fbpx

Hobit: Novi prijevod romana prema Tolkienovim uputama u kojem je Bilbo postao Torbar, a Shire Kotar

Hobit: Novi prijevod romana prema Tolkienovim uputama u kojem je Bilbo postao Torbar, a Shire Kotar

U rupi u zemlji živio je hobit. To nije bila gadna, prljava, vlažna rupa, puna ostataka crva i sluzava vonja, ali ni suha, gola, pjeskovita rupa, u kojoj se nema ni što jesti ni gdje sjesti. Bila je to hobitska rupa, što znači da je bila udobna.

J.R.R. Tolkien: Hobit, str. 9.

Ove su uvodne rečenice jednog od najljepših klasika fantastične književnosti za djecu – Tolkienovog Hobita, koji je objavljen 21. rujna 1937. godine, ušle među kultne književne citate, poznate širem krugu čitatelja od obožavatelja Tolkienova opusa. Mnogi su po objavljivanju romana propustili vidjeti da će to djelo postati jedan od klasika iz žanra fantastike i trebale su proći godine dok Hobit od klasične dječje knjige ne postane čudesni klasik za sve generacije. Prodaja romana znatno je porasla tijekom 1950-ih, kada je objavljen Gospodar prstenova, no tek je turbulentnih 60-ih godina Hobit postao hitom, kada su Tolkienovi likovi iz Hobita i Gospodara prstenova postali novi junaci američkih studenata. Njima je svijet hobita Bilba Bagginsa (u novom prijevodu Torbara), njegovih pustolovina i borbe protiv zlog zmaja Smauga postao svojevrsni eskapizam iz kompliciranog svijeta 60-ih godina. Bile su to godine hladnog rata te mnogih drugih složenih društveno-političkih zbivanja, a premda su američki studenti bili očarani Gospodarem prstenova, upravo je Hobit u mekom izdanju 1966. bio najprodavanija knjiga u SAD-u.

Priča o malom hobitu u velikim pustolovinama od Kotara do Gore

Bilbo Torbar miroljubivi je hobit koji uživa u svom domu u Kotaru, a jedina ambicija mu se svodi ponajviše na to da mu je želudac uvijek pun, dok su najčešća putovanja ona od kuhinje do smočnice i podruma. To se promijeni kada mu u nenadani posjet dolazi čarobnjak Gandalf s družinom od 13 patuljaka s namjerom da ga odvuku u veliku pustolovinu.

Ovo je priča o Torbaru koji je doživio pustolovinu i zatekao se kako radi i govori posve neočekivane stvari. Izgubio je poštovanje susjeda, ali dobio je…pa, na kraju ćete vidjeti je li išta dobio.

J.R.R: Tolkien: Hobit, str. 10.

Bilbo i patuljci odlaze u potragu za zmajem Smaugom i blagom koje je oteo Thorinu i njegovoj obitelji prije mnogo godina, a Thorinov je cilj vratiti svoje izgubljeno kraljevstvo u koje se uvukao zmaj. Prvu prepreku nalaze u sukobu s trolovima, koji na njihovu sreću imaju kratku pamet, a bijes im brzo eskalira te se oni potuku, a Bilbo uspješno izbjegava postati im obrokom uz Gandalfovu pomoć. Družina uzima dio njihova blaga i zaputi se prema Razdolu. Pritom ulaze u sukob s goblinima od kojih uspijevaju pobjeći, no Bilbo se izgubi te slučajno pronalazi Golumov prsten, koji će mu biti životna prekretnica, a da toga nije ni svjestan. Uskoro se upoznaje i s Golumom…

A ovdje duboko kraj tamne vode živio je stari Golum, malo i ljigavo stvorenje. Ne znam odakle je došao, tko je bio ni što je bio. Bio je Golum – mračan kao mrak, osim dva velika okrugla i blijeda oka na mršavu licu. Veslao je velikim stopalima koja su mu visjela preko ruba čuna, ali nikad nije ni namreškao vodu. Svojim blijedim očima nalik na svjetiljke tražio je slijepe ribe, koje je hvatao dugim prstima brzo poput misli.

J.R.R. Tolkien: Hobit, str. 59.

Pri karakterizaciji Goluma, kao i antagonista Smauga te goblina, orka i drugih zlikovaca, vidljivo je da su bića narušena zlom i pohlepom monstrumi i iznutra i izvana, čime se Tolkien naslanja na tipičnu crno-bijelu karakterizaciju prisutnu za bajke i razdoblje romantizma – karakter likova prenesen je i na njihovu fizičku pojavu.

Bilbo u mraku pronalazi Golumov prsten koji mu omogućuje nevidljivost i za koji je stvorenje neprirodno vezano te ga naziva moje najdraže. U igri zagnetki Bilbo pobjeđuje i slučajno otkriva moć prstena da svog nosioca učini nevidljvim te bježi pred Golumom i pridužuje se patuljcima, a uz pomoć orlova uspijevaju prijeći preko Maglenih planina i dospijevaju u kuću Beorn. Potom ih je put odveo do Mrke šume, gdje ih je zarobio kralj tamošnjih vilenjaka Thranduil, ali i iz te nevolje uspijevaju pobjeći u vinskim bačvama te uspješno dolaze do Jezer-grada. Tu se opskrbe potrebnim stvarima i krenu na planinu tražiti zmaja te vratiti oteto zlato, premda su tijekom putovanja nailazili na one koji nisu vjerovali u postojanje zmaja. Tom je referencom, prema nekim interpretacijama, Tolkien vjerojatno htio ukazati na problem moralnog relativizma, koji je uočio kako u svijetu koji ga je okruživao, tako i u djelima svojih suvremenika. Zlo postoji (zmaj) iako se nekima čini relativnim i prividnim te ne vjeruju u njegovo postojanje, a bića čiju je dobrotu narušilo zlo i pohlepa, svoju moralnu unakaženost manifestiraju i spolja, pa tako i glavni zlikovac u romanu, zmaj Smaug.

Hobit: Smaugova pustoš – izvor: Pinterest

Leži on tako, orijaški crvenozlatni zmaj i čvrsto spava, a iz čeljusti i nozdrva mu bruji i dižu se perjanice dima, ali vatra mu samo tinja u snu. Ispod njega, pod svim njegovim udovima i golemim smotanim repom, i šireći se oko njega po mračnom podu na sve strane, leže bezbrojne hrpe dragocjenosti, kovana i sirova zlata, dragulja i dragog kamenja…

Ako bismo interpretirali djelo izvan konteksta dječjeg fantastičnog romana, zmajeva pohlepa za zlatom kritika je pohlepe za materijalnim dobrima, a njoj je podlegao i sam Bilbo jer je bio uljuljan u svoj udoban život u Kotaru, ali i pri susretu sa Smaugovim zlatom, te je uloga neočekivanog putovanja tu da ga trgne iz lijenosti i uživanja u materijalnim dobrima. Pustolovina ga treba odvesti prema duhovnom rastu kroz patnju i iskušenja koja ga čekaju na putu, a također i ovladavanje vanjskim svijetom i sazrijevanje vrlina. Tolkien jasno osuđuje nepotrebno gomilanje materijalnih posjeda jer pohlepa za bogatstvom dovodi do propasti svih onih kojima je materijalno zatrovalo srce (Smaug, gradonačelnik Jezer-grada), a i sam Bilbo izgnan je iz svoje materijalne udobnosti sve dok kroz krizu nije duhovno odrastao.

Zmajevi ne znaju trošiti svoje blago, ali u pravilu znaju koliko ga imaju do zadnje unce, pogotovo nakon što su ga dugo posjedovali, a Smaug nije bio iznimka. On se pomakne i ispruži vrat da onjuši. A tada primijeti da nema pehara! Kradljivci! Vatra! Smrt! Tako nešto nije se dogodilo još otkad je stigao u Goru!Ne može se opisati koliko se razbjesnio – takav bijes vidi se samo kod bogataša koji imaju toliko da ne mogu uživati u svemu i odjednom izgube nešto što odavno imaju, ali nikad nisu ni koristili ni željeli. Bljuvao je vatru, dvorana se dimila, a srce planine se treslo. (…) Mislio je samo na jedno: kako će tražiti po cijeloj planini dok kradljivca ne uhvati, rastrga i zgnječi.

J.R.R. Tolkien: Hobit, str. 159.

Bilbo mu je uspio ukrasti zlatni pehar i kroz razgovor s njim otkriti mu slabu točku pa Smaug iz osvete odluči napasti Jezer-grad, no biva ubijen tako što ga hrabri Bard pogodi strijelom, a u završnoj bitci pet vojski protiv goblina iz Maglenih planina, velika koalicija pobjeđuje te dijele zmajevo blago na jednake dijelove, a Bilbo se vraća u svoju kuću u Kotaru.

Interpretacija romana

Neki su predlagali da se Hobit okarakterizira kao roman razvitka jer se kroz njega Bilbo razvija od osobe uskih shvaćanja u hrabru i pouzdanu osobu na koju se drugi mogu osloniti. Takav razvoj lika uklapao bi se u teoriju o načinu razvitka lika u mitovima i o avanturama epskog junaka, no malo je vjerojatno da je upravo to bila piščeva namjera. Tolkien vjerojatno nije namjeravao da se na njegovo djelo gleda alegorijski ni na koji način, unatoč tome što su neki kritičari u Hobitu vidjeli mnoštvo biblijskih referenci te ga interpretirali u skladu s tim. Sam je pisac naveo da mu se alegorija nikada nije sviđala u bilo kojim svojim manifestacijama te da Gospodar prstenova nije alegorija pa bi se stoga dalo zaključiti da to nije ni Hobit, nego isključivo fantastični roman.

Prijevodi Tolkiena na hrvatski

Hobita i trilogiju Gospodar prstenova sredinom devedesetih, u izdanju Algoritma, na hrvatski je prvi put preveo Zlatko Crnković. Preostala Tolkienova djela prevodili su, uz Crnkovića kasnije i Tatjana Pavičević (Silmarillion) i Vladimir Cvetković Sever (Nedovršene pripovijesti o Numenoru i Međuzemlju, Pripovijesti iz opasnih predjela, Hobit: anotirani, Hurinova djeca). Lani je, međutim, izdavačka kuća Lumen objavila novi hrvatski prijevod Tolkienove trilogije, a ovih dana i Hobita. Prijevod sve četiri knjige potpisuje Marko Maras, no novi hrvatski prijevod nije isprva naišao na pozitivne reakcije hrvatskih čitatelja – dapače, mnogo je prigovora zbog prevođenja imena junaka i geografskih pojmova na hrvatski jezik.

Premda na prvi pogled može izgledati čudno, uredništvo Lumena napominje da je riječ o jedinom pravom hrvatskom prijevodu Hobita, usklađenom s uputama koje je slavni pisac i najutjecajniji filolog druge polovice 20. stoljeća napisao za prevoditelje iz cijeloga svijeta moleći ih da u svojim jezicima sačuvaju jezično bogatstvo i svijet koji je stvorio.

Poučen lošim iskustvima s prvim prijevodima Gospodara prstenova na nizozemski i švedski jezik (šezdesetih godina prošlog stoljeća), u kojima su slobodno mijenjana imena likova i mjesta, Tolkien je za prevoditelje iz cijeloga svijeta sastavio opsežan leksikon imena s objašnjenjima i prijedlozima. Od prevoditelja je zatražio da se imena prevode tako da osnova bude prijevodni jezik umjesto engleskoga.

Tolkienov je leksikon imena često zakučast, ali počiva na jednome jednostavnom pravilu. Glavni jezik Međuzemlja, ‘opći jezik’, onaj kojim govore hobiti i većina drugih stanovnika, u izvorniku je engleski. Budući da u prijevodu hrvatski postaje ‘opći jezik’ umjesto engleskoga, ‘sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski’. To je osnovno Tolkienovo pravilo.

Marko Maras, prevoditelj Hobita

Zašto je Bilbo postao Torbar, a Shire Kotar?

Prezime Baggins u svojoj osnovi ima riječ bag, vreća, torba, koju govornik engleskoga osjeća vrlo živo, i zato Tolkien traži da se prezime prevede u nešto što će jednako zvučati čitatelju prijevoda. Taj zahtjev ispunjava prezime Torbar. Frodovi se rođaci šaljivo prezivaju Sackville-Baggins, s osnovom sack (vrećica, kesa), što je u prijevodu Keser-Torbar: stvarno prezime s istim značenjem. Ta prezimena nešto znače izvornim govornicima, hrvatskim ništa. Dakle, iznevjereno je osnovno autorovo pravilo: sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski.

Kada govorimo o prijevodu toponima Shire u Kotar, postoje zemljopisna imena kod kojih je trebalo uzeti u obzir njihovo značenje u engleskoj kulturi i povijesti i prevesti ih tako da hrvatski čitatelj ima sličan dojam kao engleski. Najbolji je primjer hobitska zemlja koja se u izvorniku zove Shire. Kao pojam, shire je najstariji oblik teritorijalne podjele u Engleskoj. Međutim, još su ga davno zamijenili drugi izrazi i danas je u Engleskoj prisutan samo u složenicama (npr. Yorkshire). Najstarija je hrvatska upravna podjela – podjela na županije. Ali županija je i dalje vrlo živa riječ i ne bi ostavila potreban dojam starine. S druge strane, kotar je imao sličnu sudbinu kao shire – nestao je iz službene uporabe i ostao okamenjen samo u nekim nazivima (Gorski kotar, Ravni kotari). Zato hobiti žive u Kotaru.

Imena koja za hobite nemaju značenje, nego su ih oni preuzeli iz starijih jezika i samo uskladili sa svojim pravopisom, prilagođena su prema Tolkienovoj uputi da budu u skladu s hrvatskim pravopisom. Zato nije Took, nego Tuk, nije Bree, nego Bri.

Marasov prijevod Hobita i Gospodara prstenova, zahvaljujući prevoditeljevu pomnom izučavanju Tolkienovih uputa i razumijevanju njegova izmaštanoga svijeta te dubokoj uronjenosti u povijest hrvatskog jezika, dokazuje poetološku zrelost suvremenoga hrvatskog jezika koji može iznjedriti ovakva zahtjevna lingvistička djela. Prijevodi Marka Marasa zvuče kao da je Tolkien pisao na hrvatskome, kao što oni u Francuskoj zvuče kao da je pisao na francuskome, a oni u Njemačkoj kao da je pisao na njemačkome. Marasovim prijevodom Tolkienovih remek-djela i Lumenovim projektom hrvatsko se nakladništvo vinulo u obitelj civiliziranih zemalja koje su to već davno učinile, tj. poštujući autorovu poetiku i lingvističko bogatstvo književnoga teksta, s najvećom odgovornošću istu tu priču, zavodljivo i sofisticirano, ispripovjedile na svojemu jeziku. Tolkien bi stvarno bio sretan.

Miroslava Vučić, urednica Lumena

U nastavku pogledajte intervju s ovogodišnjeg Mora knjiga s prevoditeljem Markom Marasom i doznajte mnoge druge pojedinosti o novom prijevodu neponovljiva Tokienova klasika.

Izvori:

  • J.R.R. Tolkein, Hobit, Lumen izdavaštvo, Zagreb, 2020.
  • najboljeknjige.com
  • wikipedia.org

Marijana Džalo

Marijana Džalo

Magistra edukacije povijesti i hrvatskog, osim povijesti volim glumu i njome se amaterski bavim, čitam knjige, pišem te volim istraživati Zagreb i njegovu povijesnu i kulturnu baštinu.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *