fbpx

Hrvatski pavlini: Monasi strogog i skromnog života, ali bogatog duha

Hrvatski pavlini: Monasi strogog i skromnog života, ali bogatog duha

Nanese li vas put na zagrebačku Malešnicu postoji mogućnost da ćete naići na Trg hrvatskih pavlina. Njega čine tri ulice trokutastog oblika i kružno šetalište na sjeveru koje spaja dvije ulice. Unutar Trga nalazi se i park koji nosi ime hrvatskih pavlina. Sa zapadne strane Trg se spaja s ulicom Zlatka Šulentića i s ulicom Ante Topića Mimare, a s istočne strane s ulicom Marina Tartaglie. Ukoliko na Trg dolazite s južne strane možete ući iz ulice Emanuela Vidovića, Ivana Rangera ili iz ulice Tomislava Krizmana. Ako imate dvojbe tko su točno pavlini i čime se oni bave, odvojite malo vremena i saznajte o njihovoj bogatoj povijesti.

Sam sa samim Bogom!

Red braće sv. Pavla prvoga pustinjaka je katolički monaški red. Utemeljitelj reda je sv. Pavao, pustinjak iz Egipta iz 4. stoljeća. On se uslijed progona kršćana sakrio u pustinju i u njoj proveo čitav život u molitvi i pokori. Sv. Jeronim sv. Pavla opisuje kao prvog pustinjaka. Pustinjake karakterizira život u osami i u samoći s Bogom. Sv. Pavao je svojim načinom života nadahnuo osnivanje reda pavlina, koji su za svoje geslo uzeli  Sam sa samim Bogom!

Sam red nastao je 1215. godine u Ugarskoj kada je pečuški biskup Bartol s pustinjacima po južnoj Ugarskoj i Slavoniji organizirao prve zajednice. Ostrogonski kanonik Euzebije zatražio potvrdu reda iz Rima, a legat pape Klementa V. dekretom Qui saecularia  1308. godine dao je pavlinima pravilo sv. Augustina te se ono smatra službenim početkom reda pavlina. Zatim su se proširili po Austriji, Italiji, njemačkim zemljama, Poljskoj, Švedskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu. Na vrhuncu djelovanja imali su 207 samostana u europskim zemljama, od toga njih 127 u Hrvatskoj i Ugarskoj. 

Pavlini u Hrvatskoj

Godine 1244. pavlini dolaze u Hrvatsku, točnije u mjesto Dubica. Zatim su sagradili samostan u Remetama kraj Zagreba 1278. godine, te samostan u Bačkom Monoštoru (1282.), samostan Bl. Djevice Marije u podnožju Učke (1287.), u Slankamenu (1294.) i u Gariću (1295.). U 15. stoljeću osnovali su samostan u Lepoglavi (1400.), Kamenskom (1404.), u Sv. Ani kraj Daruvara (1412.), Crikvenici (1412.), Sv. Petru u Šumi u Istri (1459.) i u Žažitnom pod Velebitom (1490). Godine 1699. Hrvatska pavlinska provincija odvojila se od Ugarske. U 17. stoljeću možemo izdvojiti izgradnju samostana u Križevcima, Sveticama i Varaždinu.

Nažalost, većina samostana stradala je za vrijeme osmanskih provala, pa su od 18. stoljeća  pavlini boravili samo u Istri i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Car Josip II. 1786. godine ukida red, a to je opjevao pisac August Šenoa u povjestici Fratarska oporuka.

Digitalne zbirke Knjižnica grada Zagreba
Fratarsku oporuku pročitajte na stranicama NSK-Digitalna zbirka

Pavlini ponovno dolaze u Hrvatsku 1972. godine i preuzimaju samostan Kamensko kraj Karlovca. Nažalost, taj samostan je opustošen i razoren 1991. godine tijekom srpske agresije, zbog čega su pavlini prisiljeni otići u Sveti Petar u Šumi. Od 1995. godine obnavljaju i vode samostane u Kamenskom i Sveticama.

Skroman život, ali bogato djelovanje

Zahvaljujući darovima plemstva dobili su velike posjede pa su svoju djelatnost proširili na gospodarsko i kulturno djelovanje. Tako su u Lepoglavi otvorili tvornicu svijeća i tvornicu papira, bogato opremljenu ljekarnu koju su vodili ljekarnici kao što su Ivan Ekkert u Sveticama, Leopold Wuezberger u Lepoglavi ili Marina Ivančića u Remetama. Poznata je u lepoglavska umjetnička radionica u kojoj su djelovali poznati umjetnici poput slikara I. K. Rangera i kipara Filipa Vidrića.

ilustracija
Djelo I.K. Rangera Starci apokalipse, 1737. godine, freska u crkvi sv. Marije u Lepoglavi
izvor: enciklopedia.hr

Početkom 16. stoljeća osnovali su gimnaziju u Lepoglavi za potrebe svoga reda. Javne gimnazije, po uzoru na isusovačke, pavlini otvaraju u Varaždinu, Križevcima i Senju. Od 1656. godine u Lepoglavi su imali studij filozofije i studij teologije od 1683. godine do 1783. godine.

Belostenec, Ivan | Hrvatska enciklopedija
Ivan Belostenec napisao je dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium 1740.godine
izvor: enciklopedia.hr

Hrvatsku kulturu i književnost obogatili su istaknuti pavlini koje svakako treba spomenuti. Leksikograf i pisac Ivan Belostenec, kajkavski pisci Tituš Brezovački, Ivan Krištolovec, Hilarion Gašparoti te povjesničari i teološki pisci Josip Bedeković Komorski, Gašpar Malečić, Krizostom Križ i drugi.

ilustracija
Tituš Brezovački napisao je komediju Diogeneš 1823. godine
izvor: enciklopedia.hr

Izvor:

  • Digitalna zbirka NSK
  • enciklopedia.hr
  • Kristijan Herceg, Obrazovanje pavlina u Hrvatskojh
  • pavlini.com
  • FOTO: Wikimedia

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *