fbpx

Gustav Krklec: Umjetnička duša koja se obraćala ljudskom srcu

Gustav Krklec: Umjetnička duša koja se obraćala ljudskom srcu

Ulica Gustava Krkleca nalazi se na Španskom. Ova ulica neobičnog je polukružnog oblika i spaja istočni i zapadni dio ulice Antuna Šoljana. Ime je dobila po jednom od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, koji se rodio 1899., a umro 1977. godine. Zasigurno se pročitali barem jedno njegovo djelo, a sada pročitajte njegovu biografiju i pronađite još koji naslov njegova opusa koji bi ste željeli pročitati.

Djetinjstvo u Hrvatskom zagorju i studentsko lutanje

Gustav Krklec rodio se u Udbinji, predgrađu Karlovca, 1899. godine u obitelji Augusta i Hermine Krklec. Otac August tu je služio vojsku, a Gustav se rodio za vrijeme jednog posjeta Hermine svome suprugu.

Djetinjstvo je proveo u Maruševcu u Hrvatskom zagorju. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, ali je zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv bana Cuvaja prisiljen napustiti varaždinsku gimnaziju, te upisuje zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju. Nju je zamijenio gimnazijom na Sušaku, zbog loših ocjena, a tu je gimnaziju završio 1918. godine.

OSNOVNA ŠKOLA GUSTAV KRKLEC MARUŠEVEC Godina u kojoj se slavi 180. rođendan  obilježit će se (i) izlaskom prigodne monografije - eIvanec
Osnovna škola u Maruševcu nosi ime po Gustavu Krklecu, foto: Eivanec.com

Iste godine upisao je Visoku poljodjelsku školu u Beču, tri godine kasnije studirao je filozofiju i psihologiju u Zagrebu. Nakon toga režiju u Pragu. Tamo je asistirao Karelu Čapeku (1890-1938.). Nakon Praga otišao je u Beograd.

Međuratno razdoblje i vrijeme Drugog svjetskog rata

U Beogradu se zaposlio kao tajnik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva, od 1922. do 1924. godine, i burze u razdoblju od 1925. do 1941. godine. Bio je i urednik u nakladnom poduzeću Nolit od 1929 do 1933. godine.

O Krklecu pogledajte od 6:10 min.

Početak Drugog svjetskog rata dočekao je u Zemunu, zatim je boravio u Slankamenu, a kraj rata dočekao je u Samoboru.

Nakon rata dolazi u Zagreb, gdje je radio i živio do svoje smrti 1977. godine.

Osim profesionalnog pisanja

Kada je došao u Zagreb zaposlio se kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske i poduzeću Zora, gdje je radio do 1951. godine. Do 1954. godine radio je u Hrvatskom kolu, a zatim odlazi u mirovinu. Nakon toga djelovao je kao profesionalni pisac.

Osim pisanja, Gustav Krklec bio je i predsjednik Matice hrvatske (1950-1954.), predsjednik Društva književnika Hrvatske (1964., 1974.-1976.) i Saveza književnika Jugoslavije (1975.). Od 1951. godine bio je redoviti član JAZU.

Ulazak u svijet pisanja

Sklonost prema pisanju Krkelc je pokazao još kao gimnazijalac, kada je 1915. godine u časopisu Kopriva objavljena njegova kajkavska humoreska. Prva objavljena pjesma bila mu je 1918. godine u časopisu Književni jug, a zvala se Put kroz noć.  Za njegove početke bitna je i 1919. godina kada zajedno sa A.B. Šimićem i Nikolom Miličevićem osnovao književni časopis Juriš. Iste godine u Zagrebu mu je izdana i prva pjesnička zbirka Lirika.

Bibliofil. Gustav Krklec: Lirika
foto: bibliofil.hr

Krklec se okušao i u pisanju drama. Njegova jedina drama, Grobnica, tiskana je 1919. godine u časopisu Scena, ali nikada nije doživjela praizvedbu. Isto tako napisao je jedini roman Beskućnici, 1921. godine, koji nije imao značajnijeg odjeka kritike i čitalačke publike.

Zreli autor

No, velik odjek doživjela je njegova druga pjesnička zbirka Srebrna cesta, objavljena 1921. godine, i drugo izdanje 1928. godine.

Tu su još i zbirke Nove pjesme (1923.), Ljubav ptica (1926.), Izlet u nebo (1928.), San pod brezom (1940.), Darovi za bezimenu (1942.) i Tamnica vremena (1944.).

Jesenji motiv

Jesen u Zagreb posve tiho došeta
u papučama bez peta.
Tek okom trepneš, a već su njeni puti
zasuti lišćem što žuti.
Ćilim se rujni pred njom podatno pruža
satkan od uvelih ruža.
I tko je sretne, namah tražiti stane
mahnito minule dane.
I ja ih tako u lišću tražim i ištem
pred žutim sveučilištem.
Pado sam i ja tu, da bješe milota,
na ispitima života.
Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu
s rukom u praznome džepu.
Jer negdje u suncu, teška, još neobrana
i moja se svija grana.

medium.com

Osim zbirki, Krklec se istaknuo pisanjem epigrama koji su bili rijetka forma u hrvatskoj književnosti. Pisao je i feljtone, pod pseudonimom Martin Lipnjak, u kojima je opisivao i kritizirao ljude, događaje i vrijeme u kojem je živio. Primjer tih feljtona su Lica i krajolici, Pisma Martina Lipnjaka iz provincije i Noćno iverje.

Pisma Martina Lipnjaka iz provincije
foto:antikvarijat-bono.com

Pišući feljtone opisivao je i krajolike, što se pokazalo kao zanimljiva putopisna proza, primjerice Izlet u Hrvatsko zagorje, Zagorje u snijegu, Razgovor u Trakošćanu, Nema Zagreba bez Gornjeg grada i Zapis iz Senja.

Pjesnik, feljtonist, ali i prevoditelj te autor za djecu

Krklec je bio i prevoditelj. Prevodio je sa slovenskoga, ruskoga, njemačkoga i češkoga jezika, pri čemu su najpoznatiji njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta.

Pod starije dane pisao je i pjesme za djecu koji je objavljivao u časopisu Radost, kojemu je bio jedan od utemeljitelja.

Radost
foto: katalog.kgz.hr

Objavljene su mu i zbirke dječjih pjesama, Put u životTelegrafske basneZvonce o repuDrveni biciklMajmun i naočale i San ili java.

Stručna i društvena priznanja te ostavština

Tijekom života dobio je mnoga stručna i društvena priznanja, a među njima i 1969. godine Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor. Povodom stote obljetnice njegova rođenja 1999. godine Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavili su na njegovu rodnu kuću u Maruševcu spomen ploču.

Ostavština Gustava Krkleca čuva se izdvojenoj zbirci Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović u Varaždinu i u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu, dok Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu također čuva dio Krklecove književne ostavštine.

Priču o Krklecu završavao njegovim riječima o svom stvaralaštvu.

Ja nikada nisam htio da pjevam ni pticama, ni zvijerima, ni stablima, ni talasima morskim, već srcu ljudskom, i tražio sam ritam, riječ i zvuk za to, za takvo srce, meni uvijek blizo i srodno, a ipak tako svoje, tako zagonetno. I kad to srce nije razumjelo jedan glas, ja sam, na svojoj svirali, – ne na harfi ili na liri – izvabio drugi, bliži zvuk, pastirski, ja sam pokušao da sviram svirku od pastira rodnog sela zagorskog. Nemam, dakle, niti sam imao ikad pretenzija koje su drugi, gotovo uvijek, silom, htjeli da mi nametnu. Ovaj krug, ova cjelina, ovaj splet, ovaj svijet koji sam dao, koji je sav tu, neka bude kao vrelo bar za jednu kap vode žednome, neka bude bar jedan trak svjetlosti u mraku, neka bude blagi melem, neka bude šta hoće, ali svakako će biti jedan – možda mali, ali dostižan – dio onog mene koji sam bio najbliži nedostižnome, neizmjernome.

nsk.hr/u-spomen-na-gustava-krkleca/

Izvori:

enciklopedia.hr

Hrvatski biografski leksikon online

nsk.hr

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *