Ida Jolić i Marin Lemić: Pišući ideju za Transformers 2 nam se javila ideja za sljedeći projekt Transformers 3

Ako prođete Ilicom pored broja 10 i Zagrebačkog plesnog centra, možete vidjeti plakate za predstave Transformeri i Transformeri 2. Nije riječ o kazališnoj adaptaciji crtića o autima koji se pretvaraju u borbene mašine, nego o predstavama nagrađivanih plesača i koreografa Ide Jolić i Marina Lemića. O lajtmotivu transformacije, simbiozi i predstavama razgovarali smo upravo s Idom i Marinom, pročitajte razgovor u nastavku!

Koja je misao vodilja za prvi dio, a koja za drugi?

Ida: U prvoj smo se predstavi odlučili baviti transformacijom tijela koja uključuje korištenje ekspresije lica i glasa jer nam je to nepoznat teritorij pa smo ga htjeli istražiti i naučiti nešto novo. Osim toga, predstava je u startu bila uvjetovana jednim elementom, a to je bila želja za plesnom improvizacijom u punom trajanju cjelovečernje predstave. Htjeli smo biti oslobođeni od fiksiranja materijala i htjeli smo da nam uvijek ostane doza nepredvidivosti u samoj izvedbi, što je dosta izazovno za jednog plesača. Predstava je nastala dosta intuitivno uz pomoć koreografskih alata i metoda za koje smo se odlučili. I tako se počeo rađati odnos između nas, iskristalizirao se koncept i evo već dvije godine igramo tu predstavu.

Drugi je dio nastao iz potrebe da nastavimo istraživati isti koncept. Smatramo da je korištenje pokreta, ekspresije i glasa dosta kompleksno samo po sebi pa smo htjeli nastaviti proces. Na to sve smo još dodali dodir kao element, a transformaciju i odnos ostavili kao glavnu misao vodilju. Međutim, zbog nedostatka vremena i nemogućih radnih uvjeta, nismo u potpunosti „zagrebli“ onako kako smo htjeli, ali nas je to natjeralo da brže donosimo koreografske odluke, što je bilo pozitivno iskustvo za neki budući rad.

U čemu se prepoznaju prvi i drugi dio? Koje su pak razlike?

Marin: U prvom i drugom dijelu radimo s istim elementima, a to su fizičko tijelo, glas i ekspresija. U drugom dijelu htjeli smo uvesti element dodira te razvijajući ideju u drugom dijelu glas nismo toliko akcentirali, ali je nastala drugačija fizikalija.

Vas dvoje ste na sceni pravi prikaz simbioze koja se uči u osnovnoj školi. Što je nužno za uspješnu suradnju na pozornici?

Ida: Nemamo neki recept za to! Nama se dogodio „klik“ na pozornici, a mislim da je tu kumovalo i prijateljstvo koje njegujemo već dugi niz godina. Poslovno se uzajamno nadopunjujemo, dok se privatno razlikujemo i slažemo istovremeno – školski primjer yinga i yanga. Mislim da naprosto dijelimo istu pozitivnu energiju i strast prema samom izvođenju na pozornici.

Marin: Poznajemo se privatno jako dugo i kao klinci radili smo zajedno na par projekata, ali nam je ovo prvi put da poslovno surađujemo zajedno. Oboje smo drugačiji u studiju i trebalo nam je vremena da se verbalno razumijemo, ali se nekako prirodno i intuitivno nadopunjujemo.

U predstavama postoji i ta svojevrsna klaunovska igra izrazima lica. Što ona pridonosi ili označava?

Ida: Izrazi se lica u predstavama manifestiraju kroz oživljavanje i korištenje mišića lica čija uporaba poprima razne prepoznatljive emocije i karaktere. Oni su odraz fizičkog stanja izazvanog plesnim materijalom: lice ima svoj pokret kao i tijelo. Igramo se s duljinom trajanja ekspresija, u prvoj ih predstavi konstantno mijenjamo, dok u drugoj iscrpljujemo jednu ekspresiju dovoljno dugo dok ona ne postane izobličena i dok se njeno značenje ne promijeni. Upotreba ekspresije pridonosi cjelokupnom plesnom vokabularu tako da ga obogaćuje.

Što za vas znači transformacija?

Ida: Transformacija za mene znači ekstremnu promjenu kroz određeni period. Ta se promjena može manifestirati u tijelu, u stanju, u karakteru, u energiji, u prostoru. Transformacija se može promatrati i kroz dvije krajnosti, ako se sagleda početak i kraj transformacije.

Marin: Transformacija je za mene otkrivanje nekih novih strana sebe koje ne poznajem ili kojih nisam svjestan, otkrivanje neke nove perspektive i učiniti je svojom.

Transformeri su zaživjeli prije pandemije i potresa, a Transformeri 2 za vrijeme spomenutih nedaća. Je li vrijeme u kojem su se predstave radile utjecalo na samu predstavu?

Ida: Okolnosti i sveopće stanje dosta su utjecali na naš rad. Transformere smo radili dva i pol mjeseca u komadu pa smo imali vremena posvetiti se procesu i istraživanju. Taj period nam je bio dragocjen, s obzirom na to da nam je to bio prvi autorski rad. Imali smo manje stresa i više vremena za pripremu, a naglasak je prvenstveno bio na procesu. Transformers 2 smo radili kraće, i to u razmacima jer smo morali odgoditi premijeru s proljeća na jesen 2020. godine zbog pandemije i potresa. Imali smo sreće da smo dobili rezidencije u Zadarskom plesnom ansamblu i u Mediteranskom plesnom centru pa smo se preko ljeta mogli upustiti u istraživanje. Na kraju se predstava realizirala tek u prosincu, što zbog korone, što zbog drugih obaveza koje su se nagomilale u isto vrijeme. Bio je to dosta stresan period oboma, ali uspjeli smo!

Hoće li biti još nastavaka?

Marin: Pišući ideju za Transformers 2 nam se javila ideja za sljedeći projekt Transformers 3, s kojim bismo nekako zaokružili i išli dalje sa istraživanjem ideja i materijala do kojih smo dosad došli.

Gdje se mogu pogledati Transformeri i Transformeri 2?

Ida i Marin: Obje se predstave mogu pogledati 4. i 5. svibnja u Zagrebačkom plesnom centru u 20 sati, pozivamo sve da nam se pridruže! Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Zagrebačkog plesnog centra ili na njihovoj službenoj stranici.

FOTO: Iva Korenčić