Ivan Bjeković: Glazbu ne doživljavam kao trku ili natjecanje, već kao osobno zadovoljstvo i izraz

Ivan Bjeković: Glazbu ne doživljavam kao trku ili natjecanje, već kao osobno zadovoljstvo i izraz

Ujutro pravnik, popodne fitness trener, a navečer glazbenik. Sve je to Ivan Bjeković koji je prije samo nekoliko dana izbacio novu, moćnu baladu – Dosta je. Kako Ivan iz pravničkog odjela na dnevnoj bazi uskače u fitness trenirku te poslije toga uzima gitaru, saznat ćete u nastavku.

Pravni fakultet završio si u želji da nakon stjecanja diplome naslijediš djeda u odvjetničkoj kancelariji. No, to se nije baš tako dogodilo. Zbog čega si odlučio okrenuti jedro i krenuti drugačijim putem?

Pravo mi je utkano kroz obitelj, te je oduvijek bilo moja sfera interesa. Ugledajući se na djeda, koji je bio izvrstan odvjetnik, želio sam nastaviti odvjetničku lozu. No, životne okolnosti su me odvele u drugom smjeru. Nakon nemilih životnih okolnosti, jednostavno nisam smogao snage nastaviti tim putem, bar u tom trenutku. Sve je ukazivalo da je moje mjesto ipak na drugoj strani, ali svakako u pravu. Nakon osnovnih studija (preddiplomski studij), upisao sam specijalističke studije, smjer Privredno pravo, a u toku specijalističkih studija sam zasnovao radni odnos u osiguravajućoj kući Lovćen, dio Triglav grupe. Nakon dvije godine provedene u ovoj kompaniji, moja naredna stanica je Sekretarijat za zakonodavstvo, organ uprave koji vrši pretežno normativno-pravne poslove. No, ne želim reći da sam zauvijek zatvorio vrata odvjetničke kancelarije, jer tko zna gdje me život može odnijeti.

Danas, kao kandidat za obranu magistarskog rada, svoje obrazovanje sam usmjerio ka pravu Europske unije, što predstavlja neizbježnu budućnost Crne Gore.

Osim što si pravnik i glazbenik, ti si i fitness instruktor, a fokus ti je na uspostavljanju trajnog režima ishrane i aktivnosti. Koje su najveće zablude kada je riječ o ishrani i fizičkoj aktivnosti? Na što si najviše ponosan otkako se baviš fitnessom?

Bavljenje fitnessom vezuje se za moje dugogodišnje bavljenje košarkom, a potom i velikim uspjehom koji sam postigao u osobnoj transformaciji. Kao jedino dijete u obitelji, bio sam dobro mažen i pažen. To je imalo utjecaja i na višak kilograma. U jednom trenutku života, kada je i zdravlje počelo trpjeti moju gojaznost, odlučio sam se za radikalnu promjenu. Rezultat je izgubljenih 50 kilograma i potpuna transformacija, kako fizička, tako i psihička.

U želji da svoje iskustvo prenesem ljudima koji imaju iste probleme, počeo sam proučavati osnove fitnessa i vrlo brzo počeo raditi u lokalnoj teretani. Smatram da je najveće životno bogatstvo kada svoje znanje i iskustvo mogu podijeliti s drugima, a još veća je satisfakcija kada nekoga učinim sretnim.

Postoje različite kategorije zabluda kada je u pitanju mršavljenje, odnosno gojaznost. S jedne strane, ljudi misle da će postići uspjeh ako minimalno jedu, uopće ili na par dana. Također, tu su i mnogobrojne dijete, koje u većini slučajeva imaju jo-jo efekt: brzo se vraćaju kilogrami, a još brže dodaju novi. U skladu s tim, tendencija mog rada ogleda se u uspostavljanju redovne i zdrave ishrane i fizičke aktivnosti. Selekcija zdravih namirnica, kao i redovne fizičke aktivnosti su polazna točka ka uspjehu. Što se tiče fizičkih aktivnosti, one ne moraju biti naporne (kao što mnogi misle da čestim i napornim treninzima mogu prije završiti posao), već je cilj u tome da organizam ima redovnu i adekvatnu potrošnju prikupljene energije kroz hranu. Osim što aktiviramo čitavo tijelo, pospješujemo rad organa i rasterećujemo svoje tijelo od svakodnevnih napora i tenzija, na koje smo neizbježno osuđeni u modernom vremenu.

Prva prepreka koju prolazim sa svim klijentima jest navikavanje na postavljeni režim ishrane. Izgovori poput nemam vremena da spremim hranu su redovni, ali kod mene ne nailaze na razumijevanje. Zato uvijek stojim ispred svojih klijenata kao dokaz da je sve moguće postići, a da su odlučnost i karakter najvažniji partneri ka zdravom životu.

Definitivno sam najviše ponosan na činjenicu da uspijevam promijeniti svijest klijentima, zarobljenim u okovima brzog i poslovnog života i kada vidim osmijeh na njihovom licu izazvan postignutim rezultatima.

Glazbom se baviš od svoje 12. godine, kada si za rođendan na poklon dobio svoju prvu klasičnu gitaru. Trenutno sviraš gitaru, klavir, usnu harmoniku i saksofon. Postoji li još neki instrument koji bi volio naučiti svirati i što ti leži najprirodnije?

Slušajući razne rock i heavy metal bendove, poželio sam da budem gitarist. Moju želju je podržala tetka, a ta gitara i danas krasi moju sobu. Osim što predstavlja poseban instrument u sentimentalnom smislu, gitara i danas ima veoma važno mjesto u mom stvaralaštvu. Kao samouki glazbenik, s gitarom provodim mnogo vremena. Izučavanje tehnike i akorda zbližavali su me sve više s ovim instrumentom. Danas, kada god komponiram novu pjesmu, prvi melodijski zapis nastaje na njoj. Samim tim, gitara je moj osnovni i korijeniti instrument, od kojeg polaze sve ideje, kako stvaralačke, odnosno autorske, tako i ambicija za učenje drugih instrumenata.

Kako je glazbeno stvaralaštvo napredovalo, tako su i moje ambicije za savladavanjem pojedinih instrumenata rasle. Sviranje gitare mi je omogućilo da vrlo lako naučim i osnove klavira. Usna harmonika se idealno uklapala kao dopunski instrument za akustične svirke, pa je tako postala dio mojih nastupa. Saksofon još učim, premda, moram priznati da mi nedostaje vremena kako bih mu se više posvetio. Iako ga još nisam savladao, planiram naučiti još jedan instrument, a mislim da će naredna biti violina.

Prve korake u glazbenoj karijeri napravio si s grupom Inferno, s kojom si radio rock i heavy metal obrade, a zatim si svirao s bendovima Visoki napon, Springfield i Do bola. Koja je pozicija rock i heavy metal glazbe na području Balkana, po tvom mišljenju? Hoće li se heavy metal glazba moći uskoro probiti u radijski eter? Je li to vrsta glazbe koju slušaš i privatno?

Često se nasmijem kad pogledam tog pubertetliju, duge kose, koji nosi majice Metallice i drugih omiljenih bendova, koje i danas pretežno slušam. Nedugo po dobijanju klasične gitare, poželio sam čuti i zvuk distorzije, pa je uslijedila i kupovina električne gitare. To je bio uvod u glazbenu karijeru kroz bendove.

Što se tiče glazbe koju privatno slušam, tu se može naći šaren repertoar koji uključuje: rock, heavy metal, jazz, blues i funk. Ljubitelj sam putovanja, pa sam tako često nailazio na nove glazbene pravce i tradicionalnu glazbu. Također, volim staru ex-yu glazbu i bendove koji su krojili scenu Jugoslavije. Digitalizirani svijet nam omogućava da brzo dođemo i do manje poznatih izvođača te se spektar glazbe koju slušam vrlo lako širi.

Kada je u pitanju rock i heavy metal glazba, rekao bih da taj žanr glazbe ne godi baš svima. U tome se može i ogledati problem zašto ona nije toliko regionalno zastupljena. Nesporno je da na našim prostorima postoji mnogo kvalitetnih glazbenika koji sviraju tu vrstu glazbe, ali moramo priznati da živimo u svijetu komercijalne glazbe, a da je glazbena industrija postala veliki biznis. Ipak, nadu i vjeru u bolje dane za heavy glazbu daje pobjednička grupa Maneskin, koja je predstavljala Italiju na Eurosongu. Euforija koja vlada u glazbenoj industriji, oduševljenost nastupom ove ekipe čak i najljućih protivnika heavy zvuka, pokazuju da i takva vrsta glazbe može pokupiti veći auditorijum.

Prije samo nekoliko dana izbacio si novi singl, Dosta je, koji je ujedno i radni naziv tvog albuma prvijenca, na kojem će se naći osam pjesama, nastalih upravo u vrijeme pandemije. Kada razmišljaš o budućnosti, gdje se vidiš na glazbenoj sceni? Koji je tvoj ultimativni cilj?

Naziv singla, kao i samog albuma, simbolično naglašavaju da je bilo dosta čekanja na zaokruživanje jedne cjeline. Dugogodišnje bavljenje glazbom očigledno je čekalo povoljan trenutak da prikupim materijal i da ga konačno objavim. Vrijeme pandemije je omogućilo da se u potpunosti posvetim tom zadatku, a na tom putu su mi značajno pomogli i najbliži suradnici. Ono što grupu suradnika čini posebnom jest činjenica da su to ljudi iz obitelji i društva, pa je bilo vrlo lako doći do konačnog proizvoda. Razumijevanje i jednostavnost u transformaciji ideja u materijalni proizvod svakako daju poseban pečat albumu prvijencu.

Mogućnost izdavanja albuma u Crnoj Gori je praktično nemoguća, glazbenici se okreću zemljama regije kako bi ostvarili svoje snove. Gledajući ka budućnosti, svakako je cilj da objavim svoj album u suradnji sa izdavačkom kućom koja će imati slične ili iste vizije kao što su moje. Sebe vidim kao dio glazbene industrije, u kojoj bi svatko trebao dobiti šansu da predstavi sebe i svoj rad. Pozicioniranje na sceni i sticanje veće publike svakako stoji kao jedan od primarnih ciljeva. Ultimativni cilj ne postoji. Glazbu ne doživljavam kao trku ili natjecanje, već kao osobno zadovoljstvo i izraz. Kada bih postavio sebi ultimativni cilj, onda bih znao da negdje ima kraj. Ovako, slobodan u svom stvaralaštvu, prepuštam se neograničenim mogućnostima koje pruža glazba. Želio bih da moje pjesme dođu do publike u svim zemljama našeg govornog područja. Glazba pruža mnogo mogućnosti i smatram da je najbolja spona među ljudima. Ona ne poznaje selekcije i zbog toga je dostupna svima.

Kako gledaš na hrvatsku glazbenu scenu? I u usporedbi s drugim državama u regiji, po čemu Hrvatska prednjači? Zbog čega je upravo Hrvatska zemlja u kojoj želiš ostvariti svoju samostalnu glazbenu karijeru?

Neizbježan je utisak da je hrvatska glazbena scena veoma kvalitetna i dobro pozicionirana. Veće tržište svakako nudi mnogo više opcija. Na sceni su i dalje prisutni velikani čak i ex-yu glazbe, što ovo glazbeno područje čini jakim i konkurentim. Brojne izdavačke kuće svakako da doprinose kvalitetnijem sadržaju u utakmici u kojoj jedna upečatljiva melodija može pokupiti milijune fanova.

Ono što izdvaja hrvatsku glazbenu scenu jest činjenica da još uvijek čuva standarde kvalitete glazbe u odnosu na vrijeme koje donosi mnoge komercijalne i neukusne glazbene žanrove. Čuvanje tradicije kvalitetnog melosa svakako ima velikog značaja u razvoju kulture i glazbene scene.

Upravo zbog navedenih činjenica, smatram da je Hrvatska pogodno tlo za objavljivanje mog materijala i da će mnogi pronaći ono što vole slušati upravo u mojim pjesmama. Kombinacija popa, rocka i emotivnih tekstova svakako su nešto što karakterizira hrvatsku glazbenu scenu i po čemu je ona prepoznata u regiji. Naravno, sagledavajući to na nivou komercijalne glazbe.

Stih tvoje najnovije pjesme glasi: U životu držala me samo muzika. Možeš li uopće zamisliti svoj život bez glazbe?

Nikako. Glazba je neprestan dio moje svakodnevice. Toliko sam vezan za glazbu, da je moram slušati i kad se probudim, dok radim, pišem ili treniram. Vezanost za glazbu ide do tog nivoa da mi je ponekad neprijatno boraviti u prostoriji, a da se bar malo ne čuje, bilo ambijentalna ili nekog drugog žanra.

Glazba hrani i čisti dušu, daje inspiraciju. Znanstvenici su čak kroz niz istraživanja ustanovili da glazba ima ljekovito djelovanje. Svakodnevnica nas puni svakakvim otrovima, pa je dobro s vremena na vrijeme pročistiti organizam od takvih podražaja.

Na svojoj službenoj web stranici pišeš i blogove. Jedan mi je blog, naziva Podsjeti me što to bješe kultura, zapeo za oko. Citiram: Kultura je na ivici ponora, a narod je počeo da se zadovoljava najjeftinijim formama zabavnog programa. U takvim okolnostima, jedini tko je profitirao jeste tvorac takvog sadržaja. Postoji li, prema tebi, rješenje ovog problema?

Kapitalizam je donio surovu borbu za novcem. Jasno je da tvorcima takvog sadržaja nije bitna kvaliteta, već kvantiteta. Jedina kvaliteta na koju obraćaju pažnju jest ta da ponuda bude privlačnija širokom auditorijumu. Paralelno s kapitalizmom, stvarale su se socijalne razlike, koje su ujedno i povećavale nivo zavisti i želje da se bude neko drugi. Jeftine forme zabave donose glamur, svjetla pozornice, ali uzimaju narodu mnogo više – od pameti, svijesti, pa čak i duše.

Kao zamađijani, ljudi svoju pažnju posvećuju tuđim životima, na brzinu napisanim tekstovima, natjecanjima. Opijenost takvim sadržajem je nešto što ubija kulturu, a na nama je da se odupremo takvim programima. Odluka je na pojedincu i svatko bira sadržaj koji će konzumirati. Tu dolazimo do još jedne situacije, koju je izvrsno prokomentirao veliki mađarski kompozitor Bela Bartok: „Natjecanja su za konje, a ne za umjetnike.“ Glazba je uveliko postala jedno veliko natjecanje i to je nesporno dobra zabava i za široki auditorijum, koji nestrpljivo čeka novi krug glasanja.

Rješenje ovog problema jedino se može naći u edukaciji. Jačanje obrazovnog sistema i unaprjeđenje kulturnog ambijenta moraju biti obaveza svim društvenim faktorima.

Uz sve navedeno, radiš na stvaranju portala Muzicari.me. Po čemu će se točno taj portal izdvajati od ostalih? Koji su benefiti tog portala za druge glazbenike i koji je njegov ultimativni cilj?

Ovaj portal predstavljat će novitet u Crnoj Gori, a njegovo djelovanje zahvatit će i regiju. Zamisao je da bude baza glazbenika, svih oblika (solo, bendovi, klape, dj…) i svega onoga što jednom glazbeniku može trebati. Svako tko je zainteresiran za karijeru nekog glazbenika ili želi stupiti s njim u kontakt, brzo će doći do podataka posjetom web stranici. Pored toga, ovaj portal će objediniti regionalnu glazbenu scenu, pa će tako glazbenici iz različitih zemalja moći uspostaviti kontakt i eventualnu suradnju.

Pored glazbenika, na stranici će se naći i kompozitori, aranžeri, video producenti, glazbene organizacije, glazbeni shopovi i slično. S obzirom na to da sam pravnik, jedan dio stranice, bit će posvećen i tom segmentu.

Vjerujem da se može zaista uspostaviti prava glazbena baza kojoj će se rado svi vraćati i koja će biti osnovica mnogih lijepih projekata, kako u zemlji, tako i u regiji.

Kada bi imao najveće zvučnike na svijetu – koju bi pjesmu na njima pustio i zašto?

What a Wonderful World – Louis Armstrong. U ovom ludom vremenu i svijetu, potrebno je da se okrenemo lijepim stvarima, da cijenimo svoj život i uživamo u svakom njegovom trenutku. Mi smo tvorci vlastitog života i u skladu s tim smatram da se ova pjesma treba čuti na svakom kraju svijeta.

Nekoliko brzopoteznih:

Omiljeno mjesto u Hrvatskoj: Skradin.

Hrvatski autor ili grupa kojem ili kojima bi volio dati svoju pjesmu: Hladno pivo / Silente.

Pjesma za koju bi volio da je tvoja: Indexi – Da sam ja netko.

Posljednja pjesma na tvojoj playlisti: In This River – Black Label Society.

Dvije riječi za kraj: Samo emocija!

FOTO: Vuk Vukadinović

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori