Ivana Balažević: Studiranje u inozemstvu nudi mogućnost upoznavanja ljudi sa svih strana svijeta i iskustvo rada u internacionalnim i vrlo raznovrsnim timovima

Ivana Balažević: Studiranje u inozemstvu nudi mogućnost upoznavanja ljudi sa svih strana svijeta i iskustvo rada u internacionalnim i vrlo raznovrsnim timovima

Ivana Balažević perspektivna je i inteligentna mlada žena koja je svoj karijerni put započela u pomalo nesvakidašnjem zanimanju – umjetnoj inteligenciji. Magistra je informatike i podatkovne znanosti, a umjetnom inteligencijom bavi se u svom doktoratu na Sveučilištu u Edinburgu. Koje su prednosti studiranja u inozemstvu, kako izgleda rad u Facebooku i još mnogo toga pročitajte u intervjuu u nastavku.

Rodom ste iz Novog Vinodolskog, srednju ste školu pohađali u Crikvenici, a studiranje ste započeli na zagrebačkom FER-u. Iako je od tih dana prošlo neko vrijeme, koje Vas uspomene vežu za život u Zagrebu? Jeste li bili jedan od onih studenata koji je svaki vikend bježao doma ili ste nastojali što više vremena provesti u glavnome gradu?

Zagreb je prvi grad u kojem sam živjela samostalno nakon što sam se odselila iz Novog Vinodolskog i kao takvog ga se uvijek rado sjećam i redovito posjećujem kad god sam u Hrvatskoj. Mnogo je tu uspomena vezanih za studentske dane, od studiranja na FER-u i provođenja vremena u KSET-u do mnogobrojnih izlazaka, koncerata, šetnji po nasipu, Zrinjevcu i Gornjem gradu i druženja po studentskim domovima.

Definitivno nisam stalno bježala doma, voljela sam provoditi vrijeme u Zagrebu i koristiti raznorazne mogućnosti koje život u velikom gradu pruža.

Diplomski studij upisali ste u Berlinu, od tamo ste se uputili na praksu u Kaliforniju, a potom na doktorat u Edinburghu. Možete li nam opisati koje su glavne razlike između studiranja u Hrvatskoj i u inozemstvu? Koje su prednosti, a koji su nedostaci?

Rekla bih da je jedna od glavnih prednosti studiranja u inozemstva ta da velika većina stranih sveučilišta nudi programe na engleskom jeziku, što je korisno ne samo iz perspektive učenja stranog jezika, već pruža i prednosti kod traženja posla nakon fakulteta, bilo to u inozemstvu ili u Hrvatskoj gdje tvrtke često posluju s internacionalnim klijentima. Osim toga, studiranje u inozemstvu nudi mogućnost upoznavanja ljudi sa svih strana svijeta i iskustvo rada u internacionalnim i vrlo raznovrsnim timovima. Prednost Njemačke naspram Hrvatske i pogotovo Velike Britanije (koja je poznato po visokim cijenama obrazovanja) je ta da je studij besplatan svim studentima. Velika Britanija mi se dopada jer su profesori većinom otvoreniji i pristupačniji nego u Njemačkoj i Hrvatskoj, gdje postoji određena hijerarhija i točno se zna tko je profesor, a tko student.

Kada biste mogli, koje biste načine podučavanja sa stranih sveučilišta uveli u hrvatski obrazovni sustav? Što mislite o njemu?

Hrvatski sustav visokog obrazovanja je poprilično sličan njemačkom i britanskom. Jedna od stvari koja mi se svidjela u obje zemlje je ta da se, osim predavanja, nastava odvija putem takozvanih tutoriala, gdje asistenti prolaze kroz gradivo proteklog tjedna s malom grupom studenata, rješavaju se vježbe i studenti mogu pitati pitanja ukoliko im nešto s predavanja nije bilo jasno.

Problem koji po meni postoji u sva tri obrazovna sustava je nedostatak motivacije o tome zašto je pojedino gradivo bitno i gdje se naučena teorija i metode mogu primijeniti u praksi, što vodi tome da većina studenata uči samo „za ispit“ i zaboravi naučeno odmah nakon ispita.

Taj nedostatak motivacije je ključan već u srednjoškolskom obrazovanju, gdje bi primjerice učenicima matematika, informatika i fizika vjerojatno bile zanimljivije kad bi im se ukazalo na to kako i gdje se određeno gradivo koristi u razvoju laptopa, mobitela, aplikacija i igrica.

Umjetna inteligencija relativno je nova znanost te u Hrvatskoj još uvijek nije razvikana. Kada se u Vama rodilo zanimanje za to područje znanosti? Mislite li da je umjetna inteligencija, odnosno učenje o njoj, premalo dostupno djeci i mladima?

Za umjetnu inteligenciju sam prvi put saznala na 3. godini FER-a tijekom istoimenog kolegija vođenog od strane prof. Jana Šnajdera. Janova predavanja su bila jako inspirativna i interesantna, te sam se zbog toga odlučila za završni rad na temu umjetne inteligencije pod njegovim mentorstvom. Nedavno sam saznala za hrvatsku organizaciju za umjetnu inteligenciju CroAI, kojoj je jedan od ciljeva upravo približiti obrazovanje o umjetnoj inteligenciji široj javnosti s naglaskom na djecu i mlade.

Odradili ste osmomjesečnu praksu u Facebookovu odjelu za umjetnu inteligenciju, kao i šestomjesečnu praksu u Samsungovu odjelu za umjetnu inteligenciju u Cambridgeu. Što sve mladi znanstvenik/znanstvenica može naučiti radom u takvim gigantima? Kako izgleda jedan radni dan u, primjerice, Facebooku?

S obzirom na to da sam obje prakse odradila u znanstvenim odjelima Facebooka i Samsunga, svakodnevni život mi se nije razlikovao puno u odnosu na ono što radim i inače tijekom doktorata.

Najveća razlika je ta da se, pogotovo u Facebooku, sve odvija brže i dinamičnije nego u akademiji i da je rad uglavnom timski.

Puno sam naučila, sve skupa je bilo fenomenalno iskustvo. Proteklo ljeto sam trebala provesti u Londonu, ali zbog aktualne pandemije sam nažalost odradila praksu u Facebooku na daljinu, čime sam propustila iskusiti pogodnosti rada u velikim korporacijama (npr. besplatna hrana, masaže).  Na daljinu, radni dan je veoma neglamurozan – sjedim za računalom, programiram, čitam razne znanstvene članke, imam sastanke sa svojim menadžerom i drugim članovima tima, te surađujemo s kolegama s fakulteta u Kaliforniji.

Zahvaljujući svome zanimanju imate priliku pohađati konferencije diljem svijeta na kojima predstavljate svoj rad. Možete li čitateljima objasniti što se na takvim konferencijama radi? Kako one izgledaju i kako se uopće može doći do sudjelovanja na konferenciji?

Kako bih sudjelovala na konferencijama, postoji nekoliko rokova godišnje na koje predajem znanstvene članke. Ostali znanstvenici anonimno ocjenjuju moje članke (i ja isto tako njihove) i članak se odbija ili prihvaća (tipično, samo 20-25% predanih članaka bude prihvaćeno). Konferencije se odvijaju na raznim mjestima diljem svijeta i sastoje se od predavanja, radionica, prezentiranja znanstvenih radova, ali i partya organiziranih od strane svih velikih korporacija. Sve dosadašnje konferencije su bile super iskustvo, jedva čekam da prođe pandemija, jer trenutne online konferencije im nisu niti blizu.

Već smo spomenuli kako zbog prirode posla mnogo putujete. Je li se ljubav prema putovanjima rodila s vremenom ili je oduvijek bila prisutna?

Obožavam putovanja, ne samo poslovno, već i privatno! Fasciniraju me prirodne ljepote, egzotična hrana i kultura, koje je nemoguće iskusiti bez putovanja i nastojim otići na makar jedno duže putovanje godišnje. Rekla bih da je prava ljubav prema putovanjima započela pred nekih 8 godina, kad sam prvi put otputovala van Europe i provela skoro mjesec dana u Tajlandu, Kambodži i Vijetnamu.

S obzirom na to da zbog cjelokupne situacije u svijetu nije moguće odviše planirati, imate li kakve ideje ili želje za budućnost?

Naći posao. 🙂 Šalu na stranu, s obzirom na to da se približavam kraju doktorata, trenutni mi je prioritet odlučiti što želim raditi idućih nekoliko godina i želim li ostati u akademiji ili se zaposliti u industriji. S osobne strane, nadam se da ću uspjeti doći u Hrvatsku ovo ljeto i zagrliti mamu i tatu, nisam ih vidjela od prošlog ljeta. Nakon toga, jedva čekam otputovati negdje daleko gdje nikad prije nisam bila.

Nekoliko brzopoteznih

Da nisam znanstvenica, bila bih: vlasnica caféa negdje u blizini mora i planina.
Kada ne radim, bavim se: trčanjem, planinarenjem, penjanjem i eksperimentiranjem u kuhinji.
Posljednje putovanje na kojem sam bila je: prekrasna Indonezija!
Najdraže mjesto u Zagrebu bilo mi je: Gornji grad.

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori