurbanu teško je zamisliti da su tek stotinjak godina unatrag, početkom 20. stoljeća, uz bok kondukterima za upravljačem željeznih grdosija hodali seljaci vodeći svoje mule na povodcu. Danas se ondje na povodcu može susresti samo čovjekov najbolji prijatelj pas, no tko zna što nosi budućnost. 

Unatoč svojim mladim godinama, Draškovićeva ulica zanimljivim povijesnim crticama upotpunjuje priču o prošlosti Zagreba

Prvo sustavno imenovanje donjogradskih ulica započelo je 1878. godine te je manje poznato da se Draškovićeva od Boškovićeve do Branimirove zvala Vrhovčeva ulica, prema biskupu Maksimilijanu Vrhovcu sve do 1945. godine. Zanimljivo je da su se biskup Vrhovac i grof Janko Drašković, čije ime ulica danas nosi svom svojom dužinom, osobno poznavali još iz doba Napoleonskih ratova. Prilikom posjeta hrvatsko – ugarskog kralja Franje I. Zagrebu 1818. godine, grof Drašković je pred biskupskim dvorom predvodio prigodno kolo u narodnim nošnjama u kojem su se pjevale narodne pjesme. 

Nakon potresa 1880. godine raste broj škola u metropoli – do onda je naime postojala tek jedna javna školska ustanova. Tako se 1909. godine na istočnoj strani Draškovićeve ulice otvorila nova zgrada Više djevojačke škole s Kraljevskom zemaljskom ženskom stručnom školom, a prve školske godine bilo je upisano 417 učenica.

Školska zgrada današnja je Traumatologija

Školska zgrada uoči Prvog svjetskog rata bila je korištena i kao izložbeni prostor Zagrebačkog zbora, danas Zagrebačkog velesajma, koje je od 1909. godine priređivalo izložbe i sajmove industrijskih, obrtnih i agrarnih proizvoda u svrhu potpomaganja gospodarskih i kulturnih interesa Zagreba.

Međutim, 1921. godine zgrada se predaje na uporabu Klinici za kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1948. godine postaje Traumatološka bolnica. Danas ju znamo kao Kliniku za traumatologiju. 

Janko Drašković – jedan od naših najstarijih preporoditelja

Kao što je već rečeno, Draškovićeva ulica dobila je ime prema grofu Janku Draškoviću, jednom od najistaknutijih političara i najstarijih hrvatskih preporoditelja. Titula najstarijeg dana mu je iz razloga što se sa navršenih šezdeset godina pridružio tada mladim preporoditeljma.

Rodio se 20. listopada 1770. godine u Zagrebu i premda nije stekao formalnu naobrazbu – školovao se privatno – bio je jedan od najobrazovanijih ljudi u tadašnjoj Hrvatskoj. Odlično je poznavao pravo te je uz latinski govorio još nekoliko svjetskih i slavenskih jezika. Osim brojnim europskim putovanjima, veliku količinu znanja crpio je iz bogate knjižnice svojih predaka.

Glasni protivnik naglih revolucionarnih promjena po uzoru na francusku revoluciju

Za vrijeme prvoga razdoblja preporoda, takozvanog pripremnog razdoblja, radi Napoleonskih ratova služio je u vojsci kao djelatni časnik te većinom nije boravio u domovini. Iako je dosegao čin natporučnika, 1792. godine napušta vojsku zbog bolesti, a iste godine prvi puta sudjeluje u radu Hrvatskoga sabora. Unatoč narušenom zdravlju sudjeluje u protunapoleonskim ratovima u sastavu dobrovoljačkih jedinica. Oduvijek je bio i ostao glasni protivnik naglih revolucionarnih promjena po uzoru na francusku revoluciju, a taj je stav bio i sastavni dio službene hrvatske politike. 

Nakon obnove ustavnosti 1825. godine, grof Drašković redovito je sudjelovao i u radu zajedničkog Ugarsko – hrvatskoga sabora. Ugarska je u to vrijeme već godinama pokušavala nametnuti mađarski jezik kao službeni i nastojala stvoriti veliku jedinstvenu mađarsku državu. Hrvatski sabor, a s njime i grof Drašković, branio je latinski kao službeni jezik još za vrijeme Napoleonskih ratova. Namjera je bila da se nakon prestanka ratova u Hrvatskoj izgrade moderne središnje nacionalne ustanove koje bi promovirale hrvatski jezik u štokavskom izgovoru.

Prva programska politička brošura napisana štokavskim narječjem

Drašković se stoga 1830. godine priključuje mladom naraštaju građanske inteligencije koja je svojim djelovanjem upravo polagala kamen temeljac hrvatskom nacionalnom pokretu. 1832. godine grof anonimno objavljuje prvu programsku političku brošuru napisanu štokavskim narječjem – Disertacija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem.

Djelo je nastalo uoči novoga saziva Hrvatskoga sabora i neposrednih priprema za novi zajednički Sabor u Požunu (današnja Bratislava). Za razliku od mladih pisaca Drašković ne teoretizira, nego prakticira materinji jezik onako kako je tada mogao. Disertacija je namijenjena hrvatskom političkom narodu i kao takva nastojala je sa stajališta hrvatskoga plemstva odgovoriti na mnoga goruća pitanja tadašnje politike – pitanje jezika, hrvatske samostalnosti i gospodarstva.

Prvi predsjednik Matice ilirske

Osim političkog Drašković je dao i književni doprinos u preporodu objavom domoljubnih pjesama u Danici. Izravno je sudjelovao u izgradnji institucionalne infrastrukture preporodnog pokreta – osnovao je Maticu ilirsku, danas Matica hrvatska, te je bio njezin prvi predsjednik. 

Stoga pri svojoj sljedećoj šetnji zagrebačkom špicom ne zaobiđite ulicu ovog hrvatskog velikana, polako se prošećite dok čekate sljedeći tramvaj. A ukoliko vas put nanese na križanje Đorđićeve i Draškovićeve te začujete klokotanje vode, ne brinite – to je samo potok Medveščak koji teče točno ispod vas. 

Izvori:

  • hkv. hr “Draškovićevom ulicom između uništenja i zaborava”
  • Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje Drašković Janko
  • Matica hrvatska, Kolo 3, 2007. “Grof Janko Drašković u doba uspona hrvatske preporodne politike od 1790. do 1848.” Agneza Szabo
  • Bagarić Marina “Arhitektura Zagrebačkoga zbora od 1910. do 1935.” Radovi Instituta za povijest umjetnosti 34 (2010.): 165.-180.
  • virtualna.nsk.hr
Marina Pauletić

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *