fbpx

Ivan Stanišić: Preferiram tvrde knjiške korice naspram bijelih galerijskih zidova

Ivan Stanišić: Preferiram tvrde knjiške korice naspram bijelih galerijskih zidova

S Ivanom Stanišićem, mladim i perspektivnim umjetnikom iz Batrine razgovarali smo o relaciji Zagreb-Batrina, inspiraciji za stvaranje, ali i o tome mogu li umjetnici u Hrvatskoj živjeti isključivo od svog stvaralaštva.

Dolaziš iz Batrine, malog mjesta kraj Nove Gradiške u Brodsko-posavskoj županiji. Kao pravi zagrebački portal, odmah te moramo pitati što ti najviše nedostaje iz Batrine kad si u Zagrebu i što ti iz Zagreba najviše nedostaje kad si u Batrini?

Da, ‘pobjegao‘ sam iz malog mjesta još kao srednjoškolac, smatrajući da me ograničava u ispunjavanju nekih mojih ciljeva. Sad, nakon 10 godina života u Zagrebu počinjem shvaćati dobre strane života na selu. Mirna svakodnevica, puno prirode i zrak koji zaista ima drugačiju okus u Slavoniji su ono što mi nedostaje. A dok punim baterije na selu od Zagreba mi najviše nedostaju kulturnodruštvena događanja i obaveze s kojima imam love-hate odnos.

Koliko je odrastanje u malom mjestu utjecalo na formiranje umjetnika u tebi? Dok stvaraš u svom stanu u Zagrebu, sjetiš li se nekad nečega iz Batrine što te inspirira na stvaranje?

Vjerujem da je odrastanje u malom mjestu odigralo određenu ulogu, no ipak bih zasluge za umjetničko formiranje pripisao umjetničkom obrazovanju na ŠPUD-u i ALU-u, svojim mentorima i kolegama, te projektima i angažmanima koje sam odradio. A za inspiraciju uspomene iz djetinjstva su uvijek dobro došle. Pokušavam njegovati dijete u sebi i u privatnom i poslovnom aspektu. Često to dijete pronalazi kreativnije i zabavnije solucije rješenja nego odrasli ja.

Kraći put kući

Ideja je najvažniji element, rekao si u jednom intervjuu. Kako bi u tri riječi opisao svoje stvaralaštvo?

Kao što si rekla – IDEJA, skica, izvedba. A ako ću poetičnije to bi bile riječi: metafora, igra i ravnoteža.

Rekao si i da ne težiš uvijek društvenoj angažiranosti jer većinom radiš ilustracije u svrhu nečega. No, kada bismo te pitali da ilustriraš ovu ludu i nezaboravnu 2020. godinu, što bi ta ilustracija prikazivala?

Hm… ilustrirao bih scenu koju je Josipa Lisac jednom prilikom ispričala u televizijskom eteru. O pizzi i smislu života.

I naravno, zaštitio bih aktere scene maskama, shodno aktualnom epidemiološkom stanju.

Mišljenja si kako se u Hrvatskoj može živjeti od ilustriranja, no, istovremeno – veoma je zahtjevno. Što bi se po tebi, trebalo promijeniti kako bi ilustratori (i brojni drugi umjetnici), mogli živjeti od svojih radova?

Puno faktora je potrebno ispuniti da bi se to ostvarilo. Za početak životni standard srednjeg društvenog sloja je prenizak da bi si uopće mogao priuštiti umjetnosti, generalni interes ljudi kao i znanje o umjetnosti gotovo i da ne postoji, stereotip umjetnosti kao elitističke, izolirana i loše promovirana umjetnička scena, maleno hrvatsko tržište s još manjim ulaganjima u umjetnost, te mnogi drugi razlozi…

Kraći put kući

Možda će ova informacija slikovitije prikazati odgovor na pitanje: Zagreb je grad s najviše muzeja i galerija po glavi stanovnika u Europi. Statistički podatak rankinga o posjećenosti istih unutar europskih gabarita ne postoji, obzirom da ne ulazimo niti u prvih 100. No, isto tako vjerujem da svaki talentirani pojedinac s voljom i trudom može pronaći način kako opstati od svog stvaralaštva.

Na čemu trenutno radiš? 

Trenutno radim na diplomskom radu. Edukativnoj slikovnici o modernoj umjetnosti.

Postoji li neki drugi ilustrator ili brend za koji već imaš u glavi ideju o suradnji i volio bi je realizirati?

Nemam baš konkretan odgovor na ovo, mogu vidjeti svoje ilustracije u raznim vizualnim konceptima. Najprivlačnija mi je forma knjiga, od ozbiljnih knjiških korica pa do slikovnica, iako otvoren sam i za komercijalnije pristupe korištenja ilustracije npr. u marketinške
svrhe.

Slikovnica Jedan dan

U kojoj bi galeriji volio vidjeti svoja djela kroz pet godina?

Vrlo sam slabo okrenut galerijskom izlaganju, obzirom na prethodno spomenutu slabu posjećenost galerijskih prostora, te izoliranu galerijsku scenu. Također smatram da se moj način rada bolje uklapa u neke druge forme prezentacije. Tako da kroz pet godina radije preferiram tvrde knjiške korice naspram bijelih galerijskih zidova.

Tri omiljene lokacije u Zagrebu.

Zrinjevac, Savski nasip i moj radni stol.

Pet brzopoteznih: 

Pjesma ili album koji najčešće slušaš dok stvaraš? Teško. Šarolika playlista
Zadnji umjetnik/umjetnica koju si guglao? Henri de Toulouse-Lautrec
Posljednja izložba koju si posjetio? Organ Vida – festival fotografije u MSU-u.
Posljednji grad u kojem si bio na nekom koncertu? Zagreb
Dvije riječi za kraj: Baš dvije?

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *