Ivan Ivanković: Iako sam dobro funkcionirao kao prateći glazbenik, uvijek sam želio postići više od toga

Ivan Ivanković: Iako sam dobro funkcionirao kao prateći glazbenik, uvijek sam želio postići više od toga

Ivan Ivanković jedan je od ponajboljih gitarista u Republici Hrvatskoj. Više od devet godina bio je prateći glazbenik drugim bendovima, a prije nekoliko godina zaplovio je solo vodama. Prije nekoliko dana objavio je novu rock baladu, Samo tebe sanjam, koja nam je bila povod za razgovor.

Prije nego što ste ušli u solo vode, devet ste godina bili prateći glazbenik za ostale bendove. No, ulazak u solo bio je pitanje vremena, ali i odgovornosti. S kojim ste se izazovima susreli u solo karijeri, a da se to nikome nije dogodilo ili niste svjedočili takvom izazovu u drugim bendovima?

Iako sam dobro funkcionirao kao prateći glazbenik, uvijek sam želio postići više od toga, pa sam si dao priliku. Meni je sve izazov otkad sam krenuo u solo karijeru. Puno je to posla, ali nisam naišao na ‘egzotične’ situacije. 🙂

Jedno je biti prateći glazbenik, sviraš za nekog, odrađuješ studio i slično. Ako si ok, bez problema si na sceni, televiziji, u velikom bendu, samo se  treba ‘uvaliti’ u ekipu, tako to funkcionira.

Biti frontman, lice, glas i autor pjesama koje predstavljaš ljudima, na koncertima i kroz videospotove, to je druga priča. Puno kompleksnija, što tek sad vidim i postajem svjestan.

Rekli ste i kako biste za početak voljeli ići u smjeru ljubavnih balada s rock prizvukom. Mislite li da su rock balade dobitna kombinacija i siguran teren za ulazak u hrvatske glazbene vode? Što je to u rock baladama da imaju tako dug vijek trajanja? Posjetimo, upravo je Mario Vestić, autor brojnih hitova Opće opasnost, autor Vaše pjesme Bijeg od sjećanja.

Balade po mom mišljenu najlakše dopru do ljudi, bile one pop, rock…nebitno koji žanr. Lagane su za slušanje i obićno se ljudi pronađu u njima. Dobra balada je uvijek rado slušana. Mario Vestić i Ivo Rešić su napisali tu prekrasnu baladu za mene i jako sam ponosan na to. 🙂

Što se tiče Vaših stranih albuma, World in fear i Wings up high, rekli ste kako za njih više šanse imate vani, nego u Hrvatskoj. Što je s pozicijom hard-rock i heavy metal glazbe u Hrvatskoj? Gdje je zapelo i tko su “endemske vrste” koje se danas bave heavy metal glazbom u Hrvatskoj? Zašto je tom žanru danas tako teško probiti se na hrvatskoj glazbenoj sceni i što bi se moralo dogoditi da se to promijeni?

Hrvatska nije zemlja alternativne i urbane glazbe, zemlja smo zabavne glazbe. S tim da su pola naše estrade ‘u duši’ rokeri i metalci što je apsurd; Giuliano, Karan, Thompson, Pejaković, Bebek, Gibonni…svi su se oni u jednom trenutku okrenuli zabavnoj glazbi. Pa i bendovi kao Opća, Jagode, Vatra također su se prilagoditi hrvatskoj publici koja voli zabavnu glazbu.

Jednostavno nema dovoljno publike za hard rock i heavy metal i to je to. To se nikada neće promjeniti. Narodi na ovim prostorima imaju dugu tradiciju slušanja zabavne i narodne glazbe i to je u redu i to treba poštivati.

Za izvođača to znači; ili se prilagodi ili idi van ili se jednostavno ovdje nemoj profesionalno bavit glazbom.

Lijepo se glazbom baviš amaterski, sviraš u nekom lokalu za svojih 50-ak alternativnih frendova i super. Nema ništa loše u tome, ali ja na to ne pristajem. Bavim se i želim se i dalje baviti glazbom profesionalno, u Hrvatskoj, na velikim pozornicama i napravit ću što je potrebno da to ostvarim.

Nikad ne zaboravljamo grad iz kojeg smo krenuli, kaže se. Dolazite iz Grubišnog Polja, kojem ste 2019. praktički posvetili i pjesmu. Godine 2010. ste se doselili u Zagreb, s drugim ste glazbenicima obišli gotovo cijeli svijet, no – što je to što iz Grubišnog Polja stalno nosite sa sobom u srcu kamo god pošli? Biste li do kraja života voljeli živjeti u samo jednom gradu i ako da, o kojem je gradu riječ?

Nekako je najtoplije oko srca kad sam u svom rodnom kraju. Tamo su mi prijatelji, rodbina, tamo sam odrastao i tamo je sve počelo i tome se uvijek vraćam. Za poslovne apetite vezano uz glazbenu karijeru to je mala sredina, ali nikad se ne zna što se života tiče.

Koji su najbolji savjeti koji su Vam dali drugi glazbenici, a koji je najbolji savjet koji ste dali samom sebi – i slijedili ga?

Svirao sam s raznim izvođačima, pa sviraš s jednim pa za par mjeseci s drugim pa ‘vamo pa tamo…

Jednom mi je Zele Lipovača, koji mi je veliki uzor, rekao nešto u stilu: Promijenio sam puno bendova, a na kraju sam napravio svoj bend i svoje pjesme i to mi je bilo najbolje što sam uradio. Ne znam sjeća li se toga, ali hvala mu što imamo Divlje Jagode koje su i danas legendarni rock bend ovih prostora.

Tada sam ja shvatio da moram krenuti solo i početi raditi glazbu za domaću publiku. A moj savjet samom sebi bio je: naporno radi, ali ne forsiraj ako nešto ne ide.

Kada sanjarite o svom najvećem koncertu života – što zamišljate? O kojoj se našoj ili svjetskoj pozornici radi? S kojom pjesmom započinjete koncert, a s kojom završavate?

Kad sam god zamišljao svoj veliki koncert onda zamišljam da je dan, ne znam zašto, ali to mi je super! ‘Open air’ tip koncerta, na otvorenom u prirodi, u Hrvatskoj naravno, a koncert otvaram i završavam pjesmom U ovaj grad.

Vaša najnovija pjesma zove se Samo tebe sanjam. Koliko ste dugo radili na novoj pjesmi i sjećate li se trenutka kada je ona nastala?

Tako je, to je novi singl. Duje Ivić i ja smo radili na njoj nekakvih ijesec dana, a došla je vrlo spontano uz akustičnu gitaru, komad papira i olovku. Mislim da je bilo to prošle zime, jer obično balade pišem kroz zimu.

Možete li nabrojati tri stvari kojima Vas je naučila prošla godina – ili tri lijepe stvari koje su se dogodile u prošloj godini?

Inače živim skroman i pomalo povučen život i kad je bilo sve ‘u redu’ nisam izlazio, ne posjećujem javna okupljanja, kafiće vrlo rijetko…poprilično sam dosadan tip, haha.

Volim biti s obitelji kod kuće ili biti u prirodi. To bih ubrojao u ove lijepe stvari koje ste pitali. Bio sam više kod kuće, u prirodi i s obitelji. Ako baš moram neku pouku izvuči, onda bi to bilo da se bez svega osim zdravlja može. Brzo se čovjek navikne na sve.

Kako bi izgledalo prvih pet i zadnjih pet minuta filma o Vašem životu, da ga netko radi?

Haha, sumnjam da će ga itko raditi. Kao što sam rekao, živim poprilično miran život tako da sumnjam da bi takav film bio nekome zanimljiv. 🙂

Nekoliko brzopoteznih

Posljednja pjesma na playlisti: Mark Knopfler – Sailing to Philadelphia.

Posljednji koncert na kojem ste bili: Iron Maiden, Zagreb.

Posljednja pjesma koju ste odsvirali na gitari: Baš sam jučer svirao novi singl Samo tebe sanjam.

Kada ste bili mali, željeli ste biti: Poljoprivrednik.   

Da je danas zadnji dan Vašeg života, voljeli biste: Biti sa svojom obitelji.

FOTO: Mario Šarić

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori