Ivan Judaš: Zaljubio sam se u handpan čim sam ga isprobao i odmah sam znao da ga želim svirati cijeli život
Kada bi ga slučajni prolaznici vidjeli kako svira na ulici instrument koji se zove handpan, rekli bi: ‘Vidi ga, svira na peki’. Ivan Judaš otkrio nam je kakav je instrument koji svira, tko ga sve želi isprobati, ali i kakve su reakcije kada ga jednom isprobaju.
Svirač ste instrumenta koji se zove handpan, a koji su prije dvadeset godina Švicarci Felix Rohner i Sabina Schärer razvili nakon dugog istraživanja. Izrada je tajna zbog materijala i kemikalija koje se koriste za premaz, a izgleda kao NLO. Zanimljiva je i anegdota koja govori kako ste došli do instrumenta. Možete li je otkriti našim čitateljima i objasniti zašto je handpan toliko skup?
Izrada instrumenta više i nije tolika tajna s obzirom da se razvila cijela zajednica proizođača i svirača instrumenata unutar koje se otvoreno dijele informacije i znanje vezano za instrument. Dakle, danas postoje mnogi proizvođači, od kojih mnogi koriste različite materijale, ali i razne kemikalije i tehnike za premaz. Bitno je napomenuti da samo kod nas u Hrvatskoj postoje 3 proizvođača: Handpana Sasha Mihalik, VIBE Handpan i Ivan Boras i svatko od njih koristi razlličite materijale i različitu tehniku izrade instrumenta.
Mnogi ljudi si žele nabaviti instrument, ali svi koji smo to poželjeli smo se susreli sa činjenicom da je to stvarno skup sport. Razlog tome, osim visoke potražnje, je kompleksnost cijele izrade instrumenta i vještina koju to zahtijeva, a uz to, skup je i sam materijal za Handpan te aparatura i alati potrebni za njegovu izradu.
Dakle, instrument se ručno štima sa čekićem i to je proces koji zahtijeva iznimnu vještinu i poznavanje materijala. Zna se dogoditi da prilikom štimanja pukne i propadne materijal, a kada se uspješno napravi, onda je pitanje koliko je precizno naštimano, koliko dobro zvuči i koliko dugo traje ton. Ima mnogo faktora koji utječu na visoku cijenu. To je ipak malo duža tematika, ali u svakom slučaju, s obzirom na to koliko truda, energije i vremena zahtijeva izrada instrumenta, mislim da bi najjednostavniji odgovor na pitanje ‘Zašto je visoka cijena?’ bio ‘Zato što vrijedi svake lipe.‘
Da, imao sam borbe i avanture da bih nabavio instrument! Do prije par godina to je stvarno bilo dosta komplicirano i jako je bilo teško pronaći proizvođača koji već nije pretrpan sa narudžbama. Imao sam mnogo sreće što sam se upoznao sa prijateljem Jambom kod kojeg sam probao svirati handpan prije četiri godine i povezao se s raznim sviračima preko društvenih mreža.
Čim sam probao instrument, zaljubio sam se i znao sam odmah da ga želim svirati cijeli život i da kada bih ga imao, da bih si mogao nekako osigurati sve u životu.
Preko Facebooka pronašao sam jednog novog proizvođača instrumenata koji, za razliku od drugih, nije imao listu čekanja nego se instrument prodavao osobi koja prva dođe po njega po tada stvarno dosta povoljnoj cijeni. S obzirom da u tome trenutku nisam imao novaca da si ga priuštim i nekako nisam mislio da će moja nova strast biti ozbiljno shvaćena, rekao sam mami da idem za par dana u Italiju i da mi posudi novce za instrument, ili ću ih posuditi od kamatara. Imao sam možda malo krivi pristup, ali svakako je upalilo. Naravno da sam na putu u Italiju završio u busu sa 30 izbjeglica koji su se pokušavali prošvercati tamo preko slovenske granice pa smo imali stotine problema s graničnom policijom tako da je put autobusom umjesto 10 trajao 16 sati!
Uspio sam na kraju ipak doći do tamo i upoznao prekrasne ljude i kupio svoj prvi Handpan! S obzirom da mi je taj instrument u tome trenutku predstavljao slobodu, tako sam ga nazvao i na njemu su ugravirali riječ ‘Freedom’. Na povratku sam stao u Ljubljani i odmah išao malo svirati na cesti.
Za svirati handpan, potrebno je opustiti se – zaključila sam iz Vašeg intervjua za Ziher. Dakle, handpan nije štreberski instrument, već se svira osjećajem?
Tako je! S obzirom na prirodu instrumenta, sviranje handpana zahtjeva iznimnu opuštenost tijela i zglobova. U protivnom jednostavno onemogućujete razne pokrete i osjećaj koji je potreban za zavibrirati povšinu tonova, a kroz vibraciju tih površina zapravo dobivate zvuk. Ne bih osobno htio definirati handpan u takvom smislu. Dakle, u jednu ruku, handpan je instrument kao i svaki drugi. Sada postoji tek 20 godina i pristupa njemu ima onoliko koliko ima ljudi koji ga sviraju. Neka standardna tehnika sviranja još nije razvijena i još je uvijek u fazi razvijanja i istraživanja te ga svaka osoba svira na neki svoj način. Tek su se nedavno javile prve generacije učitelja instrumenta tako da dok ga svirate, svakako se dosta oslanjate na intuiciju i svoj osjećaj ako se učite sami.
Svirate ga onako kako vam se svira! Postoje ljudi koji s handpanom sviraju razne Bachove skladbe i općenito klasičnu glazbu. Ima ljudi koji sviraju jazz. Neki rade obrade poznatih pjesama i melodija, a ima ljudi koji isključivo improviziraju, ali i onih koji primjenjuju instrument u muzikoterapiji.
Osobno pristupam najviše po osjećaju pa zapamtim što sam odsvirao ako mi se svidi i kasnije pristupim malo štreberski i bolje aranžiram. Počeo sam se igrati i sa time da skladam unaprijed u programu pa skidam melodiju.
Rekli ste i da djeca nauče svirati handpan puno brže negoli odrasli. Zbog čega?
U pravilu, po mome iskustvu, do sada je bilo tako! Djeca su generalno puno opuštenija nego mi odrasli u svakome smislu i puno pravilnije dišu što dosta često izgubimo s odrastanjem. Otvorenija su za isprobati nove stvari i manje su samokritična jer za dijete je normalno da griješi dok nešto svladava. Općenito su slabija i nježnija što je super za ovaj instrument. I ono što je najbitnije, jednostavno su zaigrana!
Daš im da sviraju instrument i oduševljena su i presretna i sve im je to zakon i jednostavno iskreno guštaju u tome što rade i ne zamaraju se sa raznim glupostima kao odrasli.
Mislim da generalno i dijete i odrasla osoba mogu jednako brzo naučiti svirati instrument, samo što je meni možda puno lakše komunicirati i pristupati djeci koja su puno otvorenija, opuštenija, spontanija i iskrenija nego odrasli. Mogu se igrati s njima i učiti ih kroz igru. Jednostavno nemaju, ili imaju puno manje tih nekih psihičkih barijera i grčeva.
Svirali ste i na ulici gdje ste dali priliku mnogima da probaju svirati ovaj instrument. Koje su Vam reakcije ostale u pamćenju i dan danas?
Mnogo je reakcija koje su mi se urezale u pamćenje. Mislim da bih satima mogao pričati o tome što sam sve doživio. To je uistinu nešto što jako volim raditi i što se veže za cijelu moju osobnost i čini moj život ljepšim i ispunjenijim. Bilo je tu stvarno raznih situacija. Sviranje na cesti je jako šaroliko iskustvo. Jedna od svakako najčešćih reakcija ljudi s našeg područja je ‘Vidi ga, svira na peki’.
Bilo je situacija gdje su ljudi pucali od sreće jer su napokon imali priliku probati svirati instrument koji žele već jako dugo, a neki od njih su samo u tom trenutku kada su osjetili tu čaroliju odlučili da je to nešto čime se žele baviti u životu isto kao i ja i to mi je nešto prekrasno i drago mi je da sam mogao tome svjedočiti, a isto tako i biti ta osoba s kojom su to iskusili.
Jednom prilikom u Puli dao sam jednoj djevojčici da svira instrument i njena majka je bila jako dirnuta i rasplakala se od sreće i odlučila je kupiti instrument jer je ispalo da joj je kćerka autistična i koliko sam shvatio, to je bio jedan od rijetkih trenutaka gdje se stvarno oslobodila i osjećala sigurno s nekim tko je potpuni stranac.
Majka je bila baš jako zahvalna i to je jedan od trenutaka koji mi je jako drag iz razloga što me podsjeća na koliki značaj i utjecaj zapravo imam kao ulični svirač i koliko je to zapravo lijepa i plemenita uloga. Tada sam se jednostavno osjećao kao da sa svojom glazbom mogu donijeti pozitivne promjene u tuđim životima. Mnogo puta se dogodilo da su roditelji bili jako iznenađeni sa time da su im djeca muzikalna i talentirana. U Ljubljani, prije sad već možda dvije godine, prišla mi je jedna prekrasna bakica koja je bila tako simpatična i bila je otvorena i zaigrana baš kao dijete i pitala me da zasvira pa sam ju učio svirati i jako me usrećilo da vidim tako staru osobu koja se i dalje veseli i isprobava razne i nove stvari u životu.
Tada sam negdje shvatio da bih zapravo trebao sam ponuditi ljudima da probaju jer mnogi žele, ali se srame pitati.
Isto tako, došla mi je u Zadru jedna starija gospođa koja je samo bila najveselija ikad i smijala se na sav glas i hihotala od sreće dok ga je probala svirati i digla ruke u zrak i gledala u nebo i derala se ‘Aaaaaaa kozmičke energijeeee!!!!’. Njih dvije su me inspirirale jako u životu i shvatio sam da sa takvim stavom, veseljem i znatiželjom želim ići kroz život. Jednom prilikom došla mi je mala curica sa Down sindromom koja je bila stvarno nevjerojatno smiješna i imala je genijalan humor i mislim da sam ja bio u tom slučaju uzbuđeniji jer se družim s njom nego ona što svira handpan!
Bila mi je i simpatična situacija kada je prolazio mali klinac sa mamom i rekao ‘Vaaaaauuu mama!! Vidi svira rukofon!! RUKOFON MAMA! RUKOFON!’. Znalo se dogoditi da mi dođu i dosta poznati, meni nepoznati ljudi! Jednom prilikom svirao sam na rivi u Zadru i došla je žena sa malom bebom koja se nije htjela odvojiti od instrumenta. Samo je zurio i pružio rukice i pokušavao sviruckati. Na kraju je i ona probala i ostali smo u kontaktu, a ispalo je da je riječ o poprilično poznatoj, čini mi se norveškoj pjevačici Sandri Lyng.
Ovoga ljeta svirao sam u Zadru i isto mi je tako prišla jedna djevojka koja je bila iznimno zainteresirana za instrument te ga je odlučila kupiti poslije i ostali smo u kontaktu pa je ispalo da je zapravo poznata njemačka porno glumica Mara Martinez. To su sad evo neke od malog milijuna takvih nekih pričica i anegdota koje sam doživio svirajući na cesti. Kao što rekoh, o tome bih mogao pričati satima!
Dobivali ste ponude za nastup po klubovima, kulturnim događajima, festivalima pa čak i na vjenčanjima. Gdje najviše volite svirati i koja dvorana/mjesto za sviranje bi bila Vaša najveća želja?
Tako je, bilo je stvarno raznolikih ponuda! Teško mi je za reći gdje najviše volim svirati. Osobno najviše volim svirati na cesti u nekim malim gradovima i mjestima gdje ljudi još nisu imali prilike vidjeti instrument jer jednostavno bude najzabavnije i najviše komuniciram s ljudima, a to jako volim kad nisam u introvertnoj fazi. Trenutno mi je najveća želja da sam na otoku Silbi na plaži ispred apatina i da sviram uz zalazak sunca. To mi je najdraže i vjerojatno će uvijek biti najdraže mjesto za sviranje i tamo sam najsretniji dok sviram i osjećam najveći mir.
O dvoranama nisam toliko razmišljao… Svakako bih volio svirati nekada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te u Areni. Čak i u Pulskoj Areni. Logično, mislim da je želja svakog glazbenika da zasvira u nacjenjenijim i najvećim dvoranama i da bude što više ljudi na koncertu. Sada kada razmišljam o tome, zapravo čak pucam i na neke velike svjetske pozornice samo što nisam uopće upućen pa ne znam što bih naveo kao primjer!
Doduše, sa druge strane, jedan od najljepših nastupa mi je bio na eventu Highlander na Velebitu na nekoj visoravni blizu Alana gdje sam svirao pod najljepšim zvjezdanim nebom koje sam ikada vidio okružen prekrasnim ljudima koji su uživali slušajući moju glazbu. Volim svirati svugdje i još više na mjestima na kojima nikada prije nisam svirao i volim kada sviram za ljude koji cijene moju glazbu i stvarno guštaju u njoj. Puno više vodim računa o tome kako se osjećam dok sviram i kako se želim osjećati tokom nastupa te kakvu energiju želim odašiljati nego gdje ću svirati. Mislim da bi zapravo najprecizniji odgovor bio da želim svirati apsolutno svugdje i po cijelome svijetu. Jer ipak, cijeli svijet je pozornica!
Apsolutno sve što sam planirao se nije dogodilo i apsolutno sve što nisam planirao se dogodilo, rekli ste o planovima u 2020. Većina bi se mogla složiti s Vama. Možete li nabrojati pet dobrih stvari koje je iznjedrila ova globalna pandemija?
Teško je sagledati široku sliku u trenutnoj situaciji tako da ne mogu sa sigurnošću reći ništa općenito te što je dobro i loše pokazat će se tek kada prođe neko izvjesno, odnosno neizvjesno vrijeme. To mogu procijeniti samo na temelju vlastitog iskustva i suditi iz svoje perspektive. Rekao bih da je svakako pandemija imala pozitivan utjecaj na ekologiju u svijetu i doprinjela manjem zagađenju okoliša, ali isto tako i povezanosti ljudi i nekoj solidarnosti.
Svakako, mislim da je ovo vrijeme nemogućnosti zapravo vrijeme novih mogućnosti. Treba biti optimističan. Osobno mi je početak ovog perioda doveo veliku nesigurnost i mnogo izazova, ali i veliku mogućnost da se malo opustim i preispitam sebe.
Pokrenuo sam se po pitanju svojih ambicija i snova i to postavio kao prioritet. Shvatio sam koliko su mi zapravo bitna prijateljstva i druženje i suradnje sa drugim prijateljima glazbenicima i ostalim umjetnicima i da ne želim više baš biti toliko sam u ovome što radim. Ovo je bilo idealno vrijeme za probijanje na društvenim mrežama i za populariziranje glazbe koju stvaram.
Nekako sam puno lakše mogao dosegnuti i povezati se sa ljudima iz cijeloga svijeta te dobivati njihovu pažnju, a samim time stvorio sam si i mnogo prilika u životu i dobio dosta mnogo zanimljivih ponuda. Cijela situacija prisilila me da se počnem razvijati i razmišljati u jednom potpuno novom smjeru pa sam tako započeo i sa tečajem handpana u Glazbenoj Kući te dajem i privatne lekcije. Sretan sam i zadovoljan kako se to sve pokrenulo. Unatoč situaciji, napokon sam se osamostalio i napokon mogu reći da mogu živjeti od svoje glazbe i sam graditi svoj život i to je za mene jedna apsolutna pobjeda. Općenito imam puno više vremena jer se manje krećem tako da se mogu posvetiti i glazbenoj školi. Na neki način imam osjećaj kao da je ovaj period pauzirano vrijeme unutar kojega imam mnogo prostora za napredak i rad na sebi te vremena za predah. Osvijestio sam napokon koji su mi najveći prioriteti u životu i što mi je stvarno bitno i mislim da su se mnogi ljudi isto tako zapitali i shvatili da su nam svima potrebne nekakve ozbiljnije promjene.
Na opće iznenađenje, upravo je Hrvatska zemlja koja proizvodi handpane. Pa, tko se to sve usudio u Hrvatskoj proizvoditi ovakav neobičan instrument?
Tako je! I ne samo to, nego je Hrvatska vjerojatno među prvim zemljama u kojima se, osim u Švicarskoj, Rusiji i SAD-u počeo proizvoditi instrument zahvaljujući Sashi Mihaliku iz Ivanić Grada koji već desetak godina proizvodi svoje ‘Q Handpane’. Nešto kasnije pojavio se sjajan proizvođač, moj dragi prijatelj japanac Edo koji radi sjajne instrumente pod nazivom VIBE Handpan i već lagano konkurira na svjetskom tržištu, a od ove godine tu je i Ivan Boras iz Pule koji je još uvijek u fazi istraživanja i razvijanja svojih instrumenata, iako su i oni već sada stvarno kvalitetni! Jako mi se sviđa pitanje ‘tko se to sve usudio’ jer to stvarno zahtjeva jako veliku predanost, volju i stvarno treba mnogo hrabrosti da se upustite u tako nešto! Isto tako treba napomenuti da su naši hrvatski handpani stvarno vrhunski instrumenti i znatno su povoljniji od instrumenata na stranom tržištu što je zapravo stvarno vesela vijest za sve ljude koji žele posjedovati ovaj instrument!
Gdje biste voljeli vidjeti zajednicu koja svira handpan kroz 10 godina?
Negdje u prirodi na nekoj ogromnoj livadi. Možda na Velebitu ili u dolini neke rijeke, tipa Mrežnica. Okupljanje. Družimo se, sviramo skupa, razmjenjujemo svoja iskustva, znanje i vještine. Tu se kuha fina i zdrava klopa. Navečer jedan lijepi krug oko jedne velike vatrice.
Šalju se boce rakije u krug jer je korona već godinama iza nas i ne trebamo se brinuti. Tu je i pozornica i koncerti preko dana, možda nastupa i neki handpan orkestar. Tu su edukativne radionice za ljude. Štandovi sa instrumentima naših lokalnih proizvođača sa velikim natpisom ‘KUPUJMO HRVATSKO’. Trenutno sam sam dosta pogubljen sam sa sobom i ne znam gdje sebe vidim za deset godina, a kamoli cijelu zajednicu ljudi. Mogu samo reći da nas želim vidjeti zajedno kako se skupa razvijamo i surađujemo u raznim projektima.
Nekoliko brzopoteznih:
Posljednji koncert na koji ste otišli: Koncert gudača, moderna glazba i improvizacija. Nastupala
Posljednja pjesma na Vašoj playlisti: Klaada ft. Nina Kraljić – Shamanic invocation
Mlada grupa koju iznimno cijenite: Kazan, Jeboton ansambl i okolni bendovi.
Posljednji koncert na kojem ste Vi svirali: Na Velebitu na jednom odličnom planinarskom eventu Highlander.
Omiljeno mjesto u Zagrebu: Zapruđe.
FOTO: Ognjen Karabegović
