fbpx

Maja Živanović: Rad s konjima podrazumijeva i kontinuirani rad na sebi

Maja Živanović: Rad s konjima podrazumijeva i kontinuirani rad na sebi

Iako volim životinje konje sam uvijek promatrala samo izdaleka, ali moje dijete je manje-više od početka svoje svjesnosti počelo pokazivati, iz nekog samo sebi poznatog razloga, interes prema konjima kroz koji sam i ja počela otkrivati jedan novi svijet. Upravo zahvaljujući dječjim interesima saznala sam za Projekt Jednorog čija me okosnica zaintrigirala da ga dublje upoznam. Projekt je dobio naziv prema mitskim plašljivim bićima koja imaju obličje konja s dodatkom roga na čelu, a koji podrazumijeva bavljenje konjima kroz nenasilne metode rada utemeljene na komunikaciji između čovjeka i konja.

Konj na vježbalištu (Izvor: Projekt Jednorog Facebook)

Temeljena je postavka projekta da su konji znatno kompleksnija bića negoli mi to mislimo i da imaju svoje različite karaktere. Naime, konji su društvena bića i često ih se sasvim krivo drži u izolaciji u boksovima što znači i u osami, a bavljenje njima je pokazalo da oni, kako bi bili fizički i psihički u balansu, moraju, baš kao i mi, ostvariti svoju potrebu za društvenošću. Ovaj projekt vrijedan je pozornosti jer širi znanje o prirodi ovih divnih životinja, njihovoj složenoj psihologiji i načinu komuniciranja, kao i potrebama, zbog čega sam odlučila porazgovarati s voditeljicom ovog hvale vrijednog projekta Majom Živanović.

Maja Živanović (Izvor. Sonja Kirchhoffer)

Kada se javila ljubav prema konjima i koje je prvo sjećanje koje imate na konje?

Ljubav prema konjima rodila se u ranom djetinjstvu, a prvo sjećanje koje imam na konje je upravo taj trenutak kad se rodila i ljubav na prvi pogled, kako kažu. Imala sam četiri godine i s vrtićem smo bili u posjeti zagrebačkom Hipodromu. Prolazili smo kroz jednu od štala i mene su očarali konji,  njihove prelijepe velike glave i tople oči. Oduvijek sam se osjećala doma kad sam bila blizu konja.

Maja i njezini učenici dok je vodila školu jahanja Pony Express na zagrebačkom Hipodromu 2015. (Izvor: Maja Živanović)

Mnogi ljudi vole svoje konje, pse, pa ipak svoju ljubav ne žive, ne pretvore je u posao; koji su razlozi prevagnuli da  krenete u ovaj neuobičajen posao, trenerice konja i ljudi, možda prije ljudi i konja?

Nakon što sam se zaljubila u konje moji roditelji su mene i sestru vodili na razna natjecanja da gledamo konje, na priredbe i na jahanje na ponijima. S devet godina sam upisala školu jahanja i ubrzo sam se počela natjecati u preskakanju prepona i dresurnom jahanju. Oduvijek sam sanjala o mjestu gdje će konji biti vani i rado surađivati s ljudima, to sam željela imati, to je bio dječji san, a danas ga živim. Kako je došlo do toga? Pa vjerujem kad nešto iskreno želiš da se to i ostvari, malo se umiješa i sudbina ili providnost... Kad sam bila na fakultetu ponovno sam nakon duže pauze počela dolaziti na Hipodrom. Jednog dana susrela sam vlasnicu škole jahanja, u kojoj sam i ja počela, i doznala da traži trenera. Na licu mjesta smo se dogovorile da ću raditi za nju i tako je počelo.

Majine velike ljubavi (Izvor: Projekt Jednorog Facebook)

Svaki projekt pa tako i vaš treba puno pripreme, kako je kod vas to izgledalo, kada i kako je krenuo? Je li bilo komplicirano, koliko je prošlo vremena od ideje do realizacije?

Projekt Jednorog  nastao je 2016. godine zbog šest prekrasnih konja koje smo Hana, Josipa i ja školovale tijekom dvije godine. Konji su bili namijenjeni turističkom jahanju, ali se njihov odlazak na odredište oduljio i odlučile smo uz vlasnikovo odobrenje pokrenuti mali centar za edukaciju ljudi koji žele s konjima raditi kroz razumijevanje i komunikaciju te jahati bez žvale (metalnog dijela uzde koji ide u usta konja).  To je bio plan, ali planovi najčešće budu drugačiji negoli mi zamislimo i konji su ubrzo otišli, a mi smo odlučile nastaviti s projektom na drugačiji način.

Maja u procesu rada na podizanju samopouzdanja (Izvor: Projekt Jednorog Facebook)

Jeste li još uvijek zajedno u projektu sa Hanom i Josipom? Ako jeste, na koji način surađujete, postoji li možda kakva podjela posla?

Hana je otišla u Švedsku radi posla, a Josipa u Njemačku iz istog razloga. Ostala sam ja, odlučna da se bavim s konjima i nastavim djelovanje kao podrška i kao trener ljudi i konja onima koje zanima ovakav način rada.

Hana Bobinac s Perunom (Izvor: Maja Živanović)

Ubrzo sam kupila i svog konja te počela održavati predavanja i javne treninge obrađujući razne teme koje nam pomažu u radu s konjima.  Hana, Josipa i ja još uvijek surađujemo, zajedno planiramo budućnost Projekta Jednorog i stalno razvijamo ideje.

Josipa Vranjković (Izvor: Maja Živanović)

Zajedno održavamo društvene mreže i kad su cure ovdje trudimo se organizirati neki događaj. Još smo mladi projekt, rastemo i učimo u hodu. Za mene je ljepota toga što nas je tri u projektu, u tome što svaka radu s konjima pristupa na svoj način, i time svaka u projekt donosi nešto svježe i drugačije.

U subotu 18.7. za sve ljubitelje rada s poda, prirodnog održavanja zdravlja konja , dresure i sve one koje zanima kako…

Gepostet von Projekt Jednorog am Sonntag, 12. Juli 2020

Kada se govori o jahanju onda se razgovor svodi najčešće na jahača i poduku dok konj ostaje u pozadini. Kod vas je drugačije, na vašim satima podučavate kako se brinuti o konjima, kako s njima ostvariti komunikaciju s ciljem stvaranja dublje veze između čovjeka i konja. Možete li nam pojasniti temeljne vještine i znanja koja podučavate?

Konvencionalna metoda učenja jahanja je usmjerena na to da čovjek daje signal-zadatak, a konj ga treba poslušati. Po mom mišljenju ovdje se radi o jednosmjernoj komunikaciji u kojoj konj nema pravo glasa. Ako želimo s konjem ostvariti partnerski odnos u kojemu je i njemu lijepo moramo mu dati pravo glasa, što znači da trebamo uvažiti feedback koji dobijemo od njega kad ga zatražimo da nešto učini. Kako bismo mogli razumjeti feedback trebamo razumjeti govor tijela konja, osnove njihove psihologije i komunikacije u krdu te se približiti načinu na koji oni vide i doživljavaju svijet, to su neka od znanja koje prenosim svojim učenicima. S obzirom na to da konji ne razumiju naš jezik već osjećaju našu energiju, čitaju naš govor tijela i ton glasa te razumiju i reagiraju na ono što smo ih već naučili potrebno je da ljudi to osvijeste u radu s konjima. Moji učenici uče osvijestiti sebe i svoje postupke i pokrete jednako kao i koristiti uvježbani ‘međujezik’ koji smo naučili konje te kojeg školovani konji već razumiju.

Konji na obali (Izvor: Rory Hennesey, Unsplash)

U opisu Vašeg posla i projekta piše da se zalažete za nenasilan rad s konjima, to zapravo znači da vi s konjima radite na nježan način. Možete li nam predočiti odnos grubog, a očito dominantnog načina rada u ovom poslu, i nježnog?

Iznenadili biste se kad bih vam rekla da su ljudi puno toga znali o konjima, čak je Ksenofont u 4. st. pr. Kr. napisao prvu knjigu o konjima za koju znamo, ali se znanje nažalost od industrijske revolucije počelo gubiti jer konji više nisu više bili toliko važni za opstanak i napredak čovječanstva. Svi mi jako puno dugujemo konjima jer bez njih naš svijet danas ne bi izgledao ovako kako izgleda. Zato me žalosti što danas puno jahača u sportu loše tretira svoje konje. Puno jahača smatra da ako konj odbija nešto raditi to znači da ih konj ne ‘poštuje’ ili ignorira te to rješavaju grubošću prema konju. Naš pristup traži razloge takvog ponašanja kod konja te kroz metode komunikacije želimo doznati korijen problema kako bismo ga mogli riješiti. Najčešći razlozi su nelagoda, strah i bol, a kada konju pokažemo da to razumijemo i napravimo potrebne promjene konji pozitivno reagiraju.

Maja i njezin Lino (Izvor: Projekt Jednorog Facebook)

Način na koji ja radim s konjima bazira se na komunikaciji u kojoj koristim svoj govor tijela, vizualizacije, glas i energiju tijela kao prirodna pomagala te ular na glavi konja, špagu i dugi ili kratki bič kao sekundarna pomagala. Bič i ostala pomagala nikad ne koristim da bi nanijela bol konju i time ga prestrašila i dominirala nad njim, već kako bi s njim iskomunicirala količinu njegove energije koju želim da uloži u naš rad, kako bih postavila granice ako ih je potrebno postaviti, odradila udaljenost i smjer koji želim da održava. Potrebno je biti vrlo snalažljiv i fleksibilan u takvom radu s konjima, potrebna je i puna pažnja i prisutnost jer ako ju nemate konj se ne može povezati s vama. Pomoću svih tih pomagala gradim sustav ‘međujezika’ odnosno komandi koje konj razumije i tako školujem konja. Razlika između konvencionalnih metoda i ovoga što ja radim je u tome da ja želim da konj sve razumije dok sam ja kraj njega prije nego mu sjednem na leđa i kad mu sjednem na leđa želim da on to s opuštenošću prihvaća. Za mene je to jedino fer.

Vjerujem da često radite sa životinjama koje su bile podvrgnute nasilnim metodama rada kakav je proces njihova vraćanja u ravnotežu, imate li kakav primjer iz prakse? 

Da,  to je jedna od mojih specijalnosti. Konji, kao i mi, pamte dobra i loša iskustva. Razlika je u tome što životinje ne racionaliziraju već reagiraju instinktivno. Kod konja koji su prošli traumatična iskustva u većoj mjeri se pale mehanizmi i instinkti za preživljavanje pa tako imate konja koji bježi od svega čega se boji i stalno je na rubu da ne eksplodira s takvim konjima najviše radim na samopouzdanju i opuštanju, imate i one koji iz straha i frustracija postanu agresivni, s njima je potrebno održavati granice na asertivan način, ali im također pružiti mogućnost nekog alternativnog načina rješavanja frustracije. Tu treba biti snalažljiv i dosljedan u uvođenju novih oblika reagiranja i ponašanja, imate i konje koji su se potpuno zatvorili i uopće ne žele komunicirati s čovjekom, njima je potrebno puno nježnosti i vrlo maleni zahtjevi u kojima se oni mogu opustiti i s vremenom shvatiti da su sigurni i tada se počnu polako izražavati.

Maja u opuštajućoj komunikaciji s konjem (Izvor: Maja Živanović)

Ali ne radi se ovdje samo o treningu i ‘treniranju’ ponašanja, u takvom radu s konjima idete puno dublje i mijenjate psihu konja, pomažete mu da se osjeća bolje u svom tijelu pomoću nježnih vježbi sinkronizacije pokreta s njim, disanja… konji s vremenom jedva čekaju da dođete jer se nakon rada s vama osjećaju bolje. Jedan meni jako dragi primjer bio je na samom početku mog rada, 2017. godine kada me prijateljica, ujedno i jako dobra dresurna jahačica i trenerica zamolila za pomoć oko jednog konja koji je eksplodirao kad bi došao na natjecanje. Konj je bio prilično zatvoren i u strahu , a triger za eksploziju je bio zvuk galopiranja drugih konja iza njega. Taj zvuk doveo bi ga u paniku te bi počeo juriti ne obazirući se na komande jahača. Nakon nekoliko mjeseci rada na njegovom samopouzdanju i postupnom navikavanju na zvuk galopa iza i oko njega i pomoći da se opusti u takvim trenucima Gordana (moja prijateljica) i on došli su na natjecanje i bez problema odradili cijeli program, dapače pobijedili su.

Trenerica Liz Eaton (British Horse Society), Maja Živanović i njezina prijateljica Gordana Pavić na Idolu 2017. (Izvor: Maja Živanović)

Moram naglasiti da je uz dobar rad s konjem potrebno pružiti mu što prirodniji život , a to je život na livadi i u krdu. To je za njih jedna od najboljih ‘terapija’ . Za svako liječenje traume najvažnije je strpljenje i razumijevanje da je potrebno vrijeme kako bi traume zaista zacijelile.

Budući da ste odabrali potpuno neklasično zanimanje kako izgleda vaš tipičan dan? Izgledaju li vam dani slično ili je svaki dan drugačiji? Imate li uopće neko radno vrijeme i kako ono izgleda?

Moji dani izgledaju svakako što se organizacije posla tiče. Budući da sam samohrana mama trudim se organizirati vrijeme tako da imam slobodno popodne što nije uvijek lako jer većina ljudi može trenirati u popodnevnim satima. Najčešće tijekom školske godine imam jedan do dva dana tjedno satove popodne, ostalo radim ujutro pa do 15 h.  Subote nastojim ostaviti slobodne, nedjeljom radim. Zimi je manja gužva pa se fokusiram na redovito održavanje predavanja. Ljeti radim rano ujutro ili kasno popodne zbog vrućine… Radim po dogovoru s klijentima pa i nemam neko fiksno radno vrijeme iako se trudim pratiti određeni ritam da se ne izgubim. Snalazim se, ponekad je naporno, ali radim što volim i što me usrećuje pa mi nije teško.

Ilustracija majke i djeteta (Izvor: Pixabay)

Što vam je najveći izazov s kojim ste se do sada suočili u svom poslu?

Najveći izazov mi je bio naučiti rasporediti obaveze tako da se ne premorim jer moj posao zahtijeva i psihički i fizički angažman, putovanja izvan grada i u grad, održavanje socijalnih mreža… I uz to imam i ostale svakodnevne obaveze po kući i s djetetom pa je to ponekad teško.

Je li za upis u vaše tečajeve potrebno zadovoljiti neke preduvjete poput dobi, određenog predznanja? Može li netko upisati tečaj kod vas, a da zapravo zna jahati? Kakve sve tečajeve nudite?

Za upis u moj tečaj potrebno je imati želju i ljubav. Nisam ograničila koja je gornja dobna granica, a primam djecu od pet godina u svoj program.  Najčešće provodim individualne satove jer se najviše mogu posvetiti čovjeku i konju tako. Kada imaju više iskustva radim i s grupom. Za upis u moj tečaj svejedno je da li znate jahati ili ne i da li imate iskustva s konjima ili ne jer ja uvijek poslušam želje svojih klijenata i osmislim program koji ih najbolje podržava u tome što žele. Tako pristupam svima koji dođu jahati na ranču gdje sam stacionirana, ali i sa svim svojim klijentima koji imaju svoje konje.

Komunikacija djeteta i konja (Izvor: Pixabay)

Na ranču u Ježdovcu blizu Arena Centra i u udruzi Fala na Gornjoj Kustošiji imam program za djecu od pet do devet godina koji se razlikuje od drugih programa jer su djeca u maloj četveročlanoj grupi , s njima radim polaganije i pripremam ih da budu samostalni. Radimo sve od čišćenja konja, komunikacije s konjem, brige o konju, jahanje, promatramo konje i učimo njihov govor tijela, crtamo ih i tako učimo anatomiju konja… sve na sustavan i zabavan način.

Crtež nastao tijekom jednog Majina sata (Izvor: Udruga Fala Facebook)

U Ježdovcu također primam polaznike na individualne treninge učenja jahanja i razumijevanja konja, rada s poda (dok ste pokraj konja umjesto na leđima konja), rada na slobodno s konjem (rad s konjem bez opreme), imam također program za sve one koji se žele doći opustiti s konjima kroz jednostavne aktivnosti kao što su četkanje, šetnja s konjem, interakcije s krdom. Rad s konjima na ovakav način podrazumijeva i kontinuirani rad na sebi te sam također osmislila program koji pruža mogućnost samorazvoja kroz aktivnosti s konjima.

Ranč Lipi Cavallo (Izvor: Sonja Kirchhoffer)

Za više informacija posjetite web stranicu Projekta Jednorog gdje se nalazi cjelokupna ponuda. Ponudu, također, možete pronaći na facebook profilu Projekta Jednorog.

Uz ovo stalno osmišljam predavanja i teme za javne treninge. Predavanja su najčešće u Zagrebu i neposrednoj okolici, a javni treninzi u Ježdovcu, na ranču Lipi Cavallo gdje se nalaze moji konji.

Maja sa svojim ponijem (Izvor: Sonja Kirchhoffer)

Radite i s osobama s posebnim potrebama, kakvi su učinci terapijskog jahanja kod osoba s poteškoćama prema vašem iskustvu? Ima li razlike u benefitu terapijskog jahanja kod djece i odraslih? U čemu je glavna razlika u načinu rada s osobama s poteškoćama u odnosu na ostale?

Ponekad radim i s osobama s posebnim potrebama te redovito surađujem s dvije udruge koje se time bave. Radim isključivo s djecom s posebnim potrebama te ne znam da li postoji razlika u pozitivnim učincima terapijskog jahanja između djece i odraslih s posebnim potrebama. Ja sam diplomirala pedagogiju te radim ponajviše s djecom koja nemaju fizička oštećenja već se uglavnom radi o nekim odstupanjima u socijalnim odnosima, smanjenoj koncentraciji itd. Iz iskustva sam vidjela da konji smirujuće utječu na djecu, pomažu im u zadržavanju fokusa i koncentracije, motiviraju djecu na interakciju, zabavljaju ih, čine ih hrabrijima… 

Maja s djetetom s posebnim potrebama (Izvor: Projekt Jednorog Facebook)

Konji su prekrasne životinje koje vide puno više o čovjeku nego mi, sama njihova prisutnost u smirenim uvjetima ima smirujući i pozitivan učinak na čovjeka. Kada radim s djecom s poteškoćama i posebnim potrebama najvažnije mi je da se uz mene i konja osjećaju sigurno, pa zatim da im bude ugodno, lijepo i zabavno. To je moj standard sa svom djecom s kojom radim, jedina razlika koju bi istaknula je težina zadatka koju stavljam pred djecu s posebnim potrebama, uvijek ju pažljivo prilagodim ovisno o sposobnosti djeteta, prethodnom satu, ovisno o tome kako se dijete taj dan osjeća. Uvijek želim da sva moja djeca kući otiđu dobro raspoložena, smirena i zadovoljna s novim komadićem znanja i iskustva.

Opušteno dječje druženje s konjima (Izvor: Udruga Fala Facebook)

Gdje zainteresirani za profesionalan rad s konjima mogu dobiti edukacije iz ovog područja konjarstva jer to nije smjer kojega možete upisati i završiti po zadanom nastavnom planu i programu? Vidjela sam da se neprestano usavršavate u različitim područjima, pa i u smislu primjene shiatsu masaže na konjima. Kakva su vam iskustva iz područja spomenute masaže, primjenjujete li je svakodnevno ili po potrebi? Kako konji reagiraju?

Danas postoji jako puno metoda za koje možete dobiti licencu ovisno o tome što vas konkretno zanima. Mene iskreno ne zanima samo jedna metoda, zanimaju me mnoge metode jer svakom konju i čovjeku u datom trenutku potrebno je nešto drugačije, ali više od svih metoda zanima me konj. Tko je on? Kako razmišlja i uči? Kako živi i kako želi surađivati s čovjekom? Zanima me njegova priroda i njegova srž, to je moj fakultet i moj učitelj, svi konji s kojima radim i s kojima sam radila te konji koje idem promatrati u prirodu, oni koji žive slobodno životom kakvim je živio originalni konj prije našeg uplitanja u njegov svijet. Želim ih razumjeti i to znanje podijeliti s drugima. Daleko od toga da se kontinuirano ne usavršavam, stalno idem na radionice i upoznajem sjajne ljude koji jako lijepo rade s konjima. Neke od metoda koje sam proučavala su Parelli Natural Horsemanship, Monty Roberts ‘Join UP‘, a sada sam se fokusirala na učenje o tijelu konja kako bih bolje upoznala biomehaniku konja i naučila utjecati na psihu konja kroz njegovo kretanje te se zadnjih godinu dana educiram kod Academic Art of Riding trenera.

Poduka o biomehanici konja (Izvor: Academic Art of Riding by Bent Branderup Facebook)

Shiatsu masaža mi se jako sviđa te sam prvo ja krenula na tretmane pa kad sam kupila konja i on je redovito dobivao tretmane moje suradnice i prijateljice Jele Dominis (School of Equine Shiatsu). Shiatsu masaža utječe na meridijane u našem tijelu koji su odgovorni za protok energije te je cilj shiatsu masaže učiniti ih protočnim i otkloniti blokade kako bismo bili zdravi i osjećali se dobro. Shiatsu se ne primjenjuje svakodnevno već ako imate za to potrebu (neku bol ili problem u tijelu vas ili konja, psa…) Shiatsu praktičar vam savjetuje učestalost tretmana ili ako želite nešto lijepo i dobro učiniti za sebe ili svog konja možete jednom mjesečno otići na tretman. Ja svojim konjima nastojim priuštiti jedan tretman mjesečno ili svaka dva mjeseca. Ponekad im i sama napravim opuštajući tretman jer sam završila uvodni tečaj Shiatsu masaže. Vidim da im masaža godi, a vidim i rezultate na njima, opušteniji su, mišići su im mekši i negdje gdje je bila napetost više je nema. Moj konj Lino bio je jako anksiozan te mu je masaža pomogla da se opusti kad smo mijenjali smještaj.

Shiatsu masaža na konju (Izvor: Equine Shiatsu/shiatsu za konje Facebook)

Koliko mi je poznato još nemate svoj prostor za konje i rad s njima, gdje sve radite? Gdje vas mogu naći oni koji su zainteresirani za vaše tečajeve, odnosno za konje i komunikaciju s njima?

Da tako je. Još uvijek nemam svoj prostor za konje. U potrazi sam za imanjem i kućom u blizini Zagreba gdje se želim skrasiti i uzemljiti te stvoriti svoj vlastiti životno-radni prostor.

Trenutno najviše radim na ranču Lipi Cavallo u Ježdovcu nedaleko od Arena Centra gdje ljudi dolaze k meni učiti, jahati i biti s konjima, tamo su smješteni i moj konj i poni. Surađujem s udrugom Fala na Gornjoj Kustošiji gdje svake nedjelje ujutro imam već spomenutu klincoškolicu (za djecu od pet do devet godina) te tijekom ljeta zajedno provodimo kampove 5 priča uz konjska bića i play day popodneva tijekom godine. Surađujem s udrugom Naši snovi iz Lonjice gdje već nekoliko godina školujem konje za terapijsko jahanje i terapijski rad s konjima te pomažem kad dođu djeca na jahanje. Također održavam satove na raznim imanjima i rančevima u okolici Zagreba i dalje te radim sa sportašima i rekreativcima, vlasnicima konja koji žele naučiti drugačije pristupati konjima ili trebaju pomoć oko određenog problema…

Rambo iz udruge Fala (Izvor: Udruga Fala Facebook)

Kako je živjeti od ovog posla u Hrvatskoj? Ima li razlike u količini posla sada i prije korone, jesu li te razlike velike?

Pa nije lako od toga živjeti, da me obitelj ne podržava i ne pomaže mi mislim da bi morala razmišljati o dodatnom poslu pogotovo jer kad imaš svoje konje to iziskuje dosta troškova. Tako sam i počela, radila sam u školi stranih jezika kao predavač francuskog jezika i s konjima, ali to nije bilo održivo jer sam previše izbivala od kuće, a moj sin me trebao, kao i ja njega pa sam odlučila iskušati sreću samo s konjima. Može se, mora čovjek biti fleksibilan, stalno tražiti načine i smišljati najbolju ponudu, prilagođavati se godišnjim dobima… Situacija s korona virusom nije zapravo utjecala na količinu mog posla, iako onih dva mjeseca izolacije su mi kao i ostalim trenerima onemogućili rad, ali sam zato održavala on line predavanja i osmislila nove korake za Projekt Jednorog.

Maja na svom radnom mjestu (Izvor: Maja Živanović)

Imate li podršku obitelji u izboru svog poziva i njegovom obavljanju?

Imam veliku i bezuvjetnu podršku svoje obitelji na kojoj sam beskrajno zahvalna. Oni vjeruju u mene i to me čini snažnijom i onda kad ja nemam vjere u sebe. Moji roditelji su me oduvijek podržavali i bili uz mene na natjecanjima, moj tata je počeo jahati sa mnom jer je i on oduvijek to želio naučiti te sam uz njega još kao dijete mogla istraživati svoj intuitivni pristup i uspoređivati ga sa znanjima koja je on pronašao u raznim knjigama. Moja sestra mi je velika životna podrška pa tako i u odluci da se bavim ovim poslom. Moj sin je također pun razumijevanja za naš ponekad neobičan ritam i često me prati na treninge i pomaže mi oko konja.

Planovi za skoru budućnost?

Planiram se skrasiti nedaleko od grada gdje ću imati svoj vlastiti prostor za konje i za posao koji će biti svojevrsni centar za edukaciju ljudi i konja gdje ću moći još više razviti svoj program vezan uz Projekt Jednorog, ali i neke druge projekte koji su tek u začetku. Željela bi više pisati, doprijeti do još više ljudi kroz pisanje i predavanja na kojima stalno radim.

Krenula sam i sa snimanjem inspirativnih videa u kojima mogu spojiti konje i glazbu koja je također moja strast, i koje ću uskoro objaviti, te radim na nekoliko scenarija za dokumentarce koje želim napraviti. S Hanom i Josipom radim na nekoliko ideja u vezi društvenih mreža pomoću kojih želimo približiti svoj rad i proširiti informacije i znanje na cijelu regiju izvan hrvatskih granica. Imamo puno planova, ali za sve potrebno je vrijeme i uporan rad, tako da idem polako, dan za danom za ljepšu zajedničku budućnost konja i ljudi.

Desenzibilizacija i opuštanje konja uz “strašne” i nepoznate predmete (Izvor: Maja Živanović)

Sam projekt ukazuje već kroz same svoje projektne postavke na učestalu praksu grubosti u radu s konjima. S obzirom na nove znanstvene spoznaje o konjarstvu, u kojima se u njihovom proučavanju primjenjuju dosezi psihologije jasno je da izolacija, nedostatak interakcije imaju neželjene posljedice za konje. Tako konji poput ljudi žive različite živote, negdje su ti životi ispunjeni, a negdje su, kako mi je svojevremeno rekla jedna ljubiteljica konja i pasa, toliko loši da povremena druženja s osobama kojima je stalo do njih, imaju efekt usporediv sa zrakama sunca u njihovim životima. Na nama koji volimo ove posebne životinje je samo da pokušamo, kada nam to mogućnosti dozvole, baviti se njima i biti poput zraka sunca u njihovim dobrim ili lošim životima čineći ih boljim, a osjećaj će, sigurna sam, biti uzajaman.

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *