Ivan Mažuranić: Ban pučanin koji je udario temelje modernoj Hrvatskoj

Ivan Mažuranić: Ban pučanin koji je udario temelje modernoj Hrvatskoj

Ivan Mažuranić jedan je od najpoznatijih hrvatskih banova, reformatora, političara, diplomata, jezikoslovaca, pjesnika, i književnika iz 19. stoljeća. Rodio se 11. kolovoza 1814. godine u Novom Vinodolskom u težačkoj obitelji. Otac Ivan Petrov i majka Marija imali su petero sinova. Bili su to Petar, Josip, Antun, Ivan i Matija. Najveći utjecaj na budućeg bana svakako je imao brat Antun koji je Ivana uvijek učio da teži boljem. Nakon školovanja u riječkoj gimnaziji, Ivan Mažuranić upisuje studij filozofije na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, ali i studij prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu. Završetkom studiranja, počinje raditi kao profesor u Zagrebu u gimnaziji, a kasnije kao odvjetnik u Karlovcu.

Govorio je čak deset jezika, a u rječnik je uvrstio i riječi sladoled, kišobran, nosorog, velegrad

Ivan Mažuranić proslavio se i kao književnik. Njegovo najpoznatije svakako je djelo spjev Smrt Smail-age Čengića, a na poticaj Matice ilirske nadopunio je Osmana, slavno djelo Ivana Gundulića. U rječnik je uvrstio nove riječi koje je sam smislio: sladoled, kišobran, nosorog, velegrad, računovodstvo, veleizdaja. Ivan Mažuranić bio je poliglot. Govorio je deset jezika, a uz hrvatski jezik poznavao je: latinski, njemački, talijanski, mađarski, francuski, engleski, poljski, ruski i češki jezik. Jedan od načina zarade Ivanu je bilo podučavanje djece uglednih i bogatih obitelji. Među njima bila je obitelj Demeter. Nakon podučavanja, sprijateljio se s Dimitrijem, ali i njegovom sestrom Aleksandrom koja će Ivanu biti buduća supruga. Vjenčali su se 28. lipnja 1841. godine, a Ivan i Aleksandra imali su sedmero djece: Božidar, Vladimir, Zora, Marija, Stanko, Slava i Olga.

Političku karijeru započinje četrdesetih godina 19. stoljeća

Političkim spisom Hervati Madjarom na hrvatskom i mađarskom jeziku kao dodatnu razradbu Zahtèvanja naroda horvatskog. Pozivanje na municipalna prava, to jest na prava na samostalan izbor vladara, zakonodavnu samostalnost Sabora, samostalno odlučivanje o državnoj vjeri, pravo na službeni jezik, samostalno sazivanje Sabora, pravo predlaganja bana vladaru, upravna samostalnost samo su primjeri na koja se hrvatska politička scena oslanjala u svojem nepovoljnom položaju s Ugarskom. Pedesetih godina počinje u Beču obnašati najviše političke dužnosti kao što su: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju te predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije. Bio je predsjednik Matice ilirske  od godine 1858. do 1872. godine. Pripadnik je Narodne stranke, aktivno sudjeluje u radu Hrvatskog sabora, a 1862. godine pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke. Iste godine, osniva vrhovni sud za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju pod imenom Stol sedmorice. Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska gospodarska izložba održana je u Zagrebu na Sajmišnom trgu 1864. godine nakon otvaranja prve željezničke pruge Zidani most-Zagreb. Financijska pomoć Ivana Mažuranića, uz pomoć središnjeg odbora izložbe na čelu s Miroslavom Kulmerom, ostvarila je staru ideju preporoditelja Ljudevita Vukotinovića za promociju Hrvatske, Slavonije, Dalmacije.

Prvi ban pučanin

Godine 1873. postaje hrvatskim banom. Bio je prvi ban neplemićkog podrijetla te se zbog toga naziva banom pučaninom. Za vrijeme njegova banovanja, vladala je gospodarska kriza. Iako unionisti pružaju otpor, ban Mažuranić provodi niz dubokih i korjenitih reformi. Unaprijedio je Hrvatsku u upravnom, gospodarskom, kulturnom i prosvjetnom smislu te na taj način omogućio modernizaciju i dao temelje modernoj i građanskoj Hrvatskoj. Uveo je odgovornost bana Saboru, diobu sudstva i uprave te neovisnost sudaca. Godine 1874. uveo je obvezno četverogodišnje školovanje, a 19. listopada  otvara  moderno zagrebačko sveučilište s tri fakulteta. Sveučilište se sastoji od studija prava, filozofije i bogoslovije. Mažuranić uvodi Zakon o slobodi tiska, uređuje odredbe o pravu na javno okupljanje te liberalizira izborni postupak. Uvodi i javne službe poput statističke službe, javnog zdravstva i unaprjeđenje poljoprivrede.

Nitko me nije pitao dok sam bio ban u što vjerujem. Da su me pitali odgovorio bih: vjerujem u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske.  

Mađari i dalje žele ograničiti hrvatsku autonomiju i ne ispunjavaju točke iz Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zbog mađarskih prevara, banovanje Ivana Mažuranića je u sjeni. Za vrijeme svojeg djelovanja, ban traži cjelovitost Hrvatske, to jest ujedinjenje Hrvatske, Dalmacije i Vojne krajine te traži obnovu financijske nagodbe s Mađarima. Situacija je tako loša da sam ban Ivan Mažuranić traži razlog zašto ne bi dao ostavku na mjesto bana, koju ni isprva nije želio obnašati. Godine 1880. godine dobio je valjan razlog – Ugarska je odbila sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom i reviziju financijske nagodbe. U veljači 1880. godine, Ivan Mažuranić nudi demisiju.

Umro je od srčanog udara 4. kolovoza 1890. u svojoj kući u Zagrebu, a sahranjen je u Ilirskoj arkadi na Mirogoju.

Izvori

  • Mažuranić, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 10. 9. 2020.
  • FOTO: Pixabay

Klara Halužan

Studentica iz Zagreba s višegodišnjim iskustvom u event managmentu. Svaku pruženu priliku trudim se kvalitetno iskoristiti kako bih naučila nešto novo te unaprijedila na bolje.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori