fbpx

Ignjat Martinović: Svećenik ateist koji je htio Francusku revoluciju dovesti u Habsburšku Monarhiju

Ignjat Martinović: Svećenik ateist koji je htio Francusku revoluciju dovesti u Habsburšku Monarhiju

Ignjat Martinović bio je znanstvenik, filozof i revolucionar te hrvatski književnik podrijetlom iz Mađarske, a rođen je u Pešti 20. srpnja 1755. godine.

Bio je franjevac te ga se smatra dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca. Bio je profesor filozofije i matematike u franjevačkom samostanu u Budimu, a radio je i kao profesor fizike na Sveučilištu u Lavovu, gdje je bio i prvi dekan tadašnjeg Filozofskog fakulteta.

Tijekom 1780. premješten je sa cijelom svojom klasom na filozofsko učilište na Brodu na Savi, gdje je predavao tijekom akademske godine 1780./1781. pa je zato u Osijeku 1781. tiskano njegovo djelo Systema universe philosophie u kojem nastoji sustavno obraditi cijelu filozofiju potkrijepljenu vlastitim stavovima. Već je tijekom 1780. – ih dobro poznavao i dijelio stavove umjerenog i radikalnog prosvjetiteljstva, a čitajući djela Voltairea, Spinoze, Holbacha, Diderota i La Mettriea počeo je maštati da ideje koje su zaživjele u Francuskoj mogu postati zbiljom i u Habsburškoj Monarhiji.

Svećenik ateist

Od 1791. počeo se baviti politikom i javno deklarirati kao ateist pod utjecajem ideja Francuske revolucije, a svoj je novi životni put objasnio riječima:

Da nije postojala u meni strast za znanošću, ostao bih zauvijek vjernik podčinjen svećenicima; razumna životinja koja ne smije i ne zna razmišljati o najvažnijim istinama.

V. Stanković Pejnović: Zamke prosvijećenog apsolutizma: slučaj Ignjata Martinovića
izvor: library.foi.hr

U svojoj se filozofiji zalagao za oslobođenje od predrasuda pa bi takva zdrava filozofija preokrenula isusovačku i svećeničku teologiju te dovela do prvobitne čistoće kršćanske religije i učila svijet toleranciji. Radio je kao savjetnik hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda II., a po njegovoj je smrti ideje Francuske revolucije pokušao prenijeti na novoga kralja Franju I. pa je tako u spisu Status Regni Hunagriae iznio plan o reformi ustava zalažući se za dvodomni sustav, uklanjanje klera iz svjetovnih službi te izjednačavanje prava svih ljudi bez obzira na vjeru i narodnost.

Organizator tajnih jakobinskih društava – revolucija je opet pojela svoju djecu

Novi je vladar, uplašen da bi zbog ideja revolucije mogao doživjeti sudbinu Luja XVI. i Marije Antoanete, počeo voditi reakcionarnu politiku pa je Ignjat Martinović osnovao dva tajna jakobinska društva 1794. u Beču, a cilj društava je bila jakobinska demokracija bez kralja, plemstva i svećenstva. Pod optužbom da je planirao podići ugarsko-hrvatsku revoluciju uhićen je te 1794. kao jakobinac i osuđen na smrt, a pogubljen je na Krvavoj poljani kraj Pešte 20. svibnja 1795. godine, time završivši poput mnogih drugih jakobinaca te još jednom potvrdivši poznatu izreku kako revolucija jede svoju djecu.

Grob Ignjata Martinovića i ostalih pogubljenih urotnika
izvor: blagamisterije.com

Izvori:

  • library.foi.hr
  • enciklopedija.hr
  • hrčak.srce.hr – V. Stanković Pejnović: Zamke prosvijećenog apsolutizma: slučaj Ignjata Martinovića, Filozofska istraživanja, Vol. 37 No 3., 2017.
Marijana Džalo

Marijana Džalo

Magistra edukacije povijesti i hrvatskog, osim povijesti volim glumu i njome se amaterski bavim, čitam knjige, pišem te volim istraživati Zagreb i njegovu povijesnu i kulturnu baštinu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *