fbpx

Hlapić: Najpoznatiji šegrt svih vremena ima i svoju ulicu

Hlapić: Najpoznatiji šegrt svih vremena ima i svoju ulicu

Vjerojatno bi i sam šegrt Hlapić bio iznenađen činjenicom da je dobio ni više ni manje negoli cijelu jednu ulicu. Ipak isto je tako moguće da bi se on na slavu koja traje već više od stoljeća, navikao te je prihvatio kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Ulica Šegrta Hlapića nalazi se na najjužnijem dijelu grada Zagreba, u naselju Botinec, smještenom između Blata i Sv. Klare.

U ovom naselju na periferiji, uz samu zagrebačku obilaznicu, Ulica šegrta Hlapića našla se u društvu sebi sličnih ulica pa tako spaja Ulicu Šenoine Branke s Ulicom Zlatarova zlata. Ako se nađete u blizini, uočit ćete da se nalazite u kvartu u kojem su gotovo sve ulice nazvane imenima hrvatskih književnih junaka poput Ulice Ivice Kičmanovića koja je, primjerice, smještena odmah do Hlapićeve ulice, ali i brojnih drugih.

Najpoznatiji šegrt svih vremena

Šegrt Hlapić je lik iz dječjeg romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića kojega je napisala hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić 1912. godine.

Roman je objavila godinu dana kasnije, a djelo je odmah naišlo na dobar prijem među čitateljima. Prvo izdanje ovog romana ilustrirala je poznata hrvatska slikarica Nasta Šenoa Rojc što dodatno povećava njegovu vrijednost.

U Hrvatskoj je sačuvano samo nekoliko primjeraka ovog izdanja pa ako ukoliko ste među sretnicima da ga posjedujete sigurno je da imate vrijedno djelo u svojoj književnoj kolekciji.

Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptice, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.

Ivana Brlić Mažuranić
Ivana Brlić Mažuranić. Izvor: Wikipedia

Naš šegrt kao takav zapravo je posve nestvaran lik, no sama je Ivana Brlić-Mažuranić zabilježila da su likovi šegrta Hlapića i majstora Mrkonje nastali prema stvarnim osobama koje je srela jednom prigodom na brodskom sajmu.

Hlapić – Umiljato dijete nemilog gazde

Dječak joj je, kako je sama navela, odmah zapeo za oko svojom marljivošću i veseljem, a koliko ju je zaokupilo njegovo garavo, dobra zamusano, ali nasmijano lice pokazuje i činjenica da je ponukana njime otišla vidjeti kod koga taj dječak šegrtuje. Tom prigodom je zabilježila da je majstor svojom grubošću bio u potpuno opreci sa dječakom, a nadodala je i sljedeće:

Pomislih: čudnovate li razdi­obe ljudi, ne samo na brodskoj pijaci, nego i po čitavome svijetu! Zašto ovako umiljatom djetetu ovako nemili gazda.  

Ivana Brlić Mažuranić

Ove rečenice pokazuju koliko je Ivana senzibilno doživljavala svijet oko sebe, nastojeći ga svojim pisanjem učiniti boljim mjestom.

Hlapić je da bi se uspješno nosio s ovakvo naopačke okrenutim stvarima u svijetu morao imati i sasvim posebne osobine, a koje su dodatno dobile na intenzitetu u opreci sa osobinama majstora Mrkonje kojega je opisala na idući način:

Hlapićev gospodar zvao se majstor Mrkonja, a bio je zao i strašan. Tako je bio velik da mu je glava sezala do stropa u njihovoj maloj sobi. Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena. Njegov glas bio je tako jak i krupan kao u medvjeda.

Ivana Brlić Mažuranić

Što se dogodilo s Hlapićem?

Hlapić je pobjegao od majstora Mrkonje zbog njegova tvrda srca te se upustio u  pustolovinu opasan mudrošću, dobrotom i hrabrošću.

Na svom putovanju Hlapić je u Bundaševu društvu pomogao svima kojima je pomoć bila potrebna. Svoje je putovanje završio tako što je napravio puni krug pri čemu se polazišna točka njegova putovanja bitno izmijenila jer kuća od koje je pobjegao i kuća u koju se vratio nije bila više ista iako je stajala na istom mjestu.

Najveća promjena se dogodila u majstorovom srcu koje je sada bilo spremno na otvaranje i primanje, a što je bio i preduvjet sretnog završetka knjige.

Ipak, Ivana Brlić-Mažuranić svoje djelo ne završava činom Hlapićeva povratka kuću već daje i epilog, iz kojega saznajemo da su  Hlapić i Gita narasli i vjenčali se te sretno živjeli sa svojom djecom i šegrtima.

Na ovaj je način Ivana kao pisac uspjela intervenirati u svijet čineći ga boljim mjestom i ostvarujući svoj cilj potvrđujući tako izreku Edwarda Lyttona o peru kao moćnom oružju.

Hlapićeva popularnost danas

Roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića doživio je prijenose u različite medije, a široj javnosti najpoznatije su njegove filmske adaptacije zbog dominacije filma kao najprisutnijeg i najpopularnijeg medija današnjice.

Animirana dramatizacija Hlapića zbila se u disneyevskoj maniri 1997. godine, u režiji Milana Blažekovića, u kojoj je maleni šegrt pretvoren u miša.

Igrano-fimska adaptacija iz 2013., u režiji Silvija Petranovića, prekinula je u nekoliko zadnjih naraštaja dominantu Blažekovićevu viziju Hlapića koji je ovdje svojom pojavom ostao vjeran izvorniku. Ipak mali će gledatelji i  u ovoj adaptaciji dobiti nešto drugačiju, idiličnu vizuru stvarnosti koja odudara od realne slike svijeta kojom se Hlapić kreće, a koji je svojom grubućom bio temeljni pokretač rada književnice.

Neovisno o većoj ili manjoj uspješnosti dosadašnjih dramatizacija, sve su one doprinijele Hlapićevoj popularnosti zbog čega je on i danas svejednako živ kao i prije punih sto i sedam godina.  

Izvori:

Martina Protrka Štimec, Šegrt Hlapić – c’est moi.

Dubravka Zima, Stogodišnjica romana, Hrvatska revija, Tema broja: 100. obljetnica Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića.

Naslovna fotografija: Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, red. Milan Blažeković, isječak iz filma.

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *