fbpx

Ivana Fischer: Prva hrvatska dirigentica

Ivana Fischer: Prva hrvatska dirigentica

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Ivanu Fischer hrvatska povijest pamti kao prvu dirigenticu i opernu šaptačicu. Rođena je 1905. godine u Zagrebu, u židovskoj obitelji jednog od najznačajnijih arhitekta prve polovice 20. stoljeća Ignjata Fischera i majke Helene, rođene Egersdorfer.

Prema projektu Ignjata Fischera izgrađena je Palača Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića, pa pogledajte priču o njenom nastanku.

Obitelj Ignjata Fischera je živjela u Demetrovoj ulici. Ivana je imala stariju sestru Mariju Magdalenu zvanu Becika (1899-1981.), koja se 1923. godine udala za glumca i člana drame HNK Ivana Dominisa – Mirjeva.

Kako je Ivana uopće postala prva dirigentica? Kako se zaljubila u tu profesiju? Gdje se školovala, a gdje radila? Odgovore potražite u novom Ženskom tragu u povijesti.

San njene mladosti sačinjavalo je guslanje

Jedne male djetinjske guslice, kojima se igrala kao dijete bile su joj vodićem do dirigentskog štapića. Gusle joj je kupio djed, koji se je samo u dokolici bavio guslanjem, san njene mladosti sačinjavalo je guslanje. Dok je još polazila realnu gimnaziju u Zagrebu privlačio ju je svaki koncert guslača. Negdje oko 14 godine njenog života raspalila se u njoj još jače žedja za muzikom, zanjela i dovela do u školu profesoru Humlu, gdje se snažno i brzo razvio glazbeni dar mlade djevojke.

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Završivši realnu gimnaziju i violinu u srednjoj muzičkoj školi u Zagrebu, svirala je u orkestru Muzičke akademije pod vodstvom rektora prof. Frana Lhotke. S vremenom, sve ju je više zanimao dirigentski štapić u rektorovim rukama, nego guslanje.

I tako jednog dana zamoli ona rektora g. Lhotku, da bi se smjela upisati u njegov dirigentski tečaj. — Pokušat ćemo — rekao je on.

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Zagreb je dao prvog ženskog dirigenta

Ivanina želja se ostvarila. Studirala je dirigiranje kod prof. Lhotke, a 1932. godine usavršavala se na dirigentskom tečaju Clemensa Kraussa i Bernharda Baumgartnera Mozarteuma u Salzburgu. Položila je majstorski dirigentski ispit i time postala prva žena dirigentica u Hrvatskoj.

Njeni profesori B. Baumgartner i M.V. Zelinger napisali su joj i svjedočbi kao svoje naročito mijenje da se u njoj pokazuje „neobična darovitost vodjena jakim i sigurnim ukusom. Vanredno se je iskazala u javnim nastupima, pa se ističe velikom umjetničkom ozbiljnošću.“

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Od 1931. do 1934. godine bila je violinistica u Društvenom orkestru u Hrvatskom glazbenom zavodu, a 1933. godine imala je debitantski nastup ravnajući koncertom Zagrebačke filharmonije te izvedbom Mozartove opere Bastien i Bastienna u zagrebačkoj Operi. Uslijedilo je ravnanje brojnim domaćim i stranim orkestralnim te opernim ansamblima.

Buran je uspjeh imala gdjica Ivana Fischer. Već nakon prvih taktova vladala je superiorno orkestrom, da je prisutna publika ostala formalno zapanjena. Sve su oči bile uprte u nju — ona je sa orkestrom činila nerazdvojivu cjelinu visoke umjetničke kvalitete.

Kritike svih novina istaknule su njen izvanredan uspjeh. „La revue musicale Paris“ u svome izvještaju veli da je slušateljstvo imalo sreću čuti Mozartovu operu u savršenoj interpretaciji dirigentice gdjice Ivane Fischer.

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Ostala je strogo na liniji mira, otmjenosti, umjetničke serioznosti

Ivana je do 1941. godine nastupala u Zagrebu i Osijeku, a u razdoblju od 1939-1941. godine vodila je komorni orkestar Crvenog križa u Zagrebu.

Od 1941. do 1947. godine povukla se iz javnog života, a za to vrijeme radila je kao knjigovotkinja i stručna suradnica u Filatelističkoj poslovnici svoga rođaka Vuka Simića Vukanovića, koja se nalazila u Gajevoj ulici u Zagrebu.

Umjetnosti se vraća 1947. godine kada se zapošljava kao operna šaptačica u HNK. Na toj se poziciji zadržala do 1967. godine kada odlazi u mirovinu.

Iste godine je i preminula, a njeno počivalište nalazi se na zagrebačkom Mirogoju.

Ali dirigenta, čiji štapić upravlja talent, unutarnji plamen, ozbiljni studij, poštovanje prema svakom članu orkestra, autoru i publici

Ivanin najvažniji ženski trag u povijesti jest da je ona prva dirigentica u Hrvatskoj, ali i žena koja je pobijala predrasude.

Gdjica Fischer imala je dvojaku zadaću. Da prikaže dirigenta — sebe i da pregazi predrasude upravljane ženi… Obje zadaće izvršila je snažno, seriozno — jednim zamahom štapića prisilila je presudni smiješak usana na — finale. Nastup njen nije bio ni plah ni samosvjestan ni bojažljiv ni borben — bio je: mir pouzdanja. I samo nekoliko taktova i — nitko nije više mislio samo na to, da pred orkestrom stoji žena.

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Ivanin trag u povijesti

Uza sve navedeno, Ivana je i pisala glazbene priloge i kritike u Almanahu Društva hrvatskih književnica, Ženskom svijetu i Hrvatskoj zori.

U razdoblju od 1938 do 1941. godine bila je kritičar i dopisnik za Jugoslaviju američkog časopisa Musical America, čije je sjedište u New Yorku.

Voljela je istraživati povijest zagrebačke opere te su njena istraživanja rezultirala bogatom zbirkom dokumenata, fotografija i plakata koji se čuvaju u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Izvori

Ženski list, 1.3.1933., str 42.

Židovski biografski leksikon

Foto: Pixabay

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *